Požari u dva obiteljska doma koji su skrbili o starijim građanima, a u kojima je smrtno stradalo osam korisnika, od toga šest početkom godine u domu Zelena oaza u Andraševcu, a dvoje krajem rujna u domu Providenca u Dugom Ratu, skrenuli su, svaki put nakratko, pažnju javnosti i na taj oblik skrbi o starijima.

Nakon tragedije u Andraševcu činilo se da je javnost konačno dovoljno upoznata i s tim modelom skrbi za starije osobe i da je dovoljno zainteresirana da pritisne »vlasti« da se u radu obiteljskih domova nešto popravi.

No, onda je koronavirus iz fokusa javnosti potjerao sve teme, pa je pitanje kako rade obiteljski domovi na dnevni red došlo nakon nove tragedije kod Omiša.

I sama pandemija razotkrila je ponešto o tome kako Hrvatska brine o svojim starijim građanima, osim što je u obiteljskim domovima više korisnika od dopuštenog broja, proboj virusa u jedan od njih pokazao je da državu nije bilo briga što dom u Legradu već pet godina nema dozvolu za rad.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović, koji je resor socijale dobio tek u srpnju, objavio je da će udvostručiti broj inspektora koji nadziru domove i da će ograničiti broj štićenika koji borave u obiteljskim domovima.

Iz njegovog Ministarstva kazali su nam da je prema nacrtu prijedloga zakona o socijalnoj skrbi čije se donošenje planira u 2021. godini, predviđeno da obiteljski dom može imati najviše 12 korisnika. Sada je maksimalan broj 20, s time da pojedini domovi imaju i više korisnika od dopuštenog pa je tako u onom u Omišu bilo njih 23.

Preslab nadzor

Da država nema dovoljno ljudi za nadzor rada tih domova, u više je svojih godišnjih izvješća upozorila i pučka pravobraniteljica Lora Vidović, pa tako u izvješću za prošlu godinu navodi da je u inspekcijskom nadzoru zaposleno samo devet viših inspektora, a da oni uz pružatelje usluga smještaja starijim i nemoćnim osobama, obavljaju nadzor i nad onima koji smještaju ostale korisnike, djecu, osobe s invaliditetom, žrtve obiteljskog nasilja. Pobrojila je Vidović da je takvih ustanova bilo više od dvije tisuće.

– Zbog toga inspektori u obiteljske domove dolaze samo po prijavi pa je razvidno kako je ovakav nadzor posve neučinkovit, zbog čega neki pružatelji, u potrazi za profitom i ohrabreni malom vjerojatnošću nadzora, eklatantno krše propise i standarde, a time i prava korisnika, ponavlja pučka pravobraniteljica i u aktualnom izvješću svoja ranije upozorenje.

Ističe i da je u prošloj godini nadzor proveden u 62 obiteljska doma, iako ih je 31. prosinca 2018. u evidenciji Ministarstva bilo 378. U sedam slučajeva izrečena je najoštrija mjera – zabrane rada. Dakle, svaki deveti dom u kojem su bili inspektori lani je zatvoren.

Dug je popis nepravilnosti koje su utvrdili inspektori, a koje se navode u izvješću i svjedoče o lošoj kvaliteti pružene usluge: nedostaje medicinskih sestara i njegovateljica, a neki obiteljski domovi ih uopće nemaju, predstavnici obiteljskog doma ne žive u objektu u kojem pružaju usluge, prostori su neuredni i neodržavani, u sobama je veći broj kreveta od propisanog, loši su higijenski i sanitarni uvjeti, loša je briga o zdravlju, korisnicima se ograničavaju posjeti itd.

Prema podacima, što smo ih dobili od resornog ministarstva, broj domova je narastao u prošloj godini i posljednjeg dana prosinca bilo ih je 400.

Rastući biznis

Logična je to posljedica činjenice da država, posebice županije, koje se skrbe o većini domova za starije i nemoćne ne povećavaju svoje kapacitete prema potrebama stanovništva koje je sve starije i sve više treba skrb.

Kako je u privatnim domovima koji se registriraju kao pravne osobe potrebno zadovoljiti znatno veće standarde i zaposliti stručne osobe, logično je da oni koji ulaze u rastući biznis skrbi o starijima biraju obiteljske domove za koje su uvjeti znatno blaži.

No, tamo su i znatno niže cijene smještaja, od tri do pet tisuća kuna, dok su privatni domovi skuplji i po dvije tisuće kuna. Pitanje je onda što će biti nakon smanjenja maksimalnog broja štićenika jer to znači da će ukupan kapacitet tih domova biti 4.800.

Prema podacima Ministarstva, lani je u tih 400 domova bilo smješteno 5.989 korisnika, a njihov je ukupni smještajni kapacitet 6.608 mjesta. To znači da će novi kapaciteti biti za 1.189 mjesta manji od broja štićenika koji koriste usluge obiteljskih domova te za 1.800 mjesta manji od sadašnjih kapaciteta.

Takva bi situacija u sljedećoj godini mogla značiti otvaranje većeg broja obiteljskih domova ili otvaranje novih »pravih« privatnih domova koji su skuplji. Takvih je domova trenutačno 106 i njihov je kapacitet 7.215 mjesta, a u njima je na kraju prošle godine bilo smješteno 6.419 osoba.

U domovima čiji su osnivači županije, a takvih je 45, kapacitet je 10.809 mjesta, a u njima je na kraju prošle godine bila smještena 10.791 osoba.

U navedenim domovima nerealizirano je 6.426 zahtjeva za smještaj, odnosno toliko je ljudi na listama čekanja, a iz Ministarstva objašnjavaju da se te liste nisu pokazale kao dobar indikator stvarnih potreba, između ostalog i zbog toga što ista osoba može podnijeti zahtjev za smještaj na više mjesta, ali i ljudi podnose zahtjev godinama prije nego što trebaju smještaj u dom.