Rastuća spoznaja da se u digitalnoj eri mjesto rada sve manje mora preklapati s radnim procesom ide uz bok popularnosti fenomena digitalnih nomada, ljudi koji online rade za jednog poslodavca, no sele se i žive po raznim destinacijama u cijelom svijetu, ovisno o preferencijama i uvjetima koje im te destinacije nude.
​

Mobilnost digitalnih nomada uzrok je njihovog poistovjećivanja s turistima, ali onima koji »dugo ostaju« jer se ne moraju vratiti doma na posao, već mogu raditi i tamo gdje se odmaraju. Navodno su i u ovoj korona-posezoni neki turisti produljili boravak jer su naime radili s Jadrana, što se uočilo kao šansa za produljenje sezone, te spas posezone, kada je već bilo jasno da će je crvene liste dotući. Nekako baš tada se pojavila inicijativa, ili pak počela rađati svijest, da bi mnogi možda radije živjeli ovdje, radili s laptopa s neke otočke rive, za firmu čije je sjedište, ne možda ni u susjednoj zemlji, već i na drugom kontinentu.

​Progresivna ideja

​Negdje u to vrijeme premijer Andrej Plenković podržao je inicijativu nizozemskog poduzetnika sa splitskom adresom Jana de Jonga i objavio da će Hrvatska regulirati Zakon o strancima te biti jedna od prvih zemalja na svijetu koja će zakonski regulirati boravak ‘digitalnih nomada’. Hrvatska bi dakle među prvima trebala uvesti digitalnu nomadsku vizu, čime se vjerojatno želimo predstaviti i kao otvorena, moderna i privlačna destinacija za populaciju čiji broj u svijetu nezaustavljivo raste. Fenomen digitalnog nomada ugrađen je tako u prijedlog Zakona o strancima, koji bi, negdje do kraja godine, trebao definirati i regulirati status digitalnog nomada, kao osobe koja u Hrvatskoj boravi, odnosno živi, a radi za stranog poslodavca.

Pretpostavlja se da su to ljudi koji rade u nekoj kreativnoj ili kulturnoj industriji, IT industriji, ili bilo kojoj drugoj koja trpi distancu od mjesta posla, a takvih je, s obzirom na digitalizaciju radnog procesa, sve više. Dugoročno je to dakle odličan potez i inicijativa za pozdraviti. Naša je zemlja stvarno lijepa, s dugom tradicijom putovanja, ovamo ljudi oduvijek dolaze, da bi uživali u moru i suncu, da bi se revitalizirali. Nomadski moment u turističkom smislu nije nam stran. No, fenomen digitalnih nomada je složeniji.

On možda ima ove turističke elemente, ali se de facto definicija turista »širi«, odnosno pretapa se do neprepoznatljivosti s domicilnim, sjedilačkim, što je samo po sebi sjajna, progresivna ideja. Riječ je stoga o nekoj vrsti pametne imigracijske politike, jer se nastoji privući ljude, obično mlade, obrazovane, mobilne, s pristojnim primanjima da postanu »trajni turisti«, da se de facto nastane.
​

Da bi takvi došli, potrebno je izgraditi i odgovarajući imidž destinacije, kao otvorene, moderne, urbane, zelene, ekološki osviještene, digitalne, zabavne, drugim riječima, mjesta ugodnog za život. I to cijele godine, a ne samo kroz tri vesela ljetna mjeseca. Jesmo li mi stvarno takvi, a ako nismo, jesmo li spremni za iskorak? Ili ćemo se i dalje zadovoljavati sezonskim migracijama, dva ili tri mjeseca masovnih dolazaka, u kojima će se nastojati zgrnuti što više, pa »uzmi ili ostavi«, bez dugoročne politike i održivog pristupa… Iz ove zemlje se ljudi zapravo više trajno iseljavaju, nego što useljavaju. I to baš zato što ne vide šansu za ljepši život. Tema je dakle višestruko aktualna.

​​

Da bi se dakle privuklo nekoga da ovdje dođe na dulje vrijeme, umjesto što nas i naši »mladi i obrazovani« većinom napuštaju, pa zvao se on turist, nomad, radnik ili imigrant, treba raditi na kvaliteti života, rješavati stvarne probleme, imati sustave i infrastrukturu koja će biti otvorena, moderna, inkluzivna… To je recept – i za zadržati ljude ovdje, i za privući ih. Kao i u turizmu, možeš imati hotel s pet zvjezdica, ali ako turist izađe u grad pa vidi ljude kako kopaju po kontejnerima, kakvu poruku šaljemo? Ništa dugoročno i održivo ne trpi lažne slike, pa bi se, da bismo privukli digitalne nomade, prvo sam naš sustav trebao prestati ponašati »nomadski«.

A da ne govorimo o tehnološkim predispozicijama i infrastrukturi, koja se u koroni silom prilike unaprijedila, ali i dalje zaostaje. Puno papirologije, administracije, preklapanja funkcija javnih servisa i drugo, također ne pomaže. No, to su sve klasične boljke koje muče i hrvatske građane, a kako onda ne bi i potencijalne digitalne nomade.

Važno je imati »3T«

S obzirom na ograničenja domaćeg tržišta rada, digitalni nomadi su tim zahvalnija populacija jer oni – već imaju posao. Ako bismo htjeli biti zločesti, mogli bismo reći da zemlja koja ne može privući investitore i sjedišta kompanija, onda bi bar mogla privući njihove radnike, da ovdje žive i vani zarađenu plaću troše. Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da imamo ponešto naivnu sliku o digitalnim nomadima, koji lutaju, tražeći povoljni okoliš i infrastrukturu, zarađuju vani, a ovdje troše.

– Digitalne tehnologije otvaraju bezbroj mogućnosti, no one su horizontalna, a ne vertikalna tema. Samo postavljanje kablova ima učinak na razvoj kao i autoceste po kojima se nitko ne vozi. Digitalizacija kao proces nije isto što i IT industrija koja ima svoj proizvod. Imamo uspješne tvrtke koje su iskoristile informatičke tehnologije da bi kreirale vlastite proizvode, a što je rezultat kreativnosti mladih ljudi koji su već ovdje. To su ustvari kreativne industrije, i više bih volio da se o tome priča, kako u taj sektor privući dodatne investicije, nego da se opet samo nadamo da će doći netko izvana pa ovdje trošiti. Na tome se ne može bazirati ekonomski razvoj.

Općenito, da bi netko došao, motiv je, ili ljubav, ili cjenovni aspekt, da je život jeftiniji, ili pak lifestyle, neki specifičan i prepoznatljiv. No, tu imate i fenomen da oni koji imaju puno vremena imaju malo novca i obratno. Čini mi se da je u ovoj priči oko digitalnih nomada opet prisutno jedno vulgarno razumijevanje modernih trendova, kaže Novotny. No, to je, veli, ipak trend za pozdraviti jer njime pokazujemo da bar želimo biti otvorena zemlja, što je važno za imidž. Svatko, kaže, mora biti dobrodošao, ako smo otvoreni i moderni.
​

No, jesmo li stvarno takvi? Jer, kao što je uočio Richard Florida, poznati teoretičar urbanog razvoja baziranog na kulturnim i kreativnim industrijama, važno je imati »3T«: tehnologiju, talent i – toleranciju. A mi smo, veli Novotny, kulturološki jako zatvoreni, i na promjeni mentaliteta, na otvaranju, kao društvo još moramo puno poraditi.