Jednog jutra sjedim na obali. Rano je ujutro, nigdje nikoga. Bonaca. More je divno… Promatram i razmišljam, a onda uzimam telefon i nazivam supruga…

Ne jednom, upravo po ovom obrascu, krenula je u nove projekte primarijus Vlasta Brozičević, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije, reumatolog, suosnivačica i suvlasnica Poliklinike Terme Selce. To i ne čudi jer, reći će tijekom našega razgovora, more uz kojega je odrasla njezin je glavni izvor zdravlja, snage, ali i njezina inspiracija. Upravo je more, blagotvorna klima i duga tradicija bila i poticaj da 1989. godine, sa suprugom, primarijusom Ivanom Brozičevićem, krene u projekt tada prve privatne poliklinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Hrvatskoj. U dosadašnja tri desetljeća postojanja i rada ova je ustanova ostavila značajan trag u 130 godina dugoj povijest zdravstvenog turizma crikveničke rivijere.

Buran početak

Supružnici Brozičević ostavili su i puno veći trag jer su u privatne vode te burne godine koja je navijestila velike promjene, krenuli iz riječkog KBC-a, a primarijus Ivan Brozičević u dva je mandata bio i ravnatelj crikveničke Thalassotherapije.

– Sam početak i prvih pet, pa i sljedećih deset godina, prošlo je kao u vihoru, a vihor nosi svašta sa sobom. Kad smo odlučili krenuti, nismo znali što nas čeka. Započeli smo s poduzećem Terme Selce d.o.o. za zdravstveni turizam. Kakva je to napredna ideja bila za vrijeme Markovićeve vlade koja je obećavala poduzetnicima napredak, a mi smo bili mladi i puni ideala i energije! Svi su nam rekli da smo ludi, ali mi smo odlučili prodati barku, koja nam je tada bila jedini kapital i hrabro krenuli s projektima za zdravstveni turizam u tadašnjem hotelu Varaždin, danas hotelu Katarina u Selcu. Kako je ta prva privatizacija hotela u tadašnjoj državi i Crikvenici neslavno završila, izgubili smo naš novac i vjeru da postoji partner kojem je zaista i iskreno stalo do boljitka naše rivijere, turizma i zdravstvenog turizma. Okrenuli smo se svom medicinskom radu, i – kako sam tada govorila onima koji su nas pitali što ćemo i kako – s dvije glave i dvadeset prstiju, krenuli smo s privatnom praksom u vlastitoj kući u Selcu gdje i sada djelujemo.

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

Poslovica kaže: »Kad skočiš u more, moraš plivati«. Naše dvije ordinacije koje smo osnovali, internističku i za fizikalnu medicinu, koje su se kasnije spojile u Polikliniku Terme Selce, ubrzano su se širile i vrlo brzo dvije prostorije nisu bile dovoljne pa smo i 120 »kvadrata« u kojima smo živjeli pretvorili u kliniku. Radeći u svojoj kući, bilo je prirodno kreirati ugođaj »kao kod kuće« i za naše pacijente pa je naš smjer bio logičan: liječnici koji su ujedno i domaćini i prijatelji pacijentima. Tom smjeru ostali smo dosljedni i danas – prisjeća se dr. Vlasta Brozičević početaka Termi Selce.

Ratna dionica

Opterećene kreditom uz visoke bankarske kamate od 24 posto u tadašnjoj Jugobanci, zatekla ih je inflacija, a zatim i Domovinski rat.

– Naši dotadašnji pacijenti iz Borova naselja i Petrijevaca pojavili su se pred našim vratima, ali tada kao prognanici. Bili su smješteni u hotelima Varaždin i Istra s obiteljima kojima smo pomagali, opskrbljivali ih, oblačili, nosili djeci torte za rođendane… Cijelo vrijeme rata provodili smo i programe unaprjeđenja zdravlja domicilnih stanovnika, učenika, bilo je i ranjenika, ali i stranaca, pacijenata koji su unatoč ratu dolazili k nama. U to vrijeme, jednoga poslijepodneva 1991. godine, na vrata ordinacije je pokucao i dugogodišnji liječnik tada NK-a Croatie i rekao: »Doktorice Vlasta, gledam vaš nalaz i kako ste pomogli mojim mladim susjedima sportašima. Biste li primili naše nogometaše na rehabilitaciju?« Godinu dana ranije bila sam akreditirana liječnica na Europskom atletskom prvenstvu u Splitu, i sama sam sportašica, a imala sam i više od deset godina iskustva u rehabilitaciji, pa sam odlučila prihvatiti izazov i entuzijastički prionula poslu. Kako su u to vrijeme mnogi nogometaši bili operirani u Bruderholz klinici u Baselu, išla sam i tamo na edukaciju i od učenice ubrzo postala suradnica koja je dobila slobodan ulazak u operacijsku salu, a po povratku u Hrvatsku moj je posao bio da educiram svoje fizioterapeute i postavljam nove standarde i metode – priča dr. Brozičević.

Nakon operacije u Baselu, nogometaši su počeli dolaziti u Selce na oporavak i to se ubrzo pročulo. Među prvima došao je vratar Hajduka Tonči Gabrić, pa Krznar, pa Rukavina, Prosinečki, košarkaš Giriček… Ubrzo su na europskom tržištu postali i suradnici s čuvenim profesorom Wernerom Müllerom te profesorom Friedrichom Niklausom koji su osam godina kasnije preporučili i poslali Janicu i Ivicu Kostelić na rehabilitaciju…

– Nismo ni sami bili svjesni koliko smo pomicali svoje granice jer smo željeli zadovoljiti sve: na jednoj strani pacijenti, suosjećajući s borcima, a na drugoj vrhunska usluga i dnevna borba za respektabilnu medicinsku uslugu i zdravstveni turizam. Željeli smo biti dobri domaćini i prikazati Crikveničku rivijeru u najboljem svjetlu. No, nije bilo drugog rješenja jer kad si sam na tržištu moraš puno i predano raditi, sve odraditi, istovremeno se razvijati i učiti, kako bi prehranio obitelj i djelatnike – kaže naša sugovornica.

Realni optimisti

Poslovni i životni dvojac Brozičević zajednički brodi kroz život već gotovo 50 godina. Nisu, istina, toliko u braku, ali upoznali su se jako rano. Vlasta je bila još gimnazijalka, a Ivan studirao medicinu. No, još tada su odlučili da će živjeti u skladu s onim u što vjeruju.

– Vjeruj u svoje snove i ideale, viziju, energiju, znanje, uči svaki dan, okruži se dobrim ljudima u timu, ljudima kojima vjeruješ ili ukratko: znanje, vještina, vjera u to što znaš i malo snova, »recept« je koji preporuča doktorica Brozičević za teške trenutke. Tada, kaže, neće izostati ni ono malo potrebnog »vjetra u leđa«. Uz smijeh kaže da je u njihovom životu uglavnom ona koja »leti i sanja«, a suprug onaj koji je podržava. No, imaju puno toga zajedničkog: sistematični su i obožavaju statistiku i brojke pa sve ono što rade i evaluiraju kako bi odlučili o sljedećem koraku. Osim toga, u sličnom su okruženju odrastali i naučili ono što je i danas temelj njihove svakodnevice: stalno učiti i u onome što radiš dati se sto posto jer samo tako je moguće osjetiti ono što je najvažnije – radost rada i stvaranja.

– Predanost i strast naslijedila sam od svojih roditelja, djelatnika u turizmu cijeli život. Prve dvije godine živjela sam u hotelu Royal u Opatiji, a sljedećih deset godina djetinjstva provela sam u crikveničkom hotelu Miramare gdje su roditelji radili. Tu sam vidjela posvećenost svih timova prema svakom gostu. Od dolaska do odlaska nastojalo se učiniti uvijek više nego je gost očekivao. Tada je gost bio kralj. Stoga danas i ja radim na isti način, bez obzira na to radi li se o vrhunskom sportašu, vrhunskoj glazbenoj divi ili, kako rado kažem, bakici iz susjedstva. Svi oni trebaju osobu od povjerenja i vjerujem da sam jedna od njih u njihovim životima. A kada bih trebala krenuti ispočetka, odabrala bih isto – ne bez strasti u glasu govori dr. Vlasta Brozičević.

Čarobni sastojak

Iako su joj roditelji zbog obiteljske tradicije predlagali da studira stomatologiju, pa čak je bila i prva na listi nakon prijemnog na studiju u Zagrebu, medicina je ipak »prevagnula«. Stomatologija je, kaže, bila »preuska« za živahnu djevojku koja je uvijek imala svoj stav i mišljenje.

A priča ide ovako:

– Budući da sam živjela u Miramaru gdje je otac radio kao knjigovođa pa kao revizor, a kasnije i financijski direktor, slušala sam odmalena o Hidropatskom institutu iz 1905. godine, toplim morskim kupkama, vježbama u moru, terapiji pijeskom, ljekovitom blatu koje se vozilo barkama iz Čižića. Osim toga, od malih nogu trenirala sam tenis, rukomet, bavila se folklorom pa sam uvijek razmišljala o pokretu, snazi mišića i mogućnosti tijela da postigne željenu razinu pripreme za sportsku aktivnost. U tome sam imala dodatno veliku sreću, potporu svog dečka, mladog liječnika, mog budućeg cjeloživotnog partnera, suputnika u ostvarenju i naših zajedničkih ciljeva. Naučila sam od roditelja puno o turizmu i o potrebama gostiju, ali i blagodatima našeg crikveničkog klimatskog mikroprostora upravo na lokomotorni sustav. Zato je moja odluka bila još čvršća i već sam tada vidjela kako ću liječiti sportaše i mnoge druge na našem Crnom molu…

I zato nije bilo upitno, kad su odlučivali gdje pokrenuti posao nakon dosta selidbi zbog suprugovog posla, da će to biti upravo Selce, odnosno Crikvenička rivijera, koju su mnogi upoznali upravo zahvaljujući supružnicima Brozičević i njihovoj poliklinici. I ne samo upoznali, već i preporučili drugima.

– U svemu je glavni jedan čarobni sastojak, a to je doživljaj, emocija koju pacijent, gost nosi sa sobom i po tome nas prepoznaju i pamte – reći će naša sugovornica.

Svestrani zanesenjaci

A broj onih koji su s takvim uspomenama otišli iz Termi Selce zaista je velik. Službeni podatak govori o 40.000 pacijenata iz 87 zemalja i sa svih kontinenata. Ono što s ponosom ističu, među njima je čak 120 olimpijaca i svjetskih prvaka. Bilo je tu i poznatih osoba iz drugih područja javnog života – s estrade, iz kulture, znanosti… Teško je danas, kaže dr. Brozičević, reći tko je bio taj prvi koji je zakotrljao priču. No, svakako je među prvima bio Enver Idrizi, bivši hrvatski karate reprezentativac, koji je na Svjetskom kupu u Milanu osvojio prvo odličje za Hrvatsku, točno na dan njenog međunarodnog priznanja. Bio je tu i legendarni stolnotenisač Dragutin Šurbek, pa, uz već spomenute nogometaše i, naravno, sestru i brata Kostelić, poduža je lista nogometaša, skijaša, tenisača… koji su boravili u obiteljskoj klinici Brozičevićevih i u njoj ostavili trag pa je dio prostora pretvoren i u svojevrsni izložbeni prostor.

Drugi je dio umjetnička galerija jer vlasnici Termi Selce imaju vrlo širok spektar interesa. U njihovoj Poliklinici spajaju se tako medicina, sport i umjetnost, ali i gastronomija jer upravo je projekt zdrave mediteranske prehrane koji je doktorica Brozičević »skicirala« u glavi jedne besane noći, ono na što je osobito ponosna. Taj projekt je od prve izložbe u okviru manifestacije »Product of Croatia« neprestano rastao. Godine 2002. prezentiran je na konferenciji Ujedinjenih naroda u Ženevi, a godinu dana kasnije i na 1. Međunarodnoj konferenciji OECD-a koja se održavala u Hrvatskoj Kostajnici. Zahvaljujući tom projektu, u Selce su stigli i predstavnici FAO-a (organizacije za prehranu i poljoprivredu UN-a). Veliku ulogu u tome ima i Mauro Vincenti, gastronom broj 1 u Americi tijekom 11 godina, koji joj je ranih 1990-ih otvorio i vrata tada najpoznatijoj klinici, Pritkins centru, a nakon čega su počeli surađivati s Podravkom i Oliverom Mlakarom te snimati serijal o zdravim receptima. S profesorom Frankovićem osmislila je »Viziju za Hrvatsku« te su objavili rad pod naslovom »Zdrava prehrana – hrvatska EU viza«.

– Ponosna sam jer je to i danas tako živa ideja i nit koju Hrvatska mora slijediti, ističe.

Ideje i izazov

Na pitanje otkuda crpi energiju za tako brojne aktivnosti, bez oklijevanja Vlasta Brozičević odgovara:

– Mi smo u duši sportaši, a privilegirani smo kao liječnici jer smo pratili brojne vrhunske sportaše tijekom cijele sportske karijere, od njihove 18 godine do 37 godine, do osvajanja olimpijskih odličja. Prisustvovala sam na pet zimskih Olimpijada, sudjelovala i svjedočila ostvarenju njihovih snova, učila istovremeno. Sve je to trening. Najveći izazov i iskustvo, ali i priznanje za svoj stručni rad sam dobila od Europskog olimpijskog odbora kao glavni liječnik koordinator na Olimpijadi mladih EYOF 2013. godine, na kojoj je bilo više od pet tisuća sportaša. Dajući energiju i znanje, istovremeno nas je »nosila energija« sportskih velikana Modrića, Rakitića, Duvnjaka, Pletikose, Olića, Lackovića, Udea, Karlovića, Kallea Pallandera, Tanje Poutianen... A moram istaknuti i primjer naše zlatne paraolimpijke Sandre Paović za koju smo nemoguće pretvorili u moguće, nakon šest mjeseci u Poliklinici Terme. Kao pravi sportaš uvijek sam vidjela unaprijed ono što želim realizirati i potpuno se posvetila svakom tom koraku. Kad u nešto vjerujete, ništa vam nije teško. Tada odricanje nije odricanje, već postaje žar koji vas grije, i jedan ste korak bliže ostvarenju svojih snova. Dok sam u dnevnom radu neko zapažanje potakne moje nove ideje i projekte. Ili neki slučaj, kompliciran, postaje moj izazov i krećem u rješavanje dok istovremeno učim o granicama ljudske sposobnosti da postigne željeni rezultat. U radu s toliko tisuća ljudi susrećem se s isto toliko raznih priča koje puno puta postaju inspiracija ili razlog za novu edukaciju, ili istraživanje, ili novu uslugu.

Na riječ »mirovina« samo se nasmijala:

– Toliko smo još puni ideja i puni volje. Sretni smo jer imamo dvije kćeri koje smo poslali u svijet da se educiraju, a one su se vratile i vidimo da razmišljaju kao i mi. Imamo odličan multidisciplinarni tim specijalista, fizioterapeuta i ostalih djelatnika koji su naša velika obitelj, radost i briga. Mi smo realni optimisti. Stojimo na zemlji, a letimo u snovima i te snove onda nastojimo ostvariti – to je naš način života i rada. Treba razumjeti da se radi o godinama rada koji je krenuo od ideje i sna, prolazeći periode preživljavanja i borbe za opstanak, stvaranja, učenja naukovanja, kreiranja, entuzijazma, ekstremnog napora, postavljanja temelja za daljnje desetljeće, profiliranja na tržištu, početnog brendiranja do postavljanja vrijednosnog sustava. To je naših prvih 6E, od koji se ne odvajamo sve do danas: edukacija, etika, ekonomija, empatija, ekologija, entuzijazam. Sve to ne bismo prošli da nas nije bilo dvoje i da nije bilo povjerenja jedno u drugo.

Liječnik zna kada je uspio

Više od 40.000 pacijenata, autorstvo i koautorstvo više od 60 radova, predavanja, inicijatorica brojnih projekata, sudionica na više od stotinu najprestižnijih znanstvenih i stručnih događanja diljem svijeta, organizatorica brojnih događanja u Poliklinici, ali i lokalnoj zajednici, članica brojnih organizacija, od 1989. godine službena liječnica Hrvatske skijaške reprezentacije, članica Zdravstvene komicije HOO-a i FIS-a (Međunarodne skijaške federacije, sudjeluje na pet zimskih olimpijskih igara, te kao glavna liječnica koordinatorica Europskih olimpijskih igara mladih u Utrechtu… natuknice su iz bogate biografije dr. Vlaste Brozičević, koja, govoreći o planovima, kaže kako se bar za idućih pet godina vidi u aktivnom radu s pacijentima, ali i kao savjetnica mlađim fizijatrima, ortopedima, fizioterapeutima, kineziolozima.

– Znanje i iskustvo i mentorstvo može biti mnogima od koristi. Ja sam sretna osoba jer sam u svom profesionalnom životu imala sedam mentora s kojima sam cijeli život, ističe.

Dodaje da je sudjelujući na raznim kongresima, pa i CIHT-u i IMTJ u Crikvenici, bila zamoljena da predstavi sebe kao brend.

– Usudim se reći da je to tako, jer brend znači povjerenje. Radila sam isključivo s jednim ciljem, a to je da mi pacijenti vjeruju. Liječnik dobro zna kada je uspio.

I kroz vodu i iz zraka

Upravo jedne nedjelje u svibnju, kada je već cijeli svijet bio zaustavljen zbog pandemije, dr. Brozičević sjedila je uz more, na svome omiljenom Crnom molu i došla na ideju za još jednu avanturu. Odmah je nazvala supruga i priopćila mu da je odlučila – letjeti padobranom i snimiti ljepote Crikveničke rivijere i podijeliti ih sa svima onima koji su u tom trenutku, pritisnuti tjeskobom i strahovima, bili zatvoreni u svojim domovima. Rečeno – učinjeno.

– U početku nisam znala što me očekuje, ali kada sam se podigla u zrak i kada sam vidjela toga jutra kako naša Rivijera izgleda, kada vidite te male uvale, azurno plavu boju mora koja ide u modroplavu, pa još uvijek zelene šume u zaleđu, bila sam ushićena, opisuje to svoje iskustvo.

No, to je bio samo nastavak onoga što je tim Termi Selce pokrenuo na početku pandemije: najprije video- poruke i individualne vježbe, zatim serija videa s vježbama u paru, pa vježbe u vodi s pacijentima i konačno – slika Rivijere iz zraka.

– Pandemija nas je sve zatekla nespremne na nepoznato, opasno i neizvjesno. Međutim, ja sam liječnica s iskustvom više od 30 godina koje je preusudno u mom načinu razmišljanja, a onda i djelovanja. Uz to i liječnica sportaša, što ima dodatnu težinu u pristupu planiranju, monitoringu, analizi, procjeni rizicima i opasnostima. Potpuno je bilo prirodno zabrinuti se, ne samo za svoju obitelj, djelatnike prijatelje, nego i za pacijente, i to vrlo veliki broj njih diljem svijeta. Bilo je nužno biti u kontaktu sa svima koliko god šire je moguće. Vidjeli smo da su podrška, ohrabrenje i savjeti puno značili našim pacijentima, objašnjava svoje aktivnosti koje su izuzetno praćene i na društvenim mrežama.

Dodaje kako »svaka kriza iznjedri kreativnost iz čovjeka«.

– Kada imate vremena, kada se zaustavi sat, onda vidite ono što zaista jeste. A ja sam liječnica. A liječnik i u krizi, i u redovnom radu, i u slobodno vrijeme, ima u glavi samo jednu misao – pomoći drugima. Pa sam to i učinila zajedno sa svojim suradnicima, ali i klijentima koji su bili voljni sudjelovati u tim aktivnostima. Bez njih cilj ne bi bio potpun i zato im svima hvala.

Za obitelj je najvažnija ljubav

O Vlasti Brozičević najčešće se govori kao o doktorici, stručnjakinji, zatim o osobi koja voli svoj kraj, koja povezuje i objedinjuje medicinu, zdravstveni turizam, sport, gastronomiju, kulturu, a uz sve to ona ima još tri za nju izuzetno važne uloge – supruge, majke i none. Na pitanje kao sve te uloge spaja, odgovara da su »razumijevanje i podrška, tolerancija i nadasve ljubav, iznimno bitni za svaku obitelj«.

– Mi smo uz posao, do nekog doba uz pomoć roditelja, uspjeli organizirati posao i privatni život. Posvećenost dobrom školovanju obiju kćeri bio nam je glavni prioritet. Starija Iva završila je studij i magisterij psihologije u Americi, a mlađa Tea specijalizaciju dermatovenerologije. Iva već više od 20 godina radi u klinici i uspješno razvija program zdravog stila života, uključujući program mršavljenja za odrasle i djecu. Kreirala je posebni program za kontrolore zračnog prometa koji se potvrdio vrlo učinkovitim. Tea već tri godine vodi odjel dermatovenerologije i kozmetologije, s naglaskom na estetsku medicinu i anti-aging programe. Vidimo da je vrlo uspješna. Suprug vodi internu i kardiologiju i ima svoj krug pacijenata, s obzirom da pružamo uslugu i sistematskih pregleda za sve životne dobi, a zet Darije je diplomirani inženjer i on brine o tehnologiji, informatizaciji, sustavu kvalitete i razvojnim projektima. Volim reći da su Terme Selce i naš tim, naša obitelj, naše treće dijete koje trenutačno živimo radeći u ovim složenim vremenima i vjerujem da ona, s našom djecom, ima dobre temelje za još dugu tradiciju, s ponosom u glasu govori naša sugovornica, ne zaboravljajući one najvažnije – unuke:

– Stariji Karlo ima afinitet za medicinu. Obojica su u sportu, a mlađi Marko bavi se i glazbom. I ovdje se spajaju medicina, sport i umjetnost, a i gastronomija jer zet i ja izvrsno pripremamo jela sa zadovoljstvom i natječemo se tko je bolji.