Kastavska grupa koja bi na dva dijela pukla baš u Rijeci, bila bi poraz cijele ideje, a marketinški ne bi mogla biti gora
Loše je u javnosti i u političkim krugovima odjeknula poruka, odaslana iz Rijeke i Istre, da bi oporbena Kukuriku koalicija mogla na izborima u 8. jedinici nastupiti sa dvije odvojene liste. I logično je što je tako, jer je glavno očekivanje javnosti uoči izbora 2011. upravo zajedništvo opozicije, a ne podilaženje bilo čijim partikularnim interesima u tom savezu, koji se – budimo otvoreni – svode isključivo na broj stolica u Saboru.
Iako je takva poruka o dvije liste zapravo legitimna, ipak bi iz barem nekoliko razloga bilo loše da se naum o dvije liste ostvari. Prvo, iz simboličkih razloga. Poslati upravo iz Rijeke, praktički iz Kastva, gdje je prije dvije godine, 15. srpnja 2009. u restoranu Kukuriku koalicija SDP-a, IDS-a i HNS-a nastala okupljanjem Milanovića, Čačića i Jakovčića, poruku o tome da opozicija iz oportunističkih razloga i zadržavanja određenog broja mandata u kvoti svake od stranaka saveza ide odvojeno, ne zvuči dobro.
Kastavska grupa koja bi na dva dijela pukla baš u Rijeci, bila bi poraz cijele ideje, a marketinški ne bi mogla biti gora. Iako bi stranački čelnici biračima kroz naredne mjesece vjerojatno pokušavali obrazložiti razloge takvog pragmatizma, oni ih sigurno za to ne bi dodatno nagradili. Upravo suprotno.
U tom smislu, drugi je razlog zašto bi to bio loš izborni model, naravno, politički. U vremenu teške ekonomske krize u Hrvatskoj, u kojoj su na ovaj ili onaj način već potrošeni skoro svi efikasni ekonomski modeli za zaustavljanje daljnjih proračunskih deficita, rast vanjskog duga, opće nelikvidnosti itd., glavna snaga opozicije upravo je njezino zajedništvo. Sve dok Kukuriku savez ostane zajedno, ima veliku šansu za pobjedu.
Koalicija lijevoga centra uostalom, i u zadnjim istraživanjima, bilježi znatno veću podršku od stranaka pojedinačno (pritom, naravno, ne u smislu apsolutnih brojki, nego u proporcijama). Više bi birača glasalo za taj savez nego za SDP, HNS, IDS i HSU pojedinačno.
Zadatak je koalicije stoga da do izbora zadrži upravo taj dojam – da se ne radi o rogovima u vreći, nego o timu, ekipi koja zna što hoće i zašto to hoće. Utoliko je dobro da je šef SDP-a Zoran Milanović, više ili manje otvoreno, poslao poruku da iskakanja ne dolaze u obzir, pa ni ondje gdje možda imaju opravdanje i u njegovoj vlastitoj stranci, SDP-u, koji će u 8. jedinici vjerojatno morati raditi ustupke da bi zadovoljio partnere.
Vjerojatno će socijaldemokrati ovdje dobiti jedan mandat manje nego su planirali, možda i jedan mandat manje nego na zadnjim izborima 2007. Ali, to je cijena zajedništva. Stoga je još važnije da je i HNS-ov Radimir Čačić također izgleda shvatio da popuštanja sa svih strana mora biti u ime mira u kući, a što ga u zadnje vrijeme, kako ponekad izgleda, čini i većim milanovićevcem od Milanovića. I na kraju, matematički razlog. Nema toga izračuna koji bi potvrdio da bi mehaničko odvajanje na dvije liste dovelo do boljeg matematičkog rezultata.
Kombinacija SDP-HNS i IDS-HSU uzela bi jedan mandat IDS-u; isto kao i nastup IDS-a sa HNS-om. Ako bi na izbore izašli SDP i IDS zajedno, a HNS i HSU kao druga lista, tada bi gubitnici bili i umirovljenici i narodnjaci, jer bi se glasove s lijevog centra logično slili jačima, socijaldemokratima i IDS-u. Dakle, u svakoj varijanti netko gubi, čak i matematički, a o poništavanju dobre političke poruke da se i ne govori.
Podjelom u dva bloka, ozbiljna politička alternativa Kukuriku savez postao bi, kako je to duhovito napisao jedan čitatelj komentator na jednom od portala, Kuku i Riku, neuvjerljiva i nekonzistentna ekipa koja baš nije sigurna što zapravo želi
Politika na trapezu Tihane Tomičić
Kuku i Riku
Tihana Tomičić
29. lipanj 2011 13:33
foto: I.TOMIĆ
Kastavska grupa koja bi na dva dijela pukla baš u Rijeci, bila bi poraz cijele ideje, a marketinški ne bi mogla biti gora
Loše je u javnosti i u političkim krugovima odjeknula poruka, odaslana iz Rijeke i Istre, da bi oporbena Kukuriku koalicija mogla na izborima u 8. jedinici nastupiti sa dvije odvojene liste. I logično je što je tako, jer je glavno očekivanje javnosti uoči izbora 2011. upravo zajedništvo opozicije, a ne podilaženje bilo čijim partikularnim interesima u tom savezu, koji se – budimo otvoreni – svode isključivo na broj stolica u Saboru.
Iako je takva poruka o dvije liste zapravo legitimna, ipak bi iz barem nekoliko razloga bilo loše da se naum o dvije liste ostvari. Prvo, iz simboličkih razloga. Poslati upravo iz Rijeke, praktički iz Kastva, gdje je prije dvije godine, 15. srpnja 2009. u restoranu Kukuriku koalicija SDP-a, IDS-a i HNS-a nastala okupljanjem Milanovića, Čačića i Jakovčića, poruku o tome da opozicija iz oportunističkih razloga i zadržavanja određenog broja mandata u kvoti svake od stranaka saveza ide odvojeno, ne zvuči dobro.
Kastavska grupa koja bi na dva dijela pukla baš u Rijeci, bila bi poraz cijele ideje, a marketinški ne bi mogla biti gora. Iako bi stranački čelnici biračima kroz naredne mjesece vjerojatno pokušavali obrazložiti razloge takvog pragmatizma, oni ih sigurno za to ne bi dodatno nagradili. Upravo suprotno.
U tom smislu, drugi je razlog zašto bi to bio loš izborni model, naravno, politički. U vremenu teške ekonomske krize u Hrvatskoj, u kojoj su na ovaj ili onaj način već potrošeni skoro svi efikasni ekonomski modeli za zaustavljanje daljnjih proračunskih deficita, rast vanjskog duga, opće nelikvidnosti itd., glavna snaga opozicije upravo je njezino zajedništvo. Sve dok Kukuriku savez ostane zajedno, ima veliku šansu za pobjedu.
Koalicija lijevoga centra uostalom, i u zadnjim istraživanjima, bilježi znatno veću podršku od stranaka pojedinačno (pritom, naravno, ne u smislu apsolutnih brojki, nego u proporcijama). Više bi birača glasalo za taj savez nego za SDP, HNS, IDS i HSU pojedinačno.
Zadatak je koalicije stoga da do izbora zadrži upravo taj dojam – da se ne radi o rogovima u vreći, nego o timu, ekipi koja zna što hoće i zašto to hoće. Utoliko je dobro da je šef SDP-a Zoran Milanović, više ili manje otvoreno, poslao poruku da iskakanja ne dolaze u obzir, pa ni ondje gdje možda imaju opravdanje i u njegovoj vlastitoj stranci, SDP-u, koji će u 8. jedinici vjerojatno morati raditi ustupke da bi zadovoljio partnere.
Kombinacija SDP-HNS i IDS-HSU uzela bi jedan mandat IDS-u; isto kao i nastup IDS-a sa HNS-om. Ako bi na izbore izašli SDP i IDS zajedno, a HNS i HSU kao druga lista, tada bi gubitnici bili i umirovljenici i narodnjaci, jer bi se glasove s lijevog centra logično slili jačima, socijaldemokratima i IDS-u. Dakle, u svakoj varijanti netko gubi, čak i matematički, a o poništavanju dobre političke poruke da se i ne govori.
Podjelom u dva bloka, ozbiljna politička alternativa Kukuriku savez postao bi, kako je to duhovito napisao jedan čitatelj komentator na jednom od portala, Kuku i Riku, neuvjerljiva i nekonzistentna ekipa koja baš nije sigurna što zapravo želi