Prva pjesnička zbirka Gorana Gatalice, »Krucijalni test«, objavljena je 2014. godine, a potom su uslijedile i zbirke »Kozmolom« (2016.) te »Odsečeni od svetla«, koja je objavljena 2018. Za pjesničku zbirku »Kozmolom« dobio je nagradu »Dragutin Tadijanović« Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a zahvaljujući haiku pjesništvu, koje piše i na engleskom, prepoznat je i u svijetu te je dobitnik mnogih nagrada i priznanja na natječajima za haiku poeziju od Indije, Italije, SAD-a pa sve do Japana – kolijevke haiku poezije.

Ovih dana otvoren je treći međunarodni haiku natječaj Basho-an u Japanu, a na prvom i drugom je Gatalica već osvajao nagradu Basho, odnosno prvo mjesto. Tim povodom razgovarali smo s njime o njegovu stvaralaštvu, radu, ali i ulozi poezije u suvremenom svijetu.

Znanost i haiku

Pretpostavljam da ćete se i ove godine prijaviti na haiku natječaj Basho-an?

– Ako u vlastitom razdoblju stvaranja osjećam da se neki haiku izdvaja svojom originalnošću, svježinom i ukoliko smatram da odgovarajuća fraza na engleskom izvrsno funkcionira u duhu jezika te haiku pjesme postaju mojim izborom za prijavu na haiku natječaje. Naravno da se haiku pjesmama vraćam i da ih nadograđujem svojom imaginacijom, ali i jezično ih znam naknadno oslobađati suvišnih i/ili nepotrebnih jezičnih sredstava koja bi mogla efektivno zaglušiti pjesmu u tako kratkoj formi.

Kako i kada ste odlučili pisati haiku?

– Sjećam se da sam svoju prvu haiku pjesmu zabilježio još prije desetak godina, i ne sluteći da će mi se tako brzo svojom konkretnošću slika uvući pod kožu i da ću si kroz otkrivanje načela zen-filozofije otvarati put za proširivanje granica imaginacije, ali i za vlastito izražavanje kroz prizmu jezika s jedne te izgradnju vlastitoga iskustva s druge strane.

Vladimir Devidé, jedan od najvećih promicatelja haiku poezije u Hrvatskoj, bio je matematičar, a vi ste po zvanju fizičar i kemičar. Ima li neka tajna veza između prirodnih znanosti i haikua?

– Pisanje haiku poezije i djelovanje u znanosti podrazumijevaju spremnost na neprestanu nadogradnju životnoga iskustva, a u izražavanju misli kreativnost, neposrednost, konkretnost i originalnost. Kroz djelovanje u prirodnim znanostima razvija se određeni egzaktan način pogleda na svijet. Ova činjenica u bitnoj mjeri razvija i izoštrava moć imaginacije. Stoga i ne čudi da je dr. Vladimir Devidé bio izvrstan matematičar i haiku pjesnik. Jedan vrlo istaknuti japanski haiku pjesnik je dr. Akito Arima, koji je i vrhunski nuklearni fizičar.

Haiga radovi

Istaknuli ste se i haiga stvaralaštvom. Možete li nam reći više o tome?

– Tijekom 2017. i 2018. istaknuo sam se u Japanu kao autor najboljih haiga radova na svijetu, koji su prezentirani na japanskoj televiziji NHK World u emisijama Haiku Masters iz Tokija i Hokkaida (110 zemalja svijeta s 11.000 radova), što je bio dodatni pokretač za moj intenzivniji rad na ovom književnom području. Stvaranju haiga radova privukla me mogućnost da se haiku pjesmom upotpuni atmosfera na fotografiji. Da se u rezonanciji fotografije i haiku pjesme proširi određena slika, to jest atmosfera tijekom nekog događaja u prirodi.

Trenutno radite kao urednik haiku časopisa, a bavite se i prevođenjem suvremenih japanskih haiku autora. Biste li izdvojili neke poveznice između hrvatske i japanske kulture ili smo ipak dva različita svijeta?

– U sklopu haiku časopisa »IRIS« (Udruga Tri rijeke, Ivanić Grad) inicirao sam novu rubriku »Haiku meridijani« posvećenu najvećim imenima suvremenoga haiku pjesništva u Japanu, a koju ćemo kroz godine proširiti i na istraživanje drugih kultura i meridijana. Goste iz Japana predstavljamo kroz formu intervjua, posebnih izbora haiku pjesama, kratkih životopisa i njihovih fotografija. Haiku pjesnike prezentiramo na engleskom i hrvatskom jeziku, pa se i prevodilački rad intenzivirao. Koliko god se razlikuju kulture i filozofije života Zapada i Istoka, Hrvatska i Japan imaju mnogo toga zajedničkoga. Dijelimo ljubav prema haiku poeziji, razvijamo i njegujemo naše odnose s Japanom, imamo prirodnu potrebu učiti japanski jezik, kao i oni naš, te smo okrenuti međusobnom upoznavanju naših kultura.

Pisanje na kajkavskom

Pišete i na kajkavskom. Dobili ste i nagradu »Katarina Patačić« za najbolju kajkavsku knjigu objavljenu u 2018. godini za zbirku »Odsečeni od svetla«. Zašto baš kajkavski? On Vam, ako se ne varam, nije materinski idiom?

– Mogu slobodno reći da se moj interes za kajkavskim jezikom pojavio još u osnovnoj školi, mada mi kajkavski nije materinski jezik. Kajkavski sam usavršio čitanjem i proučavanjem starije kajkavske literature. Osjetio sam poriv i stvaralački dar da se izrazim na tom idiomu, kreirajući svoj kajkavski jezični svemir koji sam odlučio razvijati u jednom dosta novome pravcu u odnosu na jezičnu tradiciju kajkavskih prethodnika poput Miroslava Krleže, Frana Galovića i drugih. Tako sam u knjizi »Odsečeni od svetla« koju ste spomenuli, a potaknut poezijom Nikole Šopa i svojom strukom, kreirao niz novotvorenica za potrebe svoje kozmičke avanture, kao što su riječi vesmir – svemir, pirga – svemirska maglica i druge. Ovo složeno pjesničko iskušenje je ispisano strašću i stanovitom stvaralačkom disciplinom i drago mi je da su to prepoznale struka i književna kritika.

Tin Lenac u predgovoru je Vaše zbirke pjesama »Kozmolom« napisao da je ona »prije svega duboko misaona, ljudska knjiga univerzalnih traženja«. Možemo li u suvremenom svijetu naći odgovore na vječna pitanja ili se danas moramo zadovoljiti traženjem kao odgovorom na njih?

– Mislim da ne možemo naći sve odgovore na vječna pitanja. No i naša mogućnost da pisanjem, znanstvenim istraživanjem ili nekim drugim kvalitetnim djelovanjem sudjelujemo u traženju malenog komadića Istine velika je i ohrabrujuća stvar. Možda i ne bi bilo dobro za nas da mi nadvladamo Istinu u pokušaju njezina traženja, pa da dobijemo apsolutno sve odgovore na naše nedoumice i pitanja.

Uloga pjesništva

Četvrta zbirka poezije je također u pripremi za objavu. Koje teme u njoj obrađujete, odnosno što Vas danas ponajviše motivira na pisanje?

– U novoj kajkavskoj knjizi pjesama »Jezero zmešaneh noči« (Tisuću izmiješanih noći) ispisao sam pjesme koje živo i aktualno odražavaju neposrednu suvremenu realnost (korona-pandemija, potres i slično) pa kroz transcendentalne sfere i promišljanja izgrađujem svojevrsnu knjigu pjesama na tragu Danteove »Božanstvene komedije«. Knjigu su recenzijama popratili Zvonimir Mrkonjić i Hrvojka Mihanović Salopek, a maštovitim ilustracijama mladi umjetnik Dominik Vuković.

Koju ulogu danas ima pjesništvo ili, ako želite malo uže, koju ulogu za Vas ima pjesništvo?

– Pjesništvo zasigurno ima ulogu da se, kroz posebno odabrane duše koje imaju dar i koje su toga dara svjesne, izbori za jedan novi, bolji i pravedniji svijet u kojem neće biti mjesta rasapu etičkih vrijednosti koje dovode do bolesti tijela i duha, do nesigurnosti i depresije.

Tri najdraže haiku pjesme

noćni jasmin —
njena procvala duša nosi
vodu izbjeglici

proljetno hodočašće —
prvi cvjetovi trešnje
u majčinim sandalama

mećava —
dobro opskrbljena knjižara
prepuna djece