U Pećanima smo potražili rodnu kuću Jovanke Broz. U zaselku gdje je rođena, šikara pomalo zauzima sve oko sebe, a nekadašnje staze sada koriste neki novi, divlji prolaznici – svinje, jazavci, lisice, ježevi… Prije nekoliko godina Jovankinu su rodnu kuću potražili konzularni predstavnici Republike Srbije stacionirani u Rijeci.

Uz pomoć lokalnih ljudi pronašli su jedino kutni temelj kuće koja je nestala u II. svjetskom ratu. Sada je i njega prekrila šikara. Ostala je jedino kuća Jovankine maćehe kojoj u Pećanima danas nitko ne pamti niti ime. Kuću održava obitelj Jovankine polusestre iz Zadra.

Po onoj staroj izreci »izvana gladac-iznutra jadac« bio je i brak između doživotnog predsjednika ex-Jugoslavije Josipa Broza Tita i Jovanke Budisavljević. Bila je to Titova četvrta i zadnja žena koju je upoznao tijekom njemačkog desanta na Drvar, na svoj rođendan. Jovanka je bila dio medicinskog osoblja 6. Ličke divizije i tada je Tita vidjela po prvi put. Vjerovati u iskrenu, strasnu i spontanu ljubav kršne i ljepuškaste Ličanke i 32 godine starijeg Maršala otvara mnoge spekulacije po kojima je ona namjerno dovedena kako bi mu se umilila, osvojila njegovo povjerenje i utjecala na to da se i on malo smiri.

Četvrta supruga

Jovanka Budisavljević bila je drugo od ukupno petero djece oca Miće Budisavljevića i majke Milice Svilar. Rođena je 7. prosinca 1924. u selu Pećani, danas Općina Udbina. Drugi svjetski rat započeo je kada je Jovanka imala 15 godina i kao klinka se uključila u partizanski pokret.

Cijeli zaselak Budisavljevića morao je tada bježati pred ustašama u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Tako je sa 17 godina Jovanka ušla u Savez komunističke omladine Jugoslavije. U borbama se pokazala iznimno hrabrom djevojkom, za što je u dva navrata dobila ordene za iskazanu hrabrost. Bila je ranjena u nogu i preboljela je tifus. Godine 1943. u partizanima je poginuo njen najstariji brat Maksim, a uskoro joj otac umire od tifusa. Nakon rata poginuo je i brat Petar, dok je šest mjeseci nakon rođenja najmlađe sestre Nade tijekom rata umirla majka Milica, a otac se ponovno oženio. Zbog složenih poratnih okolnosti njene sestre Zora i Nada bile su smještene u jedan Dječji dom za nezbrinutu djecu i omladinu. Jovanka ih je pronašla 1947. godine i preuzela brigu o njima, školovala ih i odgajala. Jovanka je dobila dva Ordena za hrabrost, a od 1941. nosilac je Partizanske spomenice, najvećeg priznanja za ratne zasluge i učešće u NOB-u.

Udajom za maršala, Tita Jovanka je onako stasita uskoro postala miljenica širokih narodnih masa. Izgradila je vlastiti imidž, pazila na garderobu i počela nositi punđe, frizure koje će postati njezinim zaštitnim znakom. Tako se po Lici za uređenu i vrlo dotjeranu ženu već 50-ih godina počeo koristiti izraz »eno je sređena k’o Jovanka Titina«. Budući da je Jovanka u svega nekoliko godina prešla put »od opanka, preko vojničke cokule do štikle« u novoj ulozi supruge komunističkog vođe dobro se snašla. Uhodala se u protokole, vjerno je i s javnim respektom pratila Tita, odlično se uklapala u tadašnje trendove međunarodne visoke političke scene. Naravno, mnogi su joj iza leđa spočitavali podrijetlo i slabo obrazovanje, ali je sve to uspjela anulirati svojim stilom i pojavom. No, sve su bila glasnija šaputanja po kojima je riječ o vrlo teškoj osobi koja je svoje skrivene nedostatke pokušala kompenzirati bahatim ponašanjem izvan očiju javnosti.

«Na zubu« partije

Do Tita i njegovih najbližih suradnika godinama su stizale informacije po kojima se Jovanka prema posluzi u svim Titovim rezidencijama odnosi kao prema nižoj kasti, ljudima nedostojim uloge i zadaća koje su imali. Nemilice je dijelila otkaze pa se ponekad događalo da Titu nije imao tko skuhati ručak! Širile su se glasine kako je često bila nervozna govoreći da joj »tako i treba kada sam se udala za matorca koji ne može sam ni šlic zakopčati«. Pod njezinim povećalom stalno su bile kuharice, poslužitelji, vozači, sobarice, medicinsko osoblje, osiguranje…

Vodeći se nekim vlastitim kriterijima Jovanka je svako malo iskazivala nezadovoljstvo njihovim radom. Svakako je imala loš odnos i prema cjelokupnom osoblju na radu u rezidencijama. Kao ilustraciju, navodi se da je u jesen 1973. godine Jovanka Broz naredila da se otpuste sve radnice koje su godinama obavljale poslove održavanja u Beloj vili i Vangi na Brijunima, iako se radilo o vrlo dobrim, sposobnim i savjesnim radnicama. Svima podčinjenima Jovanka je tijekom prepirki često postavljala isto pitanje: »A za koga ti radiš«?

S druge pak strane ti su isti ljudi uvijek pohvalno govorili o Titu, često navodeći kako je za razliku od svoje supruge uvijek bio tolerantan. Sve je ovo potrajalo do vremena kada je počelo sumnjičenje kadrova na radu u rezidenciji za prisluškivanje razgovora i za špijunažu. Ovo je pospješio ukupni i sve izraženiji utjecaj Jovanke Broz na kadrovska i druga pitanja i to ne samo u rezidencijama nego i puno šire. Njezini pokušaji miješanja u državničke i političke poslove i odluke postali su ozbiljan problem. Zato je Tito kao Predsjednik SKJ 22. siječnja 1974. godine osnovao posebnu komisiju koja je imala zadaću utvrditi pokušaje pojedinaca izvan Rezidencije koji posjećuju Jovanku Broz da utječe na atmosferu i odnose u Rezidenciji. Ovome treba dodati kako je Jovanka često kovala intrige vezane uz lik i djelo njoj nepodobnih vojnih i političkih suradnika bliskih Titu.

Predsjednik Komisije bio je potpredsjednik Predsjedništva SFRJ Rato Dugonjić, a članovi: Dobrivoje Vidić, član Predsjedništva SFRJ, Jure Bilić, Stevan Doronjski, Todo Kurtović i Fadilj Hodža, članovi Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ; a iz JNA general-pukovnici Miloš Šumonja, Džemil Šarac i Ivan Kukoč. Tito je zahtijevao da se ispita tko stoji iza toga i s kakvim ciljem te da se obave potrebni razgovori sa svim ljudima o kojima se radi, kao i da se o svemu upozna on osobno, ali i Predsjedništvo SKJ. Prije početka rada Komisije SKJ, predsjednik Komisije je razgovarao i s Jovankom Broz. U tom je razgovoru Jovanka »izlila mnogo žuči«. Tvrdila je kako je Služba bezbjednosti u Rezidenciji okrenuta prema njoj, da je prati i da prikuplja informacije o tome što ona radi i govori i slično, a sve u cilju da je diskreditiraju u očima Predsjednika Republike. Iznijela je svoje mišljenje da je Služba bezbjednosti SR Srbije u dosluhu s tom službom Armije, u kojoj je general Ivan Mišković i dalje važna osoba. Nakon svega ovoga postalo je jasno kako je »brak crvene elite« Tita i Jovanke postao prepun intriga, podlih političkih urota, ali i neviđenog luksuza te rastrošnog života muškarca i žene koji su doslovno određivali sudbine svojih podređenih, ali i miljuna stanovnika bivše države.

Početak kraja

Jovanka Broz je tvrdila predsedniku Komisije da ima dokumentaciju koja sadrži teške optužbe na rad generala Miškovića, kao i da ima značajne podatke i o nekim drugim važnim pitanjima. Također je rekla da je Služba sigurnosti u JNA slaba, da je okrenuta i prema civilima i da iz te Službe »teku informacije u nenadležne pravce«. Tom prilikom Jovanka Broz je pravila sumnjičave aluzije i na saveznog sekretara za narodnu odbranu, generala armije Nikolu Ljubičića. Bio je ovo zapravo početak Jovankinog kraha i uskoro se prestala pojavljivati u javnosti.
Kada je u svibnju 1980. godine umro Tito na njegovu pogrebu bila je i Jovanka Broz koja se u javnosti pojavila nakon šest godina izbivanja. Predstavljena je kao Titova supruga. Nova nemilost Jovanke Broz nastupila je ubrzo nakon Titove smrti, a kulminirala je dolaskom na vlast Slobodana Miloševića. Bila je bez mirovine i doslovno je preživljavala od milostinje prijatelja i rođaka. Tako se naprasno srušio mit o »ličkoj Snjeguljici«, nekadašnjoj najmoćnijoj ženi u državi. Jovanku su bez puno pojašnjavanja seljakali iz objekta u objekt pa je zadnje dane živjela u jednom oronuloj i zapuštenoj državnoj kući. Više je godina bila valjda jedina državljanka Srbije koja nije imala osobnu iskaznicu. Slavodobitno joj je predao Ivica Dačić tek nekoliko godina prije njezine smrti 20. listopada 2013. godine. Sahranjena je u Kući cvijeća nedaleko od Tita.

Reuters

U Pećanima ju nisu voljeli

U očima svojih suseljana Jovanka je vrlo brzo postala omražena i nisu je voljeli niti spominjati. Osobito ne po dobru. Kada je prije desetak godina ekipa Novog lista posjetila Pećane potražila je staricu Milku Ćušić, Jovankinu vršnjakinju. Starica je tada nerado govorila o bivšoj »prvoj dami« i pojasnila zbog čega je ne voli.

-Kada se tamo 54. ili 55. godine Tito vozio iz Udbine na Plitvička jezera javili nama iz koreničkog komiteta da će on proći kroz Pećane i da se mi okupimo i pozdravimo ga. Okupilo se cijelo selo da vidimo Tita i Jovanku. Bili smo sirotinja, ali smo obukli i obuli najbolje što smo mogli. Ja sam bila u gumenim »bucama«, nijesam drugo imala za obut’. Kada su stigli Tito nas je pozdravio, prodivanio s ljudima, popio rakiju…
Za Jovanku smo pripremili cvijeće. Umjesto da nam priđe i bude zeru s nama, ona se držala, da prostiš, k’o pokisla kokoš. Kisela i napuvana. Nije nam ni prišla nit’ uzela cvijeće. Takvo ti je naše čeljade kad se pogospodi, kad iz opanka obuče štiklu, rekla nam je baka Milka koja je lani preminula.Slično nam je rekla Dragana Svilar iz Pećana. Ova mlada žena s obitelji ima OPG i stalni štand uz cestu D-1. Zapitali smo je o sadašnjem imidžu Jovanke Broz.

– Ni’ko je niti ne spominje. Moj stariji stric je znao govoriti kako to nije bila dobra žena. Bahata i osorna. K’o da je rođena negdje daleko, a ne ovdje, na ličkom kamenjaru, rekla nam je Dragana.

Kako se udala

Kada je 1952. godine Jovanka željela pokazati svojem selu Pećani za koga će se udati, posjetila je svoju maćehu. Starica je na tratini poviše sela čuvala ovce kada joj je sva radosna prišla Jovanka u društvu omanjeg muškarca. Prema tvrdnjama svjedoka razgovor je ovako tekao:
Jovanka je maćehi ispričala radosnu i važnu vijest. Maćeha je Tita upitala čime se bavi i koliko zemlje posjeduje.

– Majko, ja sam proleter i komunista, ja ništa nemam-ustvrdio je Maršal.

– E moja Jovanka, mogla si se ti i bolje udati, zaključila je maćeha.

Lijepe žene prolaze kroz grad

Kao dokazani ljubitelj žena Tito je volio društvo lijepih žena. Pokazalo se to i prilikom posjete glumice Sofije Loren Brijunima kada je Tito popularnoj glumici osobno kuhao svoje specijalitete. I pri tome se često vidjela Titova skrivena crta ukusa po kojoj su njegovo srce (na kratko) osvajale punije crnke.

Rezidencija »Vila Izvor« na Plitvičkim jezerima sagrađena je kao hedonistička oaza tadašnje vojno-političke elite. Tito je u toj rezidenciji bez Jovanke boravio svega dva puta.