Foto: iStock
Postoje li provjerene metode koje će učenicima olakšati učenje?
povezane vijesti
Uskoro ulazimo u novu školsku godinu koja će po mnogočemu pružiti još više izazova za generacije i generacije učenika.
Od onih koji po prvi puta sjedaju u školske klupe do “povratnika” koji se klasičnom obliku nastave u školama vraćaju nakon što su se privikavali na online nastavu, svim je učenicima jedna stvar zajednička – učenje kod kuće i pisanje domaćih zadaća.
Svatko ima sebi svojstvene karakteristike pa ne postoji niti jedna određena metoda učenja koja odgovara baš svima. Neki se učenici lakše koncentriraju na ono što vide, neki na ono što čuju, a neki su skloni ponavljanju na glas kako bi se pripremili za usmeno ispitivanje ili kontrolni.
Stoga smo pokušali doznati postoje li neke zajedničke metode koje olakšavaju učenje uz koje će vaši školarci jednostavnije ponavljati gradivo i pisati zadaće.
Osim što se ove godine privikavaju na nove lekcije i usvajanje novog gradiva, učenici se prilagođavaju i na nove mjere o čemu smo pisali u tekstu našeg specijala Back to School: “Ovo su sve mjere koje roditelji moraju znati prije početka školske godine”.
O tome kako najbolje priviknuti učenike na nove uvjete, otkrili smo u razgovoru sa školskim pedagozima u tekstu našeg specijala Back to School: “Kako prilagoditi školarce na ‘novonormalno’“.
Učenje koje predlažu učitelji i osobe koje rade s djecom
U ovakvim je temama uvijek najbolje odgovore na pitanja doznati iz prve ruke. Tko će nam bolje objasniti kako pomoći djeci pri učenju kod kuće od osoba koje doista i rade s njima?
Razgovarali smo stoga s Gordanom Kovačević, učiteljicom iz Područne škole „Krasica“ (OŠ “Bakar“) koja iza sebe ima gotovo trideset godina iskustva u radu s učenicima te Jelenom Pervan, književnicom i voditeljicom radionica u kojima djecu uči kreativnom pisanju te iz prve ruke vidi kako se djeca ponašaju kada uče izvan formalnog školskog okruženja.
Naše smo sugovornice ispitali o metodama učenja i tehnologiji koja je danas neizbježna u životu svih generacija pa tako i onih školskih.
“U vrijeme rada od kuće došli su do izražaja otežani načini poučavanja i samog učenja. U HRT-ovoj Školi na Trećem, najbolje se moglo vidjeti koliko je priprema i različitih aktivnosti potrebno da se održi jedan nastavni sat.
Dio takve dinamike treba se unositi i u radu kod kuće. Ne može se očekivati da će djeca samo sjesti i ‘odraditi’ svoj domaći uradak”, započinje Kovačević.
Dodaje da su učenici nižih razreda, naročito prvašići, još uvijek nesamostalni te im je stoga potrebna kontrola, pomoć i strpljenje. “Djeca dio navika razvijaju i prije dolaska u školu. Sa školom dolaze i nove obveze i nove navike”, zaključuje.
Savjetuje organizaciju vremena koje dijete provodi u učenju i organizaciju slobodnog vremena. “S djetetom dogovarajte kada će se učenje odvijati, razvijajte pozitivan stav prema predmetima i sadržajima.
Motivacija za rad su i pohvale za svaki uspjeh i napredak. Učenje mora biti redovito i u kontinuitetu kako se gradivo ne bi nakupilo.
Motivacija se povećava kada osim nečega što mora uraditi, može i nešto što želi”, savjetuje Kovačević i dodaje da djeca moraju imati svoj prostor za učenje.
Ne postoji univerzalni recept za učenje
Kovačević napominje da nema recepta za učenje jer se učenici međusobno razlikuju i svako izgrađuje svoj pristup učenju. Individualnosti učenika dolaze do izražaja i tu individualnost djeteta treba poštivati pa tako učenici razvijaju i stječu vještine samostalnog učenja.
“Uvijek postoje učenici koji u kratko vrijeme obave svoje domaće uratke, a roditelji najčešće nemaju ni uvida u njihov rad i oni koji zbog dva zadatka provedu cijelo poslijepodne uz zadaću. Roditelj mora biti podrška u radu. Učenici prvog razreda domaće uratke pišu za učiteljicu i roditelje. Postupno usvajaju da su zadaće korisne za njih i da ih izvršavaju zbog sebe”, objašnjava Kovačević.
Kaže nam da razredi imaju svoje specifičnosti jer primjerice, učenici u prvom razredu učine najveći korak u svom obrazovanju – postaju pismeni.
“Nemaju svi učenici isto predznanje pa vještine čitanja i pisanja razvijaju različitom dinamikom. Uče se samostalnosti i potrebna im je naša pomoć. Pogrešno je misliti da učenici čitanje i pisanje moraju savladati prije dolaska u školu.
Tijekom cijelog prvog razreda upravo se te vještine usvajaju i razvijaju”, napominje Kovačević.
Umne mape i iskustveno učenje za lakše pamćenje
Mnogo se pričalo o mentalnim ili umnim mapama kao super metodi učenja, a njihovim kreiranjem se vježba proces istraživanja, traženje izvora, kritička analiza i prikaz izvedenih zaključaka. Najjednostavniji opis izrade mape je korištenje papira na kojem se u sredinu napiše ključni pojam ili nalijepi ključna slika.
Zatim se strelicama od sredine prema rubovima stranice izvlače ostale ključne riječi (ne definicije!) koje vizualno približavaju pojmove, a da se pritom ne uči napamet već se pojmovi međusobno povezuju u priču.
“Umne ili mentalne mape služe učenicima kako bi lakše pamtili i učili nove sadržaje. Vizualni način i prikaz može pomoći u učenju. Mape se izrađuju u školi, ali je jedan i od načina kako si samostalno pomoći pri učenju.
Ova metoda ne odgovara svima jer mentalnu mapu treba razumjeti i usmeno objasniti. Događa se da naprosto učenicima nedostaje rečenica kojima bi objasnili sadržaj jer upamte samo asocijativne riječi”, komentira Kovačević.
S druge strane, Pervan spominje iskustveno učenje. “Mislim da je iskustveno učenje te korištenje teorijskog znanja u praksi najkorisnija i najzanimljivija metoda učenja ne samo za djecu nego i za odrasle”, kaže nam.
Pervan nam priznaje i metodu za učenje koju je ona sama koristila kao mala, a koja nije rijetkost. “Glumila sam učiteljicu i podučavala svoje plišance onim što sam taj dan naučila u školi.
Čitala sam im definicije iz udžbenika, prepisivala ih na ploču, smišljala im ispite, ispitivala ih i tako ponavljala i učila gradivo. I ja i svi susjedi koji su me morali slušati s balkona”, otkriva nam.
“Najgore je sjediti i ‘piliti’ po zadatcima”
Kovačević dodaje da neke sadržaje jednostavno trebamo usvojiti i automatizirati te napominje da je u nižim razredima matematika temelj.
“Zbrajanje i oduzimanje do 20 se automatizira u prvom, a množenje i dijeljenje u drugom razredu. Metode poučavanja mogu biti zabavne uz ritmičke igre i didaktički materijal, ali se u konačnici uvijek očekuje da djeca zbrajaju, oduzimaju, množe i dijele automatizirano.
Sjećate se svojih roditelja kada bi vam rekli da vas probude u ponoć i da tablicu množenja morate znati? I još jednom potvrda koliko moramo biti strpljivi jer je dinamika usvajanja različita. Djeci je teško samostalno usvajanje pa su roditelji pravi partneri u poučavanju i provjeravanju naučenoga.
Moje upute roditeljima: ispitujte iznenada dok perete suđe, vozite se u autu, vani ste u šetnji. Najgore je sjediti i ‘piliti’ po zadatcima. Treba pobuditi zanimanje za učenje”, savjetuje.
Objašnjava da je jedna od međupredmetnih tema i “Učiti kako učiti”. “Kod učenika se razvija aktivan pristup učenju i pozitivan stav prema učenju”, dodaje i pritom se referira na Odluku za donošenje kurikuluma Učiti kako učiti za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (NN 7/2019.) u kojoj stoji:
- Učenik se koristi različitim strategijama učenja i upravljanja informacijama koje su temelj za razvoj ostalih vrsta pismenosti te za kritički i kreativni pristup rješavanju problema.
- Učenik upravlja svojim učenjem tako što postavlja ciljeve učenja, planira i odabire pristup učenju te prati, prilagođava i samovrednuje proces i rezultate učenja.
- Učenik prepoznaje vrijednost učenja i pokazuje interes za učenje, prepoznaje svoje motive za učenje, razumije i regulira svoje emocije tako da potiču učenje te razvija pozitivnu sliku o sebi kao učeniku.
- Učenik stvara prikladno fizičko i socijalno okružje koje poticajno djeluje na učenje i podržava ga.
Koliko je tehnologija korisna za učenje?
Danas se u sve više škola pokušavaju ustaliti tablet i pametne ploče, a mnogi učenici za istraživanje odavno koriste računala umjesto bespuća knjižnica na koje su navikle one starije generacije.
Zanimalo nas je koliko tehnologija doista može biti korisna za učenje obzirom na to da je u današnje vrijeme jednostavno neizbježna.
Pervan komentira da je “roditeljima danas dostupno mnogo kreativnih ideja na raznim internetskim platformama na kojima mogu dobiti ideje kako pomoći svojim školarcima da ono što uče u školi iskušaju u svakodnevnom životu, putem nekog zanimljivog eksperimenta ili kreativnog zadatka.”
Kovačević objašnjava da učenici informacijsku i komunikacijsku tehnologiju prihvaćaju s lakoćom.
“Obrazovni sadržaji postaju zanimljiviji i koncentracija kvalitetnija. Preduvjet je poznavanje i odgovorno služenje računalom. Učenje uz korištenje IKT mora postati samostalno, kreativno, ali i odgovorno. A sve se to uči i usvaja.
Učenje i ponavljanje kod kuće danas se odvija i uz pomoć digitalnih platformi koji prate sadržaje udžbenika i drugih obrazovnih materijala. U digitalnom obliku nude se zanimljivi zadatci, edukativni videozapisi, demonstracije (npr. kako pravilno napisati slovo), zvučni zapisi književnih tekstova. Novi mediji privlačni su i zanimljivi učenicima. Postiže se veća koncentracija i interes za učenje”, zaključuje Kovačević.
Pervan dodaje i da ne treba biti isključiv kad je riječ o sadržaju na YouTubeu jer djeca vole kratke video forme. “Osim za zabavu, YouTube može biti mjesto za učenje, uz pretpostavku da dijete gleda provjereni sadržaj koji su roditelji prethodno pogledali”, kaže nam.
Iako Kovačević kaže da je za kombinaciju klasičnog načina učenja uz knjige i korištenje nove tehnologije, napominje i utjecaj tehnologije na današnje učenike.
“Dolaskom tehnologije u naše živote i lošeg govornog uzora sve se više primijeti nedostatak vokabulara i pravilnog govorenja. Premalo razgovaramo s djecom, nestale su priče i bajke iz naših života.
Djeca se bolje koriste engleskim jezikom što unosi teškoće u njihovoj svakodnevnoj komunikaciji. Roditeljima prije polaska djece u školu uvijek savjetujem da čim više razgovaraju s djecom i pričaju im o stvarima i prirodi oko njih”, zaključuje učiteljica.
Učenje bez razmišljanja je prazno,
Razmišljanje bez učenja je opasno.
Lao Tse