Ljetni kamp parkoura na otoku Krku / Snimio Mladen TRINAJSTIĆ
Parkour scena u nas postoji već 15-tak godina, ali nažalost, dobar dio javnosti o njoj ne zna ništa, ili gotovo ništa. U Europi i svijetu dio ovakvih radionica organizira se i kao dio obuke vojske, policije, vatrogasaca
povezane vijesti
KRK – Kako na siguran, pametan ali i atraktivan način prkositi gravitaciji i ostalim zakonima fizike te se pri tom rekreirati ali i dobro zabaviti ovog tjedna u Krku uče i uvježbavaju brojni polaznici ljetnog kampa parkoura – umjetnosti nesputanog i skladnog kretanja koja u svijetu, ali i u nas, s razlogom ima sve veći broj poklonika. Prva takva cjelotjedna radionica, organizirana i u djelo ovog tjedna provedena u krčkom »Activity centru« na Dražici, rezultat je suradnje, a možemo reći sad već i prijateljstva nekolicine pasioniranih parkorovaca u čijim su nastojanjima, predstavnici Grada Krka, predvođeni Igorom Hrastom, prepoznali zajednički interes, ponajprije kroz nastojanja popularizacije i omasovljavanja atraktivne vještine za koju njeni promicatelji izričito tvrde da nije sport.
– Tridesetak djevojčica i dječaka, mladića i djevojaka iz Rijeke, Zagreba i Krka priključilo se našem, po prvi put u Krku, priređenom kampu koji nastavlja i nadograđuje sve ono što već godinama činimo, svatko u svom gradu, rekla nam je Iva Kolacio Antonić, predstavnica Parkour škole »Mini freestyle skupina« iz Rijeke. Dodala je i da se ništa manje važan cilj zahuktalog krčkog kampa ogleda u promociji parkoura među lokalnim klincima koji su se svojim riječkim i zagrebačkim prijateljima priključila u iznenađujuće velikom broju.
Savršeni uvjeti
– Ovo je već peta godina u kojoj organiziramo ljetne kampove parkoura, i prvi smo put s ovim cjelotjednim programom u Krku, gradu koji je u okrilju ovog vježbališta stvorio izuzetne uvjete za prakticiranje ove vještine, napomenula je Kolacio Antonić ustvrdivši da je uvjerena da će, što zbog savršenih uvjeta, što zbog neskrivenog interesa lokalnih zaljubljenika u veranje, skakanje te sigurno i skladno svladavanje prepreka, ovo događanje postati tradicionalnim. Dodaje – iako smo u suradnji s našim zagrebačkim kolegama proteklih ljeta već organizirali slična zbivanja, najčešće u Dalmaciji, ovo je prvi put da smo na kampu svojim članovima (dio kojih se ove godine zbog svima nam znanih »korona okolnosti« ipak nije usudio doći), priključili i domaću djecu, što se pokazalo odličnim potezom, nastavila je naša sugovornica. Organiziramo cjelodnevni program za lokalne klince koji su s nama od 8 do 16 sati, dok »gostujući« polaznici s nama ovdje borave, vježbaju i uživaju tijekom 24 sata.
Napominjući da za prakticiranje parkoura nije potrebno vježbalište već se može vježbati bilo gdje gdje postoji kakav zid, zapreka, ograda ili stepenica, Miroslav Pečatnik, voditelj Parkour škole Zagreb nije skrivao da je kompleks poput krčkog zapravo idealan jer se na jednom mjestu može organizirati trening koji će obuhvatiti gotovo sve elemente ove vještine.
Mnogima nepoznanica
Parkour scena u nas postoji već 15-tak godina ali nažalost, dobar dio javnosti o njoj ne zna ništa, ili gotovo ništa, nastavlja naš sugovornik. S druge pak strane, u Europi i svijetu parkour je već dobro poznat i popularan te se dio ovakvih radionica organizira i kao dio obuke vojske, policije, vatrogasaca i svih onih kojima bi znanja i vještine poput ovih koje razvijamo mogle dobro doći u nekim situacijama, zaključio je.
Odgovarajući nam na pitanje što je zapravo parkour i kako bi ga definirali Pečatnik ga je nazvao »umjetnošću kretanja«.
– To je vještina, ne i sport iako nas gimnastika već neko vrijeme nastoji »uzeti pod svoje«, kaže naš zagrebački sugovornik. U parkouru nema natjecanja, svatko napreduje svojim tempom i u skladu s vlastitim mogućnostima, a njegov bitan element je i druženje odnosno potpora koju svaki vježbač pruža svojim kolegama. »Sporstko inzistiranje« na tome da budeš bolji od drugih u ovome što činimo i promičemo moglo bi rezultirati ozljedama, a to, iako ni mi od njih ne možemo pobjeći, nikako nije niti bi trebao biti dio našeg odnosno »mindseta« umjetnika kretanja kakvima želimo biti, završio je Pečatnik.