Tužno je, ružno i iznad svega žalosno bilo ovog tjedna svjedočiti dvjema svečanostima u krčkom Velom parku, na mjestu gdje se godinama dosad uvijek dostojanstveno i prigodi prikladno, uz spomenik posvećen braniteljima, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježavao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.

Ove godine prvi, a za nadati se i posljednji put upriličenim »duplim« obilježavanjem tog praznika, i to na samu 25. obljetnicu dana koji je bio prekretnica moderne povijesti naše zemlje, napravljena je iznimka koja bi, ako to već sad ne čini, žalost, sram i nelagodu trebala probuditi kod svih koji su sudjelovali u pripremanju, organiziranju i provedbi tako djelilačke i svađalačke »svečanosti«.

Provedena na način i u prigodi kakvoj smo svjedočili u Krku, umjesto sjećanja na poginule za slobodu naše zemlje, sve one nedužno stradale, ali i slavljenja veličine, vrijednosti i značaja čina onih koji su sudjelovali u pobjedonosnim akcijama Hrvatske vojske, sudionike i pratitelje tog okupljanja ova je »svečanost« više od svega ipak činila misliti o svađama, podjelama i dnevnopolitičkim, čak i osobnim razilaženjima pojedinih vinovnika krčke političke svakidašnjice.

Osim već samog po sebi žalosnoga čina »odvojenosti« vodstva krčkog braniteljskog udruženja i predstavnika lokalne uprave, točnije gradonačelika Darija Vasilića s kojim je, znamo to i iz recentnijih dnevnopolitičkih zbivanja, predsjednik krčke podružnice Udruge veterana Domovinskog rata (ujedno i gradski vijećnik) Goran Marević u otvorenom političkom ratu, ružan je, tužan i ponovo treba reći i žalostan i sam način razmišljanja onih koji sebi daju pravo braniti sudjelovanje ikome na svečanostima ili pak komemoracijama ovakve vrste, posebno onima organiziranim na javnom prostoru.

Sam mentalni sklop ljudi koji sebi daju pravo prosuđivati tko je dostajan, a tko nije, nazočiti »njihovim manifestacijama«, neodoljivo podsjeća na sve što nema, nije nikad imalo, niti bi ikad trebalo imati dodirne točke s ulogom naše zemlje i hrvatskih branitelja u Domovinskome ratu.

Upravo suprotno. Vjerske, političke ili pak domoljubne policije koje na licu mjesta, po filingu svojih vođa i moćnika, ocjenjuju i procjenjuju tko je »na liniji« a tko nije, tko je i u kolikoj mjeri pao pod utjecaj vanjskog ili pak unutarnjeg neprijatelja, karakteristika su duštava i sustava vrijednosti koji s našim, barem onim koji jučerašnji praznik predstavlja – nema, niti bi trebao imati baš ikakve veze.

Šteta što neki toga nisu svjesni. Poznavajući okolnosti, ali i vinovnike ovog nepotrebnog, a u konačnici i isforsiranog sukoba koji najvećem dijelu sudionika braniteljske komemoracije ipak ne priječi da s »notornim kolaboratorom ratnog zločinca« utjelovljenim u krčkom gradonačelniku Dariju Vasiliću dobro, srdačno i tijesno surađuju u svim drugim, zapravo svakodnevnim prilikama, autor ovog teksta neće biti iznenađen bude li dogodine i sam »zamoljen« ne doći na skup koji je, zbog svega, ovog puta bio sve samo ne dostojanstveno upriličeno odavanje počasti. Ikome.