Hrvatska politika danima se spori oko toga je li premijer Andrej Plenković znao za istragu o slučaju Janaf, odnosno je li uhićenje Dragana Kovačevića bilo u studenome stopirano iz političkih razloga povezanih s HDZ-om i njegovim političkim interesima u tom trenutku. S analitičarom Davorom Gjenerom pokušavamo rasvijetliti ovaj slučaj.

– Na neki način, ovo je možda i bura u čaši vode, u političkom smislu. Naime, premijer Andrej Plenković ima danas dosta dobru poziciju i podršku u uvođenju reda i borbi protiv korupcije, a dojam je kao da to predsjedniku Zoranu Milanoviću na neki način smeta, jer sam nije uspio riješiti te pojave.

Ne vjerujem da je u slučaju Dragana Kovačevića, s obzirom na njegovu bliskost sa strankom HNS, bilo straha da ovaj slučaj može srušiti Plenkovićevu Vladu, pa da je premijer, ili njegovi tadašnji koalicijski partneri, imao motiva blokirati istragu ili njegovo uhićenje, kako tvrdi Milanović.

Kovačević nije bio formalno u HNS-u još od ere Karamarka, dakle to nije to. Meni se vjerojatnije čini, ako je bilo kakav politički poticaj u ovom slučaju postojao, da to ima veze s unutarstranačkim statusom gradonačelnika Velike Gorice Dražena Barišića.

Dakle, smatram da je Krešimir Petek iz unutarstranačkih razloga možda bio metom, a svi su znali koliko je on čvrsto povezan s Barišićem. Bilo je tu raznih bakanalija u Petekovim objektima, a Barišić je u jednom trenutku Plenkoviću počeo raditi razne cirkuse na terenu.

Slučajna zamka

Tvrdite da je ipak postojao politički impuls da se krene na Barišića?

– Možda, to je moguće, ali i to posredno. Gledam samo nečije motive. Barišić nije dio liberalne Plenkovićeve struje. Radio je na pokušaju smjene Damira Mikuljana, Plenkoviću bliskog čovjeka i čak člana NO-a Ine, u stranačkoj organizaciji Zagrebačke županije, potom je imao sukob s Ivanom Šukerom na tom terenu, pa je onda sa svojim klanom blokirao kandidaturu Dražena Bošnjakovića za Sabor. Dakle, tu bih radije tražio motive.

Onda po vama HDZ ili Plenković nisu imali motive da u studenome štite Dragana Kovačevića, i da bilo tko blokira upad policije 11. studenoga prošle godine u Kovačevićev klub, gdje se očito isporučio sporni novac?

– Po meni, ne. Mislim da je Kovačević upao slučajno u zamku koja uopće nije bila postavljena njemu. Ne bih rekao da su policija ili DORH tada znali dokle ih to može dovesti.

Pa znamo i kako funkcionira ministar policije Davor Božinović, on je vrlo iskusan državni činovnik i ne bi se petljao u takve stvari. A realno, ako ne zna Božinović – kako može znati Plenković?! Božinović je oprezan čovjek, ne bi se on u to izravno petljao.

Vi, dakle, mislite da u studenome prošle godine Plenković za ovu istragu nije znao?

– Ne da nije znao, nije ni trebao znati! Premijer takve stvari ne smije znati, ako živimo u državi u kojoj postoji trodioba vlasti. Ministar policije brine o tome da policija ima uniforme i kape, ali istrage su pod Ravnateljstvom policije.

Mjere prisluškivanja

No, predsjednik Republike Milanović upozorava kako je netko u sustavu svakako znao da će Kovačević od Peteka primiti mito od skoro dva milijuna kuna, pratili su Peteka kako podiže novac, znali su da ide Kovačeviću predati mu ga. A u kasnijoj, sadašnjoj istrazi, taj novac još nije nađen. On upozorava da je ovime nestao corpus delicti.

– Predsjednik se miješa u nešto što nema veze s njegovim ustavnim ovlastima. Ionako smo znali da on ni kao premijer nije držao do trodiobe vlasti, ni on, ni njegov tadašnji šef MUP-a. On špekulira iz nekih svojih razloga, kao čovjek koji ima pravno obrazovanje, ali koji se nikad nije afirmirao u sustavu sudstva, i nije krivičar.

Ja uopće ne mislim da je dobro da predsjednik Republike dovodi u pitanje povjerenje u rad Uskoka i DORH-a. Osim toga, ako ćemo o detaljima, iz policije su priopćili da u tom trenutku nisu znali zašto je Petek podigao s banke taj novac i čemu će on poslužiti.

Mjere prisluškivanja aktivirane su tek kasnije, tako bar kažu iz policije. Dakle, Dragan Kovačević tada i nije bio fokus istrage, pa se ne bi moglo ni dokazati da je to novac namijenjen baš njemu. Uostalom, naučili smo i da novac nije imovina, zar ne, pa je pitanje i može li biti corpus delicti.

Ipak, u priči je i bivša predsjednica, odnosno njen muž Jakov Kitarović, koji je baš toga dana isto bio na toj adresi, kod Kovačevića. Činjenica je da je to vrijeme kampanje, i da HDZ-u sigurno ne bi bilo odgovaralo da se slučaj otvorio tad pred očima javnosti?

– Meni je njegova uloga tu sporedna, i uvjerljivije mi je da je netko u policiji i DORH-u procijenio da se istragu isplati nastaviti, zbog širenja kruga ljudi koji se u njoj na kraju našao. Očito, DORH nije na početku ove istrage mogao pretpostaviti dokle će ona stići.

Idemo zaključiti na načelnoj razini: što bi premijer, a što predsjednik, trebali znati o ovakvim slučajevima? Dokle seže njihova nadležnost?

– Ideja da predsjednik Republike ima potrebe interpretirati jednu istragu, i to toliko ostrašćeno, vodi me ka zaključku da su njegovi motivi negdje drugdje, vjerojatno političke prirode.

Dva lica predsjednika

Možda je Milanović htio prevenirati, da sam spomene svoje susrete s Kovačevićem, bolje nego da ih spomene DORH?

– Teško mi je razumjeti kako on vidi svoju ulogu. U njegovom slučaju, kao da vidimo čovjeka s dva lica, Dr. Jekyll i Mr. Hyde. Kad treba dogovoriti na primjer proslavu Oluje, to je pozitivno lice, vrlo korektno postupa zajedno sa svojim ljudima.

Ali kod konflikta s premijerom Plenkovićem budi se njegovo drugo ilice, tu ulazi u neke iracionalne i nepotrebne konflikte na osobnoj razini. Nažalost, tim nastupima ne dobiva pred javnošću lice borca protiv korupcije, nego samo otvara i nove sumnje prema sebi, o tome što su njegovi motivi za takve istupe.

Sasvim načelno govoreći, samo Ustav je temeljna odrednica njihovih ovlasti, a on primarno govori o trodiobi vlasti.

Dakle, premijer ne treba znati što radi DORH, postoji interna kontrola nad radom policije, a predsjednik Republike bi trebao biti iznad dnevnopolitičkih sporova i pojedinačnih slučajeva, i baviti se strateškim, globalnim temama, te paziti na uravnoteženo djelovanje svih grana vlasti. To su njegove ustavne ovlasti.