Još nas malo dijeli od početka nove školske godine. Ovaj period je sam po sebi stresan za roditelje najmlađih školaraca, a posebno u ova neizvjesna vremena u kojima koronavirus mijenja već ustaljena pravila.

Školska godina će započeti, no u školi sve školarce čeka tzv. novonormalno. 

Kako djecu prilagoditi na novonastale promjene i otvoreno pričati o pandemiji koronavirusa, priupitali smo socijalne pedagoginje iz Osnovne škole Zamet, Sandu Šoić i Nikolinu Kovačić. 

Prošla školska godina se nije odvila onako kako je bilo očekivano. Prvih par tjedana širenja koronavirusa škole su diljem Hrvatske bile zatvorene, dok su se kasnije najmlađi školarci vratili u školske klupe, a stariji školsku godinu završili putem online nastave. Bio je to period koji nije bio nimalo jednostavan, kako za djecu, tako i za roditelje.

Kako djecu prilagoditi na novonastale promjene i otvoreno pričati o pandemiji koronavirusa? Foto: iStock

Koliko je izolacija i izostanak škole utjecalo na djecu?

“Svako dijete je različito i različito reagira na pojedinu situaciju pa tako i na specifičnu organizaciju nastave zbog pandemije COVID-a 19. Neka djeca su odlično funkcionirala u online nastavi, dok su druga bila slabije organizirana i manjkalo im je motivacije.

Većini djece najviše su nedostajali prijatelji čak i kad su se online nastavi dobro prilagodili. Najranjivije skupine su: djeca s teškoćama u razvoju, potencijalno darovita djeca i hipersenzibilna djeca.

Imamo sreću što je OŠ Zamet dobro ekipirana po pitanju stručnih suradnika pa smo uspijevali pomagati i odgovoriti na potrebe onih koji su imali razne probleme.

U našoj školi dobrom se pokazala praksa zadavanja domaćih zadaća ponedjeljkom za cijeli tjedan. Na taj je način učenicima, ali i roditeljima koji pomažu i kontroliraju njihov rad, bilo preglednije pratiti i jednostavnije organizirati rad i učenje.

Učenicima su značajnu pomoć i podršku pružili razrednici kako putem e-maila tako i putem online videokonferencija u sklopu sata razrednog odjela, ali i personalizirane poruke ostalih učitelja.

Dok se učenici viših razreda međusobno druže i komuniciraju u virtualnom svijetu sa svojim prijateljima, oni najmlađi su u tom kontekstu bili najugroženiji.

Posljedice izolacije i manjka društvenih kontakata na mentalno zdravlje bit će vidljive tek kasnije jer se nova stanja potiskuju i dolaze do izražaja nakon nekoliko mjeseci, moguće da budu potisnuta i do dvije godine, a o razmjerima takvih posljedica trenutno možemo samo nagađati”, referirale su se socijalne pedagoginje na prošlu školsku godinu.

Svakoj školi je sigurnost djece na prvom mjestu, a roditelji kroz otvoren razgovoru trebaju pripremiti djecu na promjene koje ih čekaju u školi, Foto: iStock

Ističu kako škola, osim obrazovne, ima i važnu odgojnu funkciju. Djeca se u školi druže, usvajaju komunikacijske i socijalne vještine, zadovoljavaju svoje potrebe za pripadanjem, zabavom, važnosti i slobodom.

Kako s djecom pričati o koronavirusu?

Ispred školskih zaposlenika, roditelja i djece predstoji veliki izazov prilagodbe na nove sigurnosne mjere koje će vladati u školi. Kako su osnovne škole diljem Hrvatske bile otvorene za one najmlađe, već imaju temelj pravila koja su provodila.

U međuvremenu dok se čekaju konkretne mjere koje će biti definirane od strane Ministarstva uoči početka školske godine, svi roditelji mogu svoje najmlađe školarce pripremiti uz otvoreni razgovor kako bi shvatili sve pojmove koji se vežu uz pandemiju koronavirusa i “novonormalno”. 

“Prema publikaciji UNICEF-a naziva ‘Kako razgovarati o koronavirusu s mlađom djecom’ djeci možemo objasniti da su virusi tako mali organizmi da se ne mogu vidjeti golim okom i s obzirom da su tako mali, lako mogu ući u tijelo i mogu utjecati na to da se ljudi razbole.

Koronavirusi su vrsta virusa koju su tako nazvali jer izgledaju kao da imaju krunice. Iako koronavirusi postoje duži niz godina, nedavno se obitelji pridružio novi član i sada je popularan zato što je nov.

Virus može ući u tijelo, ali za putovanje treba ići od jedne osobe do druge i to se naziva ‘zaraza’. Koronavirus ne može skočiti daleko, ali može skakati s ruke na ruku kada se ljudi dodiruju”, detaljno objašnjavaju socijalne pedagogice Šoić i Kovačić. 

Djeci je bitno naglasiti da je važno prati ruke sapunom i vodom, a najbolje je da s njima par puta prođete pranje u vlastitom domu. 

Djeci je bitno naglasiti da je važno prati ruke sapunom i vodom, Foto: iStock

Odraslima je posve jasno zbog čega se prostorije i površine moraju dezinficirati te zašto je bitna socijalne distanca. No, kako to na najbolji mogući način objasniti djeci?

“Virus može putovati kapljicama sline koje iskaču kad razgovaramo, kašljemo ili kihnemo. Ako vidiš da netko kašlje ili kiše, udalji se kako kapljice ne bi došle do tebe.

Virus može ostati čekati na namještaju kojeg je netko tko ima virus dotaknuo i prebaciti se na sljedeću osobu koja dotakne taj namještaj ili stvar. Ali nema razloga za brigu, ako se dobro očisti, virus prestaje biti tu.”

Djeca su poput spužvica koje upijaju sve oko sebe, a njihovo želja za novim znanjem je neiscrpna. Stoga ne iznenađuje što djeca svoje roditelje često znaju pitati što ako dobiju koronavirus.

Evo što svom djetetu trebate reći.

Kroz razgovor djeci objasnite kako se mogu zaštiti, kako zaraziti i što će se dogoditi u slučaju zaraze, Foto: iStock

“Ako virus uđe u tvoje tijelo možda ćeš se osjećati pomalo loše. Možda ćeš imati povišenu temperaturu, kašljati ili teže disati. Ali kao i svaki drugi put kad si bolestan/na, nakon nekoliko dana ćeš se osjećati bolje i opet ćeš se moći igrati s prijateljima.

Ljudi koji brinu o tebi čuvat će te i štititi. Ako si proveo/provela vrijeme s nekim tko se razbolio od koronavirusa, možda ćeš morati ostati nekoliko dana kod kuće, čak i ako se osjećaš dobro.

Na taj se način odrasli mogu bolje brinuti o tebi ako se počneš osjećati bolesno i spriječiti virus da nastavi putovati na druge ljude. Također nećeš moći izlaziti nekoliko dana što ti se možda neće sviđati, ali jako je važno jer na taj način štitiš sebe i druge ljude.

Uvijek možeš razgovarati s odraslima koji se brinu o tebi, svojim učiteljima i stručnim suradnicima i možeš im postaviti sva pitanja koja imaš”, istaknule su socijalne pedagoginje iz Osnovne škole Zamet.

Zašto je toliko važno otvoreno i redovito pričati s djecom o koronavirusu?

Velika odgovornost je trenutno na roditeljima, ali i na učiteljima i profesorima. Kako bi se djeca osjećala što sigurnijim, potrebno je s njima otvoreno pričati i približiti na najbolji mogući način trenutnu situaciju. Što ste otvoreniji prema svojoj djeci, to će i ona imati više povjerenja u vas. 

“Djeca su poput spužvica koje upijaju sve oko sebe, a njihovo želja za novim znanjem je neiscrpna”, Foto: iStock

Pedagoginje Šoić i Kovačić naglašavaju kako roditelji trebaju odgovarati na dječja pitanja o COVIDU-19 jer će samo tako djeca biti upoznata sa situacijom u kojoj se nalaze, kako se mogu zaraziti te zbog čega je važno pridržavati se mjera.  

“Važno je podsjetiti odrasle da su djeci njihove brige jednako važne i teške, čak i kad se ne čine takvima. Podrška odraslih u suočavanju s osjećajima je sad važnija nego ikada, čak i starijoj djeci i adolescentima.

Često u želji da pomognemo nekome izgovaramo riječi ‘ne brini’, iako nam iskustvo govori da su te riječi rijetko koga smirile i utješile.

Ono što donosi smirenost je umirujući glas kojim su riječi izgovorene, zagrljaj ili dijeljenje briga s bliskim osobama. Poliklinika za djecu i mlade Grada Zagreba nam donosi ideje što djeci reći kada se brinu, kako bi ih podržali u izražavanju osjećaja i olakšali suočavanje sa zabrinutošću.

Također treba napomenuti da je školama sigurnost djece na prvom mjestu i pridržavaju se svih propisanih mjera suzbijanja pandemije COVIDA-19.

Za sve nedoumice ili pitanja, roditelji se uvijek mogu informirati na web stranicama škole ili kod stručne službe škole koju dijete pohađa”, za kraj savjetuju Šoić i Kovačić.