RIJEKA – Nedavno je londonska aukcijska kuća Christie’s organizirala aukciju važnih starina i rukopisa iz Schoyenove zbirke, kojoj su pripadale i dvije rukopisne glagoljske listine iz Batomaljske bratovštinske knjige.

Procijenjena vrijednost ovih glagoljskih rukopisa bila je između 10.000 i 15.000 funti, a nepoznatom kolekcionaru prodani su za 12.500 funti, odnosno 111.226 kuna. Martin Schoyen vlasnik je najveće privatne zbirke starih rukopisa u svijetu, a batomaljske glagoljske listine čuvale su se u Nacionalnoj knjižnici u Oslu pod signaturom MS 1391.

Listine su bile u vlasništvu Predraga Milovanovića iz Beograda, koji ih je prodao I. Pozarić iz Zagreba, a 1991. godine otkupio ih je Jeremy Griffits, kolekcionar iz Oxforda, te ih je koncem 1990-tih otkupio Martin Schoyen za svoju zbirku u Norveškoj.

Pravila bratovštine

Riječ je o pravilima naše svjetovne bratovštine Svete Marije od Gorice, iz Batomlja kod Jurandvora, napisane 1425. godine ustavnom glagoljicom minuskulnog tipa s pravilnim linijama, ukrašenim divnim inicijalima i crvenom bojom. Jezik ovih listina mješavina je čakavskog i hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika.

U glagoljskim se listinama spominju Senj, Rab, Rijeka, te otok Krk, ali i pojedini pripadnici knezova krčkih, kasnije Frankopana, kao što je »Mikula, knez krčki, modruški, senjski i pročaja« i njegova žena »gospa kneginja Dorotija«.

Knez Mikula je »kneza Anža sin«, a spominju se i knez Ivan, »bana Mikule sin«, i »kneginja gospa Elizabeta«. Da je riječ o pravilima bratovštine sv. Marije od Gorice potvrđuje i činjenica da su ban Mikula i njegova kneginja Dorotija, te njegov sin knez Ivan i kneginja Elizabeta, bili članovi spomenute bratovštine.

Dvije glagoljske rukopisne listine sadrže kapitule (poglavlja) 14 i 15, 16 i 17, 21 te 22, a pripadaju vrlo staroj knjizi bratovštine sv. Marije od Gorice na Krku. Knjiga ove bratovštine su najstarija poznata pravila neke naše bratovštine pisana glagoljicom, a smatra se ostavštinom poznatog krčkog popa glagoljaša Vinka Premude.

Računa se da je izvorni broj listova bio sedam ili osam; jedan list čuva se u Zagrebu, dva u Norveškoj, a podatak o lokaciji preostalih pet listova je nepoznat.

Glagoljaška baština

Nedavna aukcija u Londonu aktualizira činjenicu, i postavlja pitanje, da vrijedno hrvatsko nacionalno blago na razne načine »putuje« po svijetu. Podsjetimo, hrvatska glagoljska baština obilježje je hrvatske pismenosti i važan simbol hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta, i kao takva, jedinstvena je i prepoznatljiva u svijetu.

Glagoljicom su ispisani najstariji hrvatski epigrafski spomenici i tisuće stranica najstarijih i najvrednijih knjiga i dokumenata. Ona je dokaz rane hrvatske pismenosti i svjedok dugotrajnog i neprekinutog razvoja hrvatske kulture, koja je vrlo rano, već u 9. stoljeća, prigrlila glagoljičko pismo, a od 12. i 13. stoljeća oblikovala i novu, vlastitu stilizaciju glagoljice poznatu kao uglata ili hrvatska glagoljica.

Novi tip glagoljskoga pisma bio je grafijski prilagođen hrvatskom, odnosno čakavskom fonološkom sustavu i kroz stoljeća je postao jedan od središnjih simbola hrvatskoga kulturnoga identiteta.

Ostali slavenski narodi glagoljičko pismo napustili su najkasnije u 12. stoljeću, a Hrvati su tu tradiciju zadržali sve do 19. stoljeća, a u tom periodu nastala je mnogobrojna glagoljaška baština, pravo tradicijsko blago koje vrijedi čuvati i njegovati.

Predmet trgovinske razmjene

Bogata hrvatska glagoljska baština pohranjena je u brojnim hrvatskim knjižnicama i ustanovama. No neke od najvažnijih glagoljičkih knjiga i rukopisa na razne su načine dospjele izvan granica Hrvatske i čuvaju se u brojnim inozemnim ustanovama – od Carigrada do Washingtona.

Činjenica da su knjige hrvatske glagoljske baštine razasute po svjetskim knjižnicama i više je nego žalosna. Dr. sc. Darko Žubrinić, profesor matematike na Fakultetu elektronike i računarstva u Zagrebu i predsjednik Društva prijatelja glagoljice, navodi podatak da se naše glagoljičke knjige i rukopisi čuvaju u čak 27 država, u više od osamdeset gradova, uglavnom u nacionalnim knjižicama i muzejima širom Europe. Osim brojnih knjižnica i državnih ustanova, glagoljičke knjige i rukopisi nalaze se i u privatnim zbirkama raznih kolekcionara starinama u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu.

U većini slučajeva kolekcionari su i zaslužni da se knjižnice i muzeji mogu ponositi rijetkim predmetima i knjigama, ali i za otkrivanje novih nalaza ili fragmenta vrijednih knjiga za koje se prije nije znalo. No problematično je što vrijedni nalazi ponekad mogu postati predmetom trgovinske razmjene.

U europskim i svjetskim knjižnicama

Za napisati sintezu i popis hrvatskih glagoljskih knjiga i rukopisa koji se čuvaju u europskim i svjetskim knjižicama bila bi potrebna cijela monografija. Možemo spomenuti tek nekoliko najvažnijih. Najbogatija i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljičkih dokumenata i knjiga izvan naše domovine nalazi se u Rusiji, u St. Peterburgu.

U Ruskoj nacionalnoj knjižnici čuva se znamenita Berčićeva zbirka koja sadrži pet glagoljičkih kodeksa, 154 fragmenata, 53 kurzivna glagoljička teksta, pisanih između 13. i 16. stoljeća.

U okviru te zbirke Rusi čuvaju i najbolji očuvani primjerak prve hrvatske inkunabule iz 1483. godine. U Beču, u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici čuva se petnaestak vrlo vrijednih glagoljičkih knjiga i rukopisa. Neke su od vrhunske međunarodne dragocjenosti, kao što su »Misal kneza Novaka« iz 1368., »Ročki misal« iz 1420., »Brevijar Vida Omišljanina« iz 1396., »Brozićev brevijar« iz 1561. godine, a ovdje se nalaze i »Bečki listići« iz 11. stoljeća.

U Turskoj se, u Knjižnici turskih sultana Topkapi Saray, u Istanbulu nalazi jedna od najljepših i najvrednijih knjiga, »Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića« iz 1404. godine, koji je u Tursku stigao kao ratni plijen, a desetak najstarijih i najvrednijih glagoljičkih misala i brevijara posjeduje i znamenita Vatikanska knjižnica.

Kulturni fenomen

Glagoljica i glagoljaška tradicija hrvatski su kulturni fenomen, a 2014. godine glagoljica je, odlukom Ministarstva kulture, uvrštena na listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Osim toga, na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatski sabor je prošle godine 22. veljače proglasio Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva, posvećenu hrvatskomu jeziku, pismenosti i kulturnoj baštini.

Toga dana, 1483. godine otisnuta je prva hrvatska knjiga »Misal po zakonu rimskoga dvora«. Ova inkunabula, prvi je misal u Europi koji nije pisan latinicom i latinskim jezikom, a otisnut je samo 28 godina nakon nastanka Gutenbergove »Biblije«, prve tiskane knjige zapadnoga svijeta.