Nakon što su zastupnici u četvrtak navečer potvrdili novu Vladu Andreja Plenkovića, završio je proces parlamentarnih izbora. Političke stranke još će neko vrijeme analizirati njihove rezultate, ali već najesen ozbiljnije će razmišljati i o lokalnim izborima koji se održavaju u svibnju iduće godine.

​Ne vrijedi to, naravno, za sve jedinice lokalne samouprave, od kojih se u dobrom dijelu pobjednici već sada znaju, ali izbori u Zagrebu toliko su važni da će već od rujna, listopada biti u fokusu vodstava glavnih stranaka. Osobito zato što se čini da je Milan Bandić napokon politički na izdisaju, da se njegova dugogodišnja vladavina Zagrebom približila kraju. ​Zagrepčani rođeni 2000., danas već formirani ljudi, uopće ne znaju kako to izgleda kad njihovim gradom ne upravlja taj nekadašnji partijski aparatčik s Peščenice, s mjesta gradonačelnika ili s prisilne pozicije zamjenika.

Nije otpisan

U slučaju Bandićevog poraza, bit će to za Zagreb 3. siječanj, datum koji označava raskid s režimom Franje Tuđmana. Prvi mu je protivnik poznat, lider lijevo-zelenog Možemo Tomislav Tomašević, koji se protiv Bandića natjecao i na prošlim izborima. Bio je tada još isuviše neiskusan i dobio je svega 3,94 posto glasova, ali je sa svojom listom ušao u Gradsku skupštinu i time si stvorio pretpostavke za početak političke karijere.

Za koji mjesec ćemo vjerojatno doznati i kandidate većih političkih stranaka, krivo bi procijenili svi ako dopuste Tomaševiću da se maksimalno razmaše i afirmira kao glavna prijetnja Bandiću, a u međuvremenu će se zagrebački gradonačelnik pokušati rekuperirati, još jednom nakon što je krahirao u nacionalnoj politici. Upravo ta njegova moć vraćanja poslije izbornih poraza na državnoj razini daje Bandiću pravo na nadu da sve za njega još nije gotovo.

Tomislav Tomašević / Foto PATRIK MAČEK/PIXSELL

Bio je on u sadašnjoj situaciji i ranije, ali je uspio demantirati prognoze da će izgubiti i Zagreb. Bandićevi birači nikad nisu htjeli da on napravi neki značajniji iskorak na hrvatsku političku scenu, koliko god je on za tim žudio. Željeli su ga imati samo za sebe. Od tuda valjda veliki nesrazmjer između Bandićevih rezultata u Zagrebu na nacionalnim i lokalnim izborima. Sada je ključno pitanje je li se ta Bandićeva sljedba ipak umorila od svog gradonačelnika, koji za njih »dela od 0 do 24, sedam dana u tjednu«.

Znamo da im Bandićevi pravosudni problemi ne smetaju, 2017. je pobijedio Anku Mrak Taritaš unatoč tome što ga je policija dva puta privodila u Remetinec i što su u javnost dospjeli sočni detalji o gradonačelnikovim silnim zlouporabama položaja. HDZ s optužnicom za korupciju dominira na izborima za Sabor, Bandić u Zagrebu, a pritom je i jednima i drugima vjetar u leđa slab odaziv. Većina Zagrepčana nezadovoljnih Bandićem kao da ne vjeruje u mogućnost promjene i stoga na dan izbora ostaju doma. Čak je i tijesna utrka 2017. privukla na birališta samo 47 posto birača.

Zato bi pogrešno bilo otpisati Bandića, makar do izbora bio i nepravomoćno osuđen. Ako ne bi odmah morao na odsluženje zatvorske kazne, Bandić nije sasvim bez šansi. Dvadesetak posto glasova, s kojima bi bio konkuretan za ulazak u drugi krug, nipošto mu nisu nedostižni. Može on to. A u play offu bi za Bandića idealan scenarij bio kad bi mu se opet suprotstavio lijevo-liberalni kandidat, pa bi tradicionalno mogao pridobiti birače HDZ-a i ostatka desnice. ​Na Bandića, dakle, i dalje treba računati. Premda je politički zaista dotrajao.

Lijeva alternativa

Tomašević je tek postao punoljetan kad je Bandić preuzeo vlast u Zagrebu. Taj mladi znanstvenik i društveni aktivist posjeduje više aduta. Tomašević je autentična alternativu za sve koji u Zagrebu sanjaju o radikalnom otklonu od Bandića, percipira ga se neiskvarenim i nepotkupljivim, ne djeluje agresivno, ali je vrlo vješt u samopromociji, pa se čak brendirao kao prvoborac za zakon o obnovi grada nakon potresa, iako su SDP-ovci govorili o tome puno prije njega.

I još nešto, u Zagrebu je desnica naprosto politički inferiorna i ako će netko zamijeniti Bandića, vjerojatnije da će to biti kandidat iz lijevo-liberalnog spektra. S tim da Tomašević nije ideološki rigidan kao Katarina Peović, nije baš pogodan za mobilizaciju HDZ-ovaca. Osvajanjem zastupničkog mandata stupio je i na pozornicu s koje će se još bolje moći predstaviti kao čovjek spreman Bandića poslati u ropotarnicu povijesti. No, očigledna mu je mana činjenica da nema niti mrvice upravljačkog iskustva. Može li se Tomaševiću doista povjeriti zadaća razmontiranja Bandićeve zloćudne zagrebačke mreže ili je još politički zelen, sigurno će se zapitati i njemu naklonjeni birači. To onda otvara mogućnost nekom drugom kandidatu ljevice i centra.

Gordan Maras / Foto BORNA FILIĆ/PIXSELL

Prirodno bi bilo da to bude odabir SDP-a, ali ta se stranka nalazi u fazi potrage za vlastitim identitetom, primarno su zaokupljeni sobom, a i nemaju nikoga tko strši, tko se nameće kao logično rješenje za natjecanje za gradonačelnika Zagreba. Gordan Maras iskoristio je skoro cijeli svoj mandat u Saboru za borbu s Bandićem, ali uzaludno. Birači ga jednostavno ne doživljavaju. Maras kuži stvari, trudi se, nerijetko i previše, ali u javnosti ima tretman političkog klauna i to se odražava na njegove izborne rezultate. U Zagrebu je dobio malo preferencijskih glasova i na europskim i na parlamentarnim izborima.

Predsjednik je zagrebačke organizacije SDP-a, ali njegovi izgledi da bude kandidat za gradonačelnika kreću se negdje oko nule. Štoviše, neizvjesno je hoće li SDP uopće imati svog kandidata. Stranka kojoj je Zagreb dugo bio najvažnije uporište nije ga imala niti 2017., a sada su u još gorem stanju. Posljedica je toga i inicijativa da SDP podrži Tomaševića, što je samoponižavanje socijaldemokrata, ali možda im je to jedini izlaz. Mogli bi se tako odmah ukrcati u pobjednički vlak, a ne čekati drugi krug. SDP-ovci koji guraju ideju o Tomaševiću podsjećaju da je lijeva građanska platforma Ahora Madrid 2015., uz potporu španjolskih socijalista, pobijedila na izborima u tom gradu, ali da je PSOE svejedno kasnije dobio nacionalne izbore.

​​No, što ako Tomašević bude izabran za gradonačelnika i na toj se poziciji dokaže kao politički operativac i Možemo tako učini atraktivnim i izvan Zagreba? Bandić je u tome bio neuspješan, ali on nije emitirao nikakve vrijednosti s kojima bi se građani identificirali, Tomašević je tu u prednosti, mogao bi još snažnije ući u biračko tijelo SDP-a. Istina, SDP na ovaj način stekao potentnog koalicijskog partnera, ali upitan je ukupan domet ljevice u Hrvatskoj. SDP je u prošlosti bio jak samo kao stranka lijevog centra i centra. U SDP-u, znači, imaju u predstojećem razdoblju o čemu razmišljati.

Na krilima trijumfa

Jednako kao i u HDZ-u, makar oni trenutačno lebde zbog trijumfa na parlamentarnim izborima. HDZ je u 21. stoljeću marginalna stranka u Zagrebu. Rezultati njihovih kandidata za gradonačelnika iz ciklusa u ciklus zapanjujuće su loši, Jasmin Mesić 13,1 posto, Margareta Mađerić 5,41 posto, Drago Prgomet 5,60 posto. Realno, Plenković ne bi smio biti optimističan da će se 2021. dogoditi nekakav nagli preokret, HDZ-ov novi kandidat bit će autsajder. Čak i eventualno Vili Beroš, kojem je rejting vezan isključivo za epidemiju koronavirusa. Najesen će Plenković odstraniti Andriju Mikulića, koji godinama vodi HDZ u Zagrebu. Ili će ga primorati na ostavku ili će, pak, raspušten biti Gradski odbor, odluka o tome još nije donijeta.

Ali, čovjek koji će nadomjestiti Mikulića neće biti kandidat za gradonačelnika. Zasad se osim s Berošem barata i s imenom Domagoja Miloševića.

Vili Beroš / Foto DARKO JELINEK

​Ministar zdravstva popularan je u ulozi heroja borbe protiv epidemije, ali to ga ne čini automatski dobrim materijalom za gradonačelnika Zagreba. On bi morao ostaviti dojam na ljude da mu komunalni problemi nisu strani, da zna koji su ograničavajući čimbenici razvoja Zagreba. Zato bi već do Božića, ako se Plenković opredijeli za Beroša, trebao početi govoriti o obnovi zgrada oštećenih potresom, saniranju smetlišta na Jakuševcu, izgradnji nogometnog stadiona… Bilo bi to, međutim, neobično ako korona potraje. Građani možda ne bi bili blagonakloni prema Berošu ako bi ministar svoju energiju rasipao na stvari izvan svog resora i u okolnostima stotinjak novozaraženih osoba dnevno.

Nadalje, kako bi se Beroš ili Milošević ili bilo koji drugi kandidat HDZ-a postavio prema Bandiću, s kojim su do jučer tijesno surađivali? Može li itko zamisliti nešto apsurdnije od HDZ-ovca koji poručuje da će uništiti Bandićevu korupcijsku hobotnicu? Plenković je u ovoj izbornoj kampanji napravio tek blagi odmak od Bandića. Uglavnom, nije HDZ u Zagrebu u bitno povoljnijoj poziciji od SDP-a, teško je očekivati da će se nakon dva desetljeća provedenih u političkoj opskurnosti sada iznenadno preporoditi. Ni taj COVID-19 ne može raditi čuda u seriji, u svibnju iduće godine ljudima će virus biti već preko glave.

Vrebaju iz prikrajka

Od ostalih političkih aktera, iz prikrajka vreba Zlatko Hasanbegović, uskoro koordinator Domovinskog pokreta za Zagreb i vjerojatni kandidat za gradonačelnika. Samo, Hasanbegović mora pod hitno obogatiti svoju političku ponudu, postati privlačniji i onima koji nisu toliko opterećeni negativnim nasljeđem Josipa Broza Tita i Ive Lole Ribara. Hasanbegović je ideolog, a kao takvom mu je izborni limit deset posto.

​Most bi mogao stati iza Marije Selak Raspudić, nove dinamične saborske zastupnice koju se smatra konzervativnom, ali nije zadrta i namrgođena. Dalija Orešković je dosad sudjelovala na europskim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima, red je da se testira i na lokalnim u Zagrebu.

​Sigurno će biti i nezavisnih kandidata, poput Sandre Švaljek i Vladimira Ferdeljija prošlih godina. No, ti se izbori na koncu svode na dvojbu, hoće li Bandić ostati gradonačelnik.