»Evo vam primjer iz Istanbula. Njih 600 okupilo se u klubu, nesvjesni toga da takvim činom doslovno izazivaju teroriste«, kazao je Goran Dodig i izdeklamirao svoju pohvalu strahu – kojega, po njemu, nema dovoljno – i pokudu slobodi – koje, na njegov užas, ima kudikamo više nego što bi je smjelo biti…
Evo vam primjer iz Istanbula. Njih 600 okupilo se u klubu, nesvjesni toga da takvim činom doslovno izazivaju teroriste. Tim riječima je Goran Dodig, splitski psihijatar i saborski zastupnik Hrvatske demokršćanke stranke, prokomentirao novogodišnji masakr u istanbulskom klubu »Reina«, gdje je »doslovno izazvani terorist« pobio 39 i ranio više od 70 ljudi.
Takozvanu odgovornost za ovaj sumanuti zločin preuzela je teroristička družina koja se naziva Islamskom državom Iraka i Levanta, priopćivši kako je »u nastavku blagoslovljenih operacija koje Islamska država provodi protiv Turske, heroj vojnik Kalifata napao jedan od najpoznatijih klubova u kojima kršćani slave njihove otpadničke praznike«.
Ni samozvani islamski državotvorci se, eto, nisu sjetili da u svome mahnitom priopćenju napišu da su bili »doslovno izazvani« samom prisutnošću tolikog broja ljudi na novogodišnjoj fešti u Istanbulu. Njihova se nagnjila mašta zadovoljila »pravovjernim« obrazloženjem zločina nad »kršćanima«, bez zamaranja činjenicom da su u »Reini« stradali uglavnom državljani ekskluzivno kršćanskih zemalja poput Turske, Saudijske Arabije, Kuvajta, Tunisa, Maroka, Libije, Indije i Izraela, te djelimice nekršćanskog Libanona.
Doktor Dodig je prema »izazivačima terorista« bio donekle milosrdniji nego što mu to inače uspijeva, pa im je kao olakotnu okolnost za grijeh najnormalnijeg ljudskog ponašanja – koji se prometnuo u krimen bivanja na izazovnome mjestu u izazovno vrijeme – uzeo to što su masovnoga ubojicu »izazvali« nesvjesno.
Prema nekim drugim žrtvama ovaj ugledni hrvatski demokršćanin obično ne pokazuje znakove empatije. Najbolje to znaju oni kojima je Dodig na tematskoj sjednici saborskog Odbora za medije, posvećenoj učestalim pojavama nasilja nad novinarima, de facto poručio kako sami izazivaju napade na sebe.
»Novinari su sami krivi za napade jer da jesu uši, oči i usta javnosti i da rade što bi trebali i na razini na kojoj bi trebali, ne bi ih se napadalo. Novinari potiču agresiju i onda postaju žrtvama agresije«, kazao je splitski humanist tog 25. studenoga 2016. i time zasigurno stekao zavidan ugled među ljubiteljima kratke ali ubitačne polemičke forme zvane ulična sačekuša.
Dva dana nakon pogibije trideset devetero ljudi u Istanbulu, hrvatske novine su objavile Dodigovu dijagnozu ljudskoga ponašanja zbog kojega teroristi bivaju »doslovno izazvani« da neodgovornim pojedincima, kojima nisu utjerali dovoljno straha u kosti, spraše opamećujući metak u glavu ili kamo već pogode.
»Ljudi po preporuci političara i dalje nastavljaju živjeti kao da se ništa ne događa. Okupljaju se na velikim skupovima, dočecima Božića, Nove godine, odlaze u noćne klubove, putuju… nesvjesni opasnosti kojoj se izlažu. Zahvaljujući neodgovornim političarima, među ljudima ne vlada dostatan strah, a straha bi trebalo biti jer ne živimo u normalnom vremenu. Strah je ponekad vrlo stimulativan jer izaziva oprez kod svakog od nas. No, straha nema. Mi u zapadnoj demokraciji ne želimo se odreći svojeg načina života, po kojemu nam je sve dopušteno i gdje nema nekih zapreka. Volimo biti slobodni i raditi sa svojim životima što god želimo«, izdeklamirao je Dodig svoju pohvalu strahu – kojega, po njemu, nema dovoljno – i pokudu slobodi – koje, na njegov užas, ima kudikamo više nego što bi je smjelo biti – u diktafon novinara Slobodne Dalmacije.
A onima koji – terorizmu usprkos – i dalje vole biti slobodni i živjeti svoje živote »bez nekih zapreka«, pa time »doslovno izazivati teroriste«, odgovorni hrvatski političar Goran Dodig poručuje da se ugledaju u Švicarce koji su, kao »vrh demokracije u svijetu«, na referendumu »glasali za to da im se smanje njihove demokratske slobode i dopustili da ih se može prisluškivati i pratiti, a sve radi njihove sigurnosti«.
Recept je čaroban: živite da biste strahovali, strahujte da biste preživjeli, zahtijevajte da vam ograniče slobode, natjerajte tajne službe da vas prate i prisluškuju više nego što to inače rade, za vašu dobrobit uhodite druge ljude pa i sami sebe… Ukratko – mirno se raziđite s vlastitim životom.
Pa kad dopustite da vas projektanti totalne sigurnosti oslobode od vaših ljudskih sloboda i kad vaš strah bude toliki da i vlastodršci prestanu strahovati da ih se nećete bojati, e tada se ni teroristi neće osjećati »doslovno izazvanima« da nasrću na vaše živote. Jer ti životi više neće biti vaši, ali zato strah hoće.
Misli li netko da će se teroristi bojati straha?
Trafika Predraga Lucića
Život kao »izazivanje terorista«
Predrag Lucić
04. siječanj 2017 20:04
Goran Dodig / arhiva NL
»Evo vam primjer iz Istanbula. Njih 600 okupilo se u klubu, nesvjesni toga da takvim činom doslovno izazivaju teroriste«, kazao je Goran Dodig i izdeklamirao svoju pohvalu strahu – kojega, po njemu, nema dovoljno – i pokudu slobodi – koje, na njegov užas, ima kudikamo više nego što bi je smjelo biti…
Evo vam primjer iz Istanbula. Njih 600 okupilo se u klubu, nesvjesni toga da takvim činom doslovno izazivaju teroriste. Tim riječima je Goran Dodig, splitski psihijatar i saborski zastupnik Hrvatske demokršćanke stranke, prokomentirao novogodišnji masakr u istanbulskom klubu »Reina«, gdje je »doslovno izazvani terorist« pobio 39 i ranio više od 70 ljudi.
Takozvanu odgovornost za ovaj sumanuti zločin preuzela je teroristička družina koja se naziva Islamskom državom Iraka i Levanta, priopćivši kako je »u nastavku blagoslovljenih operacija koje Islamska država provodi protiv Turske, heroj vojnik Kalifata napao jedan od najpoznatijih klubova u kojima kršćani slave njihove otpadničke praznike«.
Ni samozvani islamski državotvorci se, eto, nisu sjetili da u svome mahnitom priopćenju napišu da su bili »doslovno izazvani« samom prisutnošću tolikog broja ljudi na novogodišnjoj fešti u Istanbulu. Njihova se nagnjila mašta zadovoljila »pravovjernim« obrazloženjem zločina nad »kršćanima«, bez zamaranja činjenicom da su u »Reini« stradali uglavnom državljani ekskluzivno kršćanskih zemalja poput Turske, Saudijske Arabije, Kuvajta, Tunisa, Maroka, Libije, Indije i Izraela, te djelimice nekršćanskog Libanona.
Doktor Dodig je prema »izazivačima terorista« bio donekle milosrdniji nego što mu to inače uspijeva, pa im je kao olakotnu okolnost za grijeh najnormalnijeg ljudskog ponašanja – koji se prometnuo u krimen bivanja na izazovnome mjestu u izazovno vrijeme – uzeo to što su masovnoga ubojicu »izazvali« nesvjesno.
Prema nekim drugim žrtvama ovaj ugledni hrvatski demokršćanin obično ne pokazuje znakove empatije. Najbolje to znaju oni kojima je Dodig na tematskoj sjednici saborskog Odbora za medije, posvećenoj učestalim pojavama nasilja nad novinarima, de facto poručio kako sami izazivaju napade na sebe.
»Novinari su sami krivi za napade jer da jesu uši, oči i usta javnosti i da rade što bi trebali i na razini na kojoj bi trebali, ne bi ih se napadalo. Novinari potiču agresiju i onda postaju žrtvama agresije«, kazao je splitski humanist tog 25. studenoga 2016. i time zasigurno stekao zavidan ugled među ljubiteljima kratke ali ubitačne polemičke forme zvane ulična sačekuša.
Dva dana nakon pogibije trideset devetero ljudi u Istanbulu, hrvatske novine su objavile Dodigovu dijagnozu ljudskoga ponašanja zbog kojega teroristi bivaju »doslovno izazvani« da neodgovornim pojedincima, kojima nisu utjerali dovoljno straha u kosti, spraše opamećujući metak u glavu ili kamo već pogode.
»Ljudi po preporuci političara i dalje nastavljaju živjeti kao da se ništa ne događa. Okupljaju se na velikim skupovima, dočecima Božića, Nove godine, odlaze u noćne klubove, putuju… nesvjesni opasnosti kojoj se izlažu. Zahvaljujući neodgovornim političarima, među ljudima ne vlada dostatan strah, a straha bi trebalo biti jer ne živimo u normalnom vremenu. Strah je ponekad vrlo stimulativan jer izaziva oprez kod svakog od nas. No, straha nema. Mi u zapadnoj demokraciji ne želimo se odreći svojeg načina života, po kojemu nam je sve dopušteno i gdje nema nekih zapreka. Volimo biti slobodni i raditi sa svojim životima što god želimo«, izdeklamirao je Dodig svoju pohvalu strahu – kojega, po njemu, nema dovoljno – i pokudu slobodi – koje, na njegov užas, ima kudikamo više nego što bi je smjelo biti – u diktafon novinara Slobodne Dalmacije.
A onima koji – terorizmu usprkos – i dalje vole biti slobodni i živjeti svoje živote »bez nekih zapreka«, pa time »doslovno izazivati teroriste«, odgovorni hrvatski političar Goran Dodig poručuje da se ugledaju u Švicarce koji su, kao »vrh demokracije u svijetu«, na referendumu »glasali za to da im se smanje njihove demokratske slobode i dopustili da ih se može prisluškivati i pratiti, a sve radi njihove sigurnosti«.
Recept je čaroban: živite da biste strahovali, strahujte da biste preživjeli, zahtijevajte da vam ograniče slobode, natjerajte tajne službe da vas prate i prisluškuju više nego što to inače rade, za vašu dobrobit uhodite druge ljude pa i sami sebe… Ukratko – mirno se raziđite s vlastitim životom.
Pa kad dopustite da vas projektanti totalne sigurnosti oslobode od vaših ljudskih sloboda i kad vaš strah bude toliki da i vlastodršci prestanu strahovati da ih se nećete bojati, e tada se ni teroristi neće osjećati »doslovno izazvanima« da nasrću na vaše živote. Jer ti životi više neće biti vaši, ali zato strah hoće.
Misli li netko da će se teroristi bojati straha?