Bila jednom jedna stranka, a zvala se Hrvatska narodna stranka. Pokojni Vladimir Bebić zvao ju je HNS d.o.o., aludirajući da je trgovački potencijal te stranke puno veći od političkog. I bio je i te kako u pravu. Eto, primjerice, zadnjih tjedana najspominjanije ime, Dragan Kovačević, na čelo državne tvrtke Jadranski naftovod – Janaf imenovan je još u veljači 2012. kao kadar HNS-a, stranke koja je tada bila na vlasti u koaliciji sa SDP-om. No, Kovačević kao HNS-ov kadar državni je problem.

Na regionalnoj razini također postoji jedan veliki problem, problem koji je nastao kao derivat raspadanja primorsko-goranskog i riječkoga HNS-a. Naime, nezadovoljni ulaskom HNS-a u koaliciju s HDZ-om na državnoj razini, dio regionalnih i lokalnih HNS-ovaca 2017. godine osniva Uniju Kvarnera.

Za sada je riječ o marginalnoj stranci, ali koja nastavlja dobro uhodanu politiku starijeg brata, HNS-a. Očigledno je da je trgovački potencijal Unije Kvarnera puno veći od onoga političkoga.

To najbolje dokazuje slučaj Miodraga Šarca, direktora Ekoplusa i člana Unije Kvarnera. Od kada je on došao na čelo ove tvrtke koja je trebala riješiti problem s prikupljanjem otpada u Primorsko-goranskoj županiji, a nije, samo se gomilaju problemi, ali i minus na računu Ekoplusa.

Iako se pokazalo da je Šarac i te kako dvojbeno rješenje za iskorak Ekoplusa, on je nedavno dobio povjerenje i novi četverogodišnji mandat.

Odmah treba reći da je ključna uloga u lobiranju bila ona župana Zlatka Komadine koji je podmetnuo leđa za čovjeka koji je član stranke koju vodi Marko Boras Mandić, primorsko-goranski dožupan, a najpoznatiji je kao »general« regionalnog Stožera Civilne zaštite.

Priča o enormnom poskupljenju prihvata komunalnog otpada bez ikakvog izračuna koju je Šarac ‘ladno najavio kao da je riječ o najnormalnijoj stvari, skandalozna je sama po sebi.

Komadina se po običaju držao po strani i jednako tako ‘ladno obećao da poskupljenja neće biti dok je on župan. Pa je Šarac još ‘ladnije poskupljenje u maniri Robin Hooda smanjio za 50 posto i sve to omotao u ultimatum komunalnim poduzećima da to tako mora biti i gotovo.

Bunio se riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je, da podsjetimo, glasao za izbor Miodraga Šarca za direktora na zadnjem natječaju, bunila se direktorica Čistoće Jasna Kukuljan, kao i svi čelni ljudi komunalnih poduzeća.

U Adamićevoj 10, kao što je uobičajeno, nisu se previše zamarali jer ih je višegodišnje iskustvo naučilo da treba biti strpljen-spašen pa će na kraju sve izaći kako je zamislio župan Komadina.

No, županijski vijećnik HDZ-a Dinko Beaković baš se nameračio na Komadinu i Šarca. Na tjednoj bazi drži presice na kojima upozorava na nepravilnosti.

I opet se svi prave da ne čuju Beakovićeve filipike s Jadranskog trga 1. No, zadnji Beakovićev istup mogao bi i morao promijeniti sve. On je iznio podatak i potkrijepio je to dokumentacijom iz sudskog registra, da je Šarac kao direktor Ekoplusa angažirao svoju bivšu tvrtku Q factor na nizu poslova.

Ako ima imalo političke odgovornosti, županijska politička oporba tražit će odgovornost i Komadine i Šarca jer je to marifetluk koji se ne može ignorirati.

Ako postoji politička odgovornost SDP-a, i oni će tražiti da se sve to skupa provjeri. Već je sada jasno da je politička odgovornost župana Komadine i županijskog SDP-a golema, a postoji li i kriminalna, neka utvrde za to nadležne institucije.

U SDP-u ovaj put moraju shvatiti da se ne mogu kao oporba na državnoj razini zalagati za jedno, a kao županijska vlast raditi nešto sasvim drugo. Jer, ako je problem Kovačević na državnoj razini, problem je i Šarac na županijskoj razini.

Peđa Grbin obećava neki drugi SDP, različit od SDP-a koji mu je isporučio stečajni upravitelj Komadina. Eto im prilike da to pokažu na konkretnom primjeru, a ne da ostane po onoj – pola pije, pola Šarcu daje.