Foto: Mario M. KRCE/Arhiva NL
Bio je čovjek senzibilne duše i mnogih talenata, osim u glazbi, ostavio je svoj trag i u mnogim drugim sferama onoga što svatko od nas voli nazvati - život
povezane vijesti
- Riječki metalci Kryn promoviraju novi album 9. siječnja u Vintage Industrial Baru
- Pjesnici i prostitutke, leteći čajnici i teleportiranje, hamburgeri i maske. Pola stoljeća od objavljivanja kultnih albuma
- MGMT – Loss Of Life: Ćeif, ekstravagancija i svojeglavi umjetnički stav dvojca što bježi od slave
Život je rock’n’roll. Njemu je to sigurno bio. Dario Ottaviani, osnivač riječkog sastava »Uragani«, otišao je u legendu. Baš kako je i zaslužio. Gitara, naočale, brkovi i rock’n’roll što teče njegovim venama.
Bio je jedna od ključnih osoba hrvatske (i jugoslavenske) pop kulture. Od onih ranih dječačkih dana u Sušačkoj gimnaziji 1960. godine, kada ga je u njegovom glazbenom ukusu slijedila skupina zaljubljenika u dobru glazbu i ritam koji pokreće – Saša Sablić, Marijan Peharda, Anton Vujić, Ramon Mavar, Ante Škrobonja…
Dečki su se organizirali, nabavili instrumente i probe su počele. Godinu dana poslije mijenjaju prostor za probe. Godine 1961. odlaze u Amatersko kazalište »Viktor Car Emin«. Mijenjaju se i instrumenti. S akustičnih prelaze na električne. I postaju kvartet. Dario Ottaviani svira solo gitaru, Milan Marčan ritam gitaru, Marijan Peharda pianino, Ratko Štiglić bubnjeve.
Dario Ottaviani predlaže ime benda
Pa zatim stižu još dva člana, Zvonko Šepac s kontrabasom i Sanjin Kajba sa saksofonom. A Dario Ottaviani ne može bez svirke američke instrumentalne rock grupe Johnny and the Hurricanes koji su mu bili glazbeni uzor.
I tako u jednom trenutku Dario predlaže da svoj rock sastav nazovu »Uragani«. Osim što sviraju »tuđe« stvari, Dario Ottaviani piše i vlastite pjesme. Njegove prve autorske teme su bile »Dvije Tatjane« i »Sjećanja«.
Kako nam je kazao Velid Đekić, autor knjige »Red! River! Rock!«, »Sjećanja« su prva vokalna autorska tema jugoslavenskog rocka uopće, a »Dvije Tatjane« prva instrumentalna. Dakle, Ottaviani je bio autor prvih domaćih rock komada uopće. Sastav »Uragani« predložen je 2012. za javno priznanje Grada Rijeke.
Autorska glazba benda
Autorska glazba benda »Uragani« uvijek je bila Ottavianijeva, a tekstovi su bili nekad njegovi, a nekada od nekog drugog. On je ključna i vodeća osobnost prvog riječkog, hrvatskog i jugoslavenskog rock benda.
On je šef »Uragana« od početka do kraja. Svi se mijenjaju, Dario ostaje. On vodi i izvođačku, i glazbenu, i autorsku strategiju benda. Ottaviani je naprosto čovjek koji je imao viziju. Nisu svi imali viziju. Dario ju je imao.
Neprekidno treba naglašavati Ottavianieve pionirske doprinose. On je de facto osnivač prvog rock benda u nas, on je autor prvih jugoslavenskih rock pjesama, što se vrlo često zaboravlja.
Ima nekih koji misle da »Uragani« nisu rock bend, spominjući da »Školjka« nije rock pjesma, što je bedasto. Jer, kako naglašava Đekić, bend je imao evoluciju. Od one prve instrumentalne faze kada su bili naivni i nevini dječaci, kao što su bili i Beatlesi, i svi ostali u toj početnoj fazi.
Dario je uvijek pratio svjetska zbivanja, jer su »Uragani« nakon deset godina rada završili kao bend s tvrdim rockerskim zvukom. Pustili su kosu, brčine. Bilo je to doba s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. A oni na Tenisu pjevaju o marihuani. To je zaista evolucija. Od dječačkog benda u nešto što je psihodelična kultura sedamdesetih.
»Uragani« su uvijek bili »up to date« zahvaljujući Dariju. On je uvijek o tome vodio računa. To praćenje svjetske scene nikada nije bilo eksperiment i samo sebi svrha, već je to radio »u dosluhu« s publikom.
Uvijek se vodilo računa do to budu i plesne večeri, ali ne po cijenu podilaženja publici, već držanja visokih standarda. Nisu svi riječki bendovi tako funkcionirali, ali Dario je to maestralno rješavao. – Dario je kao osoba bio vrlo pristupačan, kaže Đekić i nastavlja, pogotovo ako je vidio da ima posla s nekom iskrenom i vrijednom osobom.
U životu je uvijek tražio profesionalizam u najboljem smislu riječi. Tražio je poštovanje profesionalnih standarda, a ako si i privatno bio osoba koja mu odgovara, onda su ti sva vrata bila otvorena.
– U posljednjih petnaestak godina družili smo se intenzivno i zaista mi je bilo zadovoljstvo i čast da je, kao pripadniku sljedeće generacije, bio srdačan i otvoren prema meni, zaključuje Đekić.
Nezaboravno iskustvo
Andreja Bašu jako je pogodila vijest o Darijevoj smrti. – Jako sam mu zahvalan što mi je, kada sam bio mlad dečko od 20 godina, poklonio povjerenje i kada sam za njegovu skladbu »Sijede vlasi« radio aranžman.
To je bio moj prvi susret s festivalom MIK. Skladbu je izvodio Trio Neda, Miljenko i Dario. Nosim lijepa sjećanja na profesionalna i privatna druženja. Kasnije je svatko otišao svojim glazbenim putem, ali ta zahvalnost da je meni jako mladome povjerio aranžman, to je nezaboravno.
On je obilježio riječku i rockersku scenu. To druženje, prva snimanja na televizijskim emisijama, to je nezaboravno iskustvo. On je imao izvrstan, inteligentni humor koji je meni jako odgovarao i bilo je jako ugodno družiti se s njim.
Članica Trija Neda, Miljenko i Dario, Neda Devčić, s tugom u glasu prisjeća se Daria.
– Umjetnička duša, silno talentiran, ne samo za glazbu već i za slikarstvo, Dario je nošen silnom emotivnošću uvijek stvarao kreativnu atmosferu. Imao je veliki senzibilitet. Jedno je vrijeme imao paralelno i »Uragane« i naš Trio jer je bio kao »podvojena« ličnost.
Kao i mnogi svjetski rockeri, volio je i žestoki rock i rock balade. Bio je silno inteligentan, i socijalno i duhovno. On je otkrio sve najznačajnije glazbene figure toga vremena u Rijeci. Dario je mogao pjevati sve. Unijeti se u svaku interpretaciju. Da je bio negdje vani, mogao je parirati svjetskim suvremenicima rocka, kaže Devčić.
Dario Ottaviani, čovjek senzibilne duše i mnogih talenata, osim u glazbi, ostavio je svoj trag i u mnogim drugim sferama onoga što svatko od nas voli nazvati – život.