KNJIGA

Andrija Škare na Vrisku predstavlja “Dva prsta iznad gležnja”: Obiteljska priča smještena u devedesete

Marinko Krmpotić

Foto Arhiva/NL

Foto Arhiva/NL

Škare svojim debitantskim romanom uspješno obiteljskom pričom oslikava petnaest godina postojanja mlade hrvatske države, točnije razdoblje od 1996. do 2011. godine



ZAGREB – Zagrebački književnik Andrija Škare svojim debitantskim romanom »Dva prsta iznad gležnja« uspješno obiteljskom pričom oslikava petnaest godina postojanja mlade hrvatske države, točnije razdoblje od 1996. do 2011. godine. Naravno, Škare nije povjesničar već književnik, pa shodno tomu za svoje viđenje odabire izmišljenu priču o životu obitelji Mlinarić, koju čine otac Josip, majka Željana te kći Monika, djevojčica kojoj je na početku priče trinaest godina, a na kraju romana od nje se opraštamo kao od već 28-godišnje žene.


Monika je glavni lik ovog romana, čiji je lajtmotiv tetovaža koju ona tijekom tog ljetovanja kad joj je 13 godina učini, i to uz suglasnost roditelja.


Štoviše, Josip i Željana, koji su dio slobodoumne generacije, sugeriraju da ne napravi običnu tetovažu, već da malo iznad gležnja tattoo-majstoru dopusti da joj naslika čuvenu bananu Andyja Warhola, naslovnicu davnašnjeg (1967.) debitantskog albuma američke rock grupe Velvet Underground i pjevačice Nico.





Ta će za trinaestogodišnju djevojčicu nesvakidašnja tetovaža postati njen svojevrsni zaštitni znak i pratiti je kroz sve što joj se zbiva, a bitno će, uz roditeljski odgoj, utjecati i na Monikinu zaljubljenost u glazbu, koja joj znači neopisivo mnogo i u kojoj pronalazi puno razloga za zadovoljstvo i uživanje.


Ljevičarski pamfletizam


Monikine tinejdžerske godine u znatnoj su mjeri obremenjene teškom očevom bolesti (leukemija), a po njegovoj smrti ona i majka nastavljaju život usprkos svim teškoćama i mukama. Monika već u srednjoj školi nađe dečka kojeg jako voli, ali kasnije dolazi do prekida veze te stvaranja nove sa Zoranom, osnovnoškolskom ljubavlju, s kojim stupa u brak i rađa dijete. Željana život nastavlja sama, zaljubi se u jednom trenutku u masera, potom ostvaruje vezu s mesarom… Jednostavno rečeno – običan život u kojem se naizgled ne događa ništa, a ustvari se događa sve.


O autoru

Andrija Škare (Zagreb, 1981.) je diplomirani novinar. Više od desetljeća radio je na Hrvatskoj televiziji kao novinar, scenarist, urednik i voditelj. Pisao je za brojne časopise i portale. Organizirao je koncerte, književne večeri i soareje opće prakse. Za magazin Globus piše glazbenu i književnu kritiku te surađuje s emisijama Kutija slova i Signatura na Hrvatskom radiju. Jedan je od pokretača programa Tko čita, platforme za afirmaciju autora rođenih nakon 1980. godine. Prozu je objavljivao u mnogim časopisima u zemlji i inozemstvu, a priče mu se mogu pronaći i u nekoliko zbornika i antologija. Prve je ozbiljnije korake u svijetu književnosti napravio kao osnivač eventualizma pa vrijedi istaknuti Zbornik eventualizma – »Nagni se kroz prozor« (Celeber, 2006.) gdje je, kao i ostatak eventualističke ekipe, zastupljen s četirima pričama. Od samostalnih knjiga objavio je: »S više mlijeka, molim« (Celeber, 2008.), »Život svijeta koji će doći« (CeKaPe, 2014.), »Slušaj me« (Durieux, 2016.), »Društvene igre« (HENA COM, 2017.).

Svakodnevicu obitelji Mlinarić autor je nadogradio i obogatio prikazom društvenih kretanja pri čemu Mlinarićevi, kao i većina Monikinih prijatelja, imaju jasno izražene i izgrađene lijeve stavove što pak znači da im se ne dopada ni Tuđmanovo ni Sanaderovo doba te ga nastoje što argumentiranije kritizirati, mada se ponekad osjeti i dašak čistog ljevičarskog pamfletizma. No, »Dva prsta iznad gležnja« ipak nisu društveni ili politički, već ponajprije obiteljski roman, a to pak znači da su u prvom planu osjećaji, odnosi i veze unutar obitelji.


Zahvaljujući tomu vrlo su dobro obrađeni problemi ljubavnih odnosa, život s neizlječivom bolesti, pitanje vjernosti partneru ili partnerici, a posebno je dobro opisana Josipova ovisnost o internetu i virtualnom svijetu čemu se okrenuo u završnom stadiju bolesti. Dotaknute su i dvojbe vezane za istospolnu ljubav, odnosno traženje seksualnog identiteta…


Rock glazba


Škare je svoju priču zamislio i realizirao na kompozicijski jednostavan način, odnosno tako da je poglavlja podijelio po godinama pa tako pratimo zbivanja od uvodne 1996. pa do zaključne 2011. godine.


U svakom poglavlju svjedočimo priči jednog od troje članova obitelji pri čemu se nakon Josipove smrti priča veže isključivo za Željanu i Moniku koje naizmjenično, uz znatno veću nazočnost Monike, pripovijedaju svoje priče. Sve je to realizirano jednostavnim kolokvijalnim govorom i pitkim pripovjednim stilom koji omogućava tečno čitanje što je svakako jedna od dobrih strana ovog romana koji, zbog sklonosti cijele obitelji prema rock glazbi, nudi i brojna spominjanja raznih rock sastava, kako »klasičara« (Velvet Underground, Kinks, David Bowie, Azra), tako i junaka devedesetih (Blur, Pulp, Pearl Jam, Smashing Pumpkins) te novijih (Vampire Weekend, Why?) pa je ovu knjigu zaista moguće – čak i dobro – čitati uz albume i pjesme spomenutih.


S obzirom na to da se najveći dio radnje zbiva krajem devedesetih i početkom prve dekade novog stoljeća, knjiga će biti itekako bliska generacijama koje su tih godina završavale srednju školu ili studirale. No, moći će u njoj uživati i svi drugi, bilo da se podsjete kako je to bilo ili da saznaju kako se živjelo u drugom dijelu devedesetih i početkom ovog stoljeća.