RIJEKA – Nogometaši Rijeke u subotu će finalom Kupa na Šubićevcu zaključiti turbulentnu korona sezonu. I saznati koliko su nakon udarnog prvog vala dobili, odnosno izgubili. Crte će se povlačiti na svim klupskim razinama, analizirati, planirati za novu sezonu… No, sve će morati biti brzo i dobro odvagano, nova domaća sezona starta već sredinom kolovoza, a odmah potom brzo će europski izazovi gdje se želi ostaviti više traga nego ranije godine. Razlozi su opravdani i jednostavni: zarada i najbolja promocija igrača.

A situacija je takva u kojoj je predsjednik kluba Damir Mišković kristalno jasan i iskren. Svi su na prodaju, treba preživjeti, najavljuje Mišković aludirajući na mjesece u kojima se istina manje trošilo zbog skresanih primanja svima na Rujevici, ali ništa nije prihodovalo. Po prvom čovjeku »bijelih« svaki domaći ili inozemni klub može doći s ponudom na Rujevicu. Pa i Dinamo s onom za Antonija Mirka Čolaka. Nije tajna da Rijeka želi zadržati model jeftinijeg ulaganja i dobre prodaje igrača što čini i 80 posto klupskih prihoda i što je temelj preživljavanja. Samo ovaj put s nešto drugačijom pričom. Sličnijom onom s Dinamom u kojoj se vrijednosti više crpe i stvaraju iz vlastitog dvorišta, odnosno omladinskog pogona.

Na Rujevici su itekako zadovoljnji kako se razvija jedan od starteških ciljeva, odnosno promocija mladih igrača koji bi već u novoj sezoni trebali igrati još veću ulogu u prvoj momčadi. Naravno, uz priključenje još pokojeg imena iz juniorskog uzrasta. Trener Simon Rožman zasad je na tom planu odigrao bitnu ulogu radeći u nezahvalnim okolnostima u kojima mora sve – napadati Europu, napadati Kup, odnosno ganjati rezultat i što više pružati šansu mladima.
A da su vrijednosti Rijekinih mladih igrača bitno porasle u doba korone pokazuje i osvježena stranica Transfermarkta. Lepinjica sada vrijedi 1.2 milijuna eura kao najvrijedniji mladi riječki nogometni eksponat, Smolčić 900, Pandur 800, Velkovski 650, Yateke 450, Braut i Ristovski po 400 tisuća eura…

Svakako najviše raduje skok Čolakove vrijednosti koja iznosi dosad najvećih četiri milijuna eura, nakon što je krajem rujna bila 3, a po dolasku na Rujevicu (2018.) 750 tisuća eura. Istina, Rijeka je puno i uložila u prvog strijelca otkupom ugovora od Hoffenheima (850 tisuća eura) i u njegove plaće, ali u ovom trenutku mogla bi sasvim dobro zaraditi. Čolak je prva meta potencijalnih kupaca već u stanci i prilika za zaradu koju na Rujevici ne mogu i ne žele propustiti.

Ono što klub ne može nikako radovati je pad vrijednosti nekih igrača, posebice Pavičića. Igrač koji je proglašavan budućim vođom momčadi, svojevremeno i najskuplji s 2.25 milijuna eura, pao je u drugi plan. Što zbog ozljeda, što zbog nove koncepcije igre. A s njim je pala i njegova cijena ispod milijun eura (950 tisuća) što svakako nije na tragu očekivanog. Pavičić je po dolasku iz Dinama vrijedio 1.75 milijuna eura 2017. godine…

Vrijednosti su pale i Escovalu (400), Tomečaku (450) i Capanu (450), ali i Gorgonu (1.3) te jednim od promašaja u dolascima Iglesiasu (150) iako je u njegov dolazak investirano čak 350 tisuća eura.

Ne treba zaboraviti važnu činjenicu da posudbeni ugovor uskoro ističu stožernom igraču Andrijaševiću kojeg bi Rožman po svaku cijenu želio zadržati. Sljedeće godine ugovori ističu čak osmorici igrača, Galoviću, Velkovskom, Čelikoviću, Tomečaku, Capanu, Haliloviću, Muriću i Ristovskom. Nastavak suradnje s dobrim dijelom njih, ne promijeni se ništa bitno, jako je upitan. S druge strane Rijeka ima dobar dio igrača na posudbi koje uvijek može povući (Ristovski, Vuk, Babić, Mitrović, Nevistić, H. Smolčić, Liber, Bušnja…).