RIJEKA  Ivor Pandur javio se kao novi igrač Verone. Ovaj 20-godišnji Riječanin u ponedjeljak je nakon iscrpnih liječničkih pregleda potpisao petogodišnji ugovor s talijanskim prvoligašem i otvorio novo poglavlje svoje igračke karijere.

Ono riječko trajalo je 11 godina, u Rijeku ga je s devet godina doveo Marijan Jantoljak i predodredio za velike stvari. Kada je dočekao priliku u prvoj momčadi, uspon je bio strelovit, a kulminirao je osvajanjem Hrvatskog kupa za koji ima velike zasluge.

– Je li bilo teško otići iz Rijeke? Naravno, u Rijeci sam od devete godine, suvišno je uopće govoriti da je Rijeka moj klub, ali… Kada sam čuo za mogućnost da odem u Veronu, bio sam oduševljen, osjetio sam da moram otići jer sam vidio veliku priliku za napredak, uz to osjetio sam i povjerenje ljudi koji su me željeli dovesti. U Veroni me kroz šest mjeseci ili godinu dana vide kao prvog vratara, a na meni je da opravdam njihovo povjerenje i to mi je motivacija da svaki dan napredujem. Treninzi su nikad teži, ali odgovara mi takav način rada – kaže Pandur odlazak kojeg se u Veronu dogodio praktički preko noći, iako je cijela priča iza kulisa trajala čak godinu dana.

Veliki korak

Još prošle srijede došao je na poslijepodnevni trening kao igrač Rijeke, a u petak već bio na liječničkim pregledima u Veroni.

– Ni ja nisam očekivao da će se sve ovako brzo dogoditi, Rijeka mi je ukazala povjerenje, povjerivši mi ulogu prvog vratara i ja sam bio sto posto u tome, a onda se ova priča s Veronom odvila praktički u tri dana. Čuo sam da su me pratili zadnjih godinu dana, da me trener vratara gledao i na nekim golmanskim treninzima. Kada se ukazala prilika, rekao sam da to želim, Serie A je nešto što sanjam od malena, mislim da je svima nama s riječkog područja ta liga nekako najdraža i kada sam čuo da uz sve to i trener vratara inzistira na meni, vidio sam priliku za napredak koja je prevagnula. Za mene je to veliki korak u karijeri i mogu samo reći da sam presretan.

Iz Rijeke na »čizmu« nosi lijepa sjećanja, dva osvojena Kupa od kojih je jednome dao poseban pečat, pa i status najmlađeg vratara koji je u HNL-u na duže staze stao na gol »bijelih«.

– Ovaj Kup iz Šibenika je bio nagrada za sav rad i trud koji smo i momčad i ja uložili kroz sve godine i kao takvog ću ga posebno pamtiti. Bio sam ponosan jer je dokaz da ako si skroman, pošten i radišan, sve dođe na naplatu. I ovaj transfer pripisujem tome, ove godine sam dao sve od sebe u svakom trenutku da budem bolji i to mi se isplatilo. Volim se sjetiti i razdoblja kada nije bilo dobro jer sam iz njih izašao puno snažniji u glavi i osjetio podršku suigrača i stožera. Kada je bilo loše, trener Mrčela je stao iza mene, rekao da moram ostati na golu i najviše zbog njega sam tu gdje jesam. Hvala njemu, treneru Rožmanu, svima ostalima…

Posebno je zanimljiva ta priča oko trenera vratara koji ga na radaru ima već godinu dana, budući da je Massimo Cataldi u Italiji itekako cijenjen stručnjak za rad s vratarima.

– Prvi me put vidio kada smo bili na pripremama u Umagu, očito zapazio je nešto u meni, a budući da sam tada bio treći vratar Rijeke, govorio je da moram braniti. Vidio je nešto u meni, pogledao sve utakmice i sigurno mi godi kada znam da je želio baš mene. Brzo sam se uvjerio da radi dobar posao, ima svoju viziju, svoj način rada, tehniku… Puno pažnje posvećuje detaljima, perfekcionist je što mi odgovara jer sam i ja takav, jer uvijek želim biti bolji. Mislim da smo se baš našli, samo da u dva, tri mjeseca naučim talijanski pa da nestane i ta jezična barijera.

Verona je povijesno gledajući jedan od velikih klubova u Serie A, samo jedan od 16 s naslovom prvaka Italije u svojim vitrinama, sasvim sigurno i Panduru velika prilika za daljnji igrački iskorak.

– Prošle sezone su ih svi gledali kao kandidate za ispadanje ali Jurićev način rada, taj pritisak po cijelom terenu, dao je rezultata i završili su deveti. Na ovih nekoliko treninga sam se uvjerio da su svi radnici, da se ne igra na ime i da je samo trening filter za mjesto u momčadi. Igrači su to prihvatili, vidjeli su da ih Jurić čini boljima i rezultat to oslikava. Dočekali su me odlično, atmosfera unutar kluba i momčadi je sjajna i vjerujem da možemo napraviti dobar rezultat i ove sezone.

Jurić i Ostojić

Velika pomoć za Pandura na novom početku u Veroni bit će mu hrvatski stožer u kojem je, pored glavnog trenera Ivana Jurića, i Riječanin Stjepan Ostojić.

– Vidi se da je Jurić čovjek koji živi nogomet, da od 0 do 24 razmišlja kako unaprijediti sebe i svoju momčad. Odmah mi je rekao sve o Veroni, rekao je i da računa na mene u budućnosti, samo da se prilagodim na novu sredinu i način rada. Tu sam osjetio povjerenje, baš kao i od Stjepana Ostojića, koji je puno pomogao da dođem u Veronu, tako da za njih imam samo riječi hvale.

Verona je mnogim igračima posljednjih sezona poslužila kao odskočna daska, a sada kada je došao do ove razine i Pandur sanja da će jednog dana završiti u nekom većem klubu.

– Na meni je da najprije pokažem kvalitetu pa onda mogu razmišljati o nečemu više. Moram naporno raditi da svaku priliku koja se ukaže iskoristim na najbolji način. Vjerujem u sebe na ovom putu, ne gledam daleko u budućnost, ali sigurno da mi je cilj jednog dana otići na najvišu moguću razinu. Verona je isto veliki klub i sada sam fokusiran da u ovom dresu ostavim najbolji mogući utisak – zaključio je Ivor Pandur.