Nema sumnje, ustrajnost je odlika svih trkača, no kad je riječ o ultramaratoncima ona kao da je suvišna. Naime, ultramaraton odnosi se na sve trkačke manifestacije koje svojom duljinom premašuju duljinu klasičnog maratona (42 kilometara i 195 metara) i rekli bismo da je za bavljenje tom disciplinom potrebno puno više od tek ustrajnosti.

Ipak, svi “sastojci” ove vrste trkačkih uspjeha obično ostaju poznati samim ultramaratoncima, dok većini takva vrsta potrebne predanosti, discipline i visokomotiviranosti (i u ovo teško pandemijsko vrijeme) ostaje nešto što je teško razumjeti.

U tom smislu ultramaratonci velika su inspiracija i trkačima i onima koji će to tek postati, a Torpedo Runnersi prezadovoljni su što u svojim redovima imaju uspješnu “ultrašicu” koja ne samo svojim uspjesima, nego i angažmanom u praćenju i vođenju treninga ostalih članova te entuzijazmom, pozitivno utječe na uspjehe ostalih “torpedosa”.

Riječ je dakako o aktualnoj hrvatskoj prvakinji u trailu Ingrid Nikolesić koja je nedavno sudjelovala u utrci IAU 6H Virtual Global Solidarity Run u organizaciji Međunarodnog udruženja ultramaratonaca (IAU).

Iz naziva je jasno da je riječ o virtualnoj utrci s vremenskim limitom od šest sati osmišljenoj kako bi zbog niza otkazanih utrka zbog trenutačne epidemiološke situacije ultrašima ponudili virtualno druženje, podršku i napokon priliku za utrkivanje, ali istovremeno ne ugrožavajući njihovo zdravlje sudjelovanjem u velikoj (“pravoj”) utrci.

Svaki je natjecatelj u zadanom vremenu istrčao što je više kilometara mogao, a za Ingrid Nikolesić bilo je to 70,780 km što ju je svrstalo među deset najboljih rezultata u ženskoj kategoriji u svjetskom poretku.

“Nazubljena” pista

Virtualna utrka održana je posljednjeg vikenda u kolovozu, a svaki je natjecatelj sam mogao izabrati vrijeme i mjesto na kojem će tijekom subote i(li) nedjelje trčati šest sati pa se Ingrid Nikolesić odlučila za večernju, odnosno, noćnu utrku grobničkom aviopistom.

– Pretpostavila sam da je aviopista idealno ravna i da samo “malčice” visi pred kraj, oko 3 m. No, trkački sat pokazao mi je pretpostavka majka svih pogrešaka i gluposti te da ubuduće svakako provjerim takve stvari, rekla je Ingrid nakon utrke koju je istrčala vrtivši se u 3,2 kilometara dugi grobnički krug koji, pokazalo se, i nije tako ravan kako se na prvu čini.

Ako je možda i pogriješila u odabiru mjesta, što se vremena tiče nije (unatoč velikom postotku vlage u zraku). Naime, kako sama kaže teško podnosi sunce i vrućinu pa je utrku započela u subotu, 29. kolovoza u 19,45 sati, baš kad je sunce zašlo i završila je u nedjelju, 30. kolovoza u 1,45 sati.

A što se rezultata tiče, ističe da je zadovoljna, pogotovo stoga što joj je cijelo ljeto bilo obilježeno ozljedom koljena te što u protekla tri mjeseca nije previše trčala cestom.

– Osim toga, tek prije dva tjedna doznala sam da mogu nastupiti na ovoj utrci, pa i nije bilo vremena za specifične pripreme. U tih 6 sati sam prebacila nešto sitno preko 70 km i u sedam dana prije toga skupila 173,35 km u tri utrke: jednoj ultra trail i dvije cestovne“, ističe Nikolesić koja je bila prva na Žumberak trailu gdje je trčala utrku duljine 82 kilometra i 3.540 metara ukupnog uspona.

Dakako, baš kao i što ona podržava i kreira treninge “torpedosima”, tako je grupa Torpedo Runnersa nju bodrila tijekom šest noćnih sati nakon kojih je svojoj listi uspjeha dodala još jedan veliki rezultat.

Utrka pod zvijezdama

A dok je Ingrid trčala Grobničkim poljem, sedmero je riječkih Torpedo Runnersa trčalo noćnim Zagrebom. Točnije, zagrebačkim nasipom gdje je sedmu godinu za redom održana popularna utrka “Grawe noćni maraton”.

Riječ je o utrci koja osim dobrom atmosferom trkače privlači i svojim humanitarnim karakterom budući da glavni sponzor utrke, ovisno o ukupnom broju pretrčanih kilometara izdvaja novčana sredstva za određenu namjenu, a ove godine trkači su osigurali 100.000 kuna za proteze koje će biti izrađene za troje mladih članova (5, 14 i 15 godina života) Udruge osoba s amputacijom udova.

Iz Torpedo Runnersa plemenitom su cilju doprinijeli Damir Bukša, Mia Černivec, Vesna Grubješić, Bojana Kukec, Nikša Moreti, Renata Okretič i Marcella Vidmar.

Utrka je zbog epidemiološke situacije održana u nešto izmijenjenom formatu, no i ove je godine ponudila dobro znane duljine – Desetinku (4.219,5m), 1/4 maraton (10.549m), 1/2 maraton (21.097m), 3/4 maraton (31.647m) i maraton (42.195m).

Torpedosi su sudjelovali u utrkama duljine četvrtine i polovine maratona, a na više od 10,5 kilometara najbrže među “torpedosima” bile su sestre Mia Černivec i Marcella Vidmar s vremenom 01:01:05, a slijedili su Damir Bukša (01:08:39) i Bojana Kukec (01:11:25).

Troje predstavnika ŠRU Torpedo Runners imalo je u utrci polumaratona koji su istrčali Nikša Moreti (01:48:59), Vesna Grubješić (02:06:25) i Renata Okretič (02:19:41).