Foto Damir Škomrlj
Još kao dijete sam bio dosta poduzetna osoba. Uvijek bi našao neki način da si negdje zaradim za džeparac. U srednjoj školi se je ta moja ambicioznost proširila u nešto što ni sam nisam očekivao, priča nam Nikola
Ima devetnaest godina, student je druge godine Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i u vlasništvu ima čak tri tvrtke. Iako zvuči nevjerojatno, pogotovo za hrvatske prilike, za Nikolu Zeca život u kojem igra uloge studenta i poslovnjaka uobičajena je svakodnevica. Štoviše, Nikola iza sebe ima već dvogodišnje poduzetničko iskustvo, jer prvu je tvrtku pokrenuo u srednjoj školi, a ona mu je donijela i status jednog od najvećih uvoznika grickalica na balkanskom području. Te svoje uloge igra toliko dobro da je i dobitnik nagrade ‘’Inspire 2030’’ za najutjecajnijeg mladog poduzetnika u dobi do 30 godina, a to je, kaže Nikola, tek jedna od nagrada koju je do sad osvojio.
– Student sam Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, direktor i osnivač startupa WorldFood Box i Gooders News te agencije za poduzetničko savjetovanje Nikola Zec Business. Prvu tvrtku koju sam pokrenuo je WorldFood Box još u srednjoj školi, a trenutačno smo najveći uvoznici strane hrane, odnosno slatkiša i grickalica na balkanskom tržištu. Uz WorldFood Box, trenutačno radim i na pokretanju prve medijske kuće za pozitivne vijesti u Hrvatskoj pod nazivom Gooders News s kojom želim promijeniti način komuniciranja medija s javnošću. Gooders News s pripremama i radom započela je još u svibnju prošle godine, a javnosti smo se prvi put predstavili početkom listopada s ciljem širenja pozitivnih vijesti i promoviranja pozitivnosti kroz humorističan sadržaj. Kroz Gooders News želim informirati javnost o bitnosti pozitivnog razmišljanja i očuvanju mentalnog zdravlja, priča Nikola.
Dobre vijesti
Na taj se iskorak, dodaje, odlučio zbog poražavajućih rezultata istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije, prema kojoj će depresija postati drugi svjetski zdravstveni problem. Nakon što je proveo vlastito istraživanje tržišta, došao je do zaključka da konstantan pritisak negativnih vijesti izrazito negativno utječe na mentalno zdravlje čitatelja.
Foto Damir Škomrlj
– Naš cilj nije manipulirati sadržajem radi stvaranja lažnog osjećaja pozitivnosti, već nam je cilj kvalitetnim zabavnim, humorističnim i pozitivnim sadržajem promijeniti svakodnevicu i način razmišljanja hrvatske javnosti. Isto tako, smatramo da su mediji s negativnim vijestima još uvijek izrazito bitni radi poticanja na promjenu što definicija medija i je, no smatramo da u moru negativnih vijesti treba postojati i pozitivan sadržaj koji će stvoriti određeni balans.
Ono što je kod Nikole, osim činjenice da u devetnaestoj godini ima u vlasništvu čak tri tvrtke, neobično je i odabir mjesta studiranja, jer Nikola dolazi iz Zagreba. Rođen je u Ljubljani, a tijekom srednje škole preselio se u Hrvatsku.
– Odluka oko odabira faksa je zapravo bila dosta spontana, čak spontana do te mjere da ja tjedan dana prije početka faksa nisam znao na koji ću faks ići. Po jednoj strani sam u Hrvatskoj upao na Ekonomski fakultet u Rijeci, dok mi se je u Sloveniji pružila prilika da studiram na Ekonomski fakulteti, Univerze v Ljubljani, uz stipendiju koju bi dobio od države radi svojih dosadašnjih uspjeha. Moj prvi tjedan faksa je zapravo i počeo na ljubljanskoj ekonomiji, ali mi jednostavno tempo i način rada nije odgovarao. Također, u razgovoru s profesorima koji tamo rade sam došao do zaključka da je zapravo jako teško raditi i studirati na dotičnom fakultetu jer imaju plan i program koji je sveobuhvatan i za kojeg je potrebno puno predanog učenja. Osobno nisam zagovornik takvog načina učenja jer smatram da fakultet mora studentu pružiti dobar omjer teorije i prakse ili barem omogućiti da se studij provodi u mjeri koji će studentu omogućiti dovoljno vremena za rad na vlastitim projektima i proaktivnost općenito. Isto tako, smatram da je odabir fakulteta stvar osobne prirode. Ne postoji točan odgovor na pitanje koji je fakultet najbolji, postoji samo odgovor na pitanje koji je fakultet najbolji za ono što ti želiš. Ja jednostavno želim studirati na fakultetu koji me neće voditi po nekim smjernicama, nego će mi pružati mogućnost da izvan fakulteta samostalno istražujem i radim na projektima. Mislim da je glavna prednost manjih fakulteta upravo kvaliteta i osobni pristup koji po mome mišljenju nedostaje na zagrebačkoj ekonomiji zbog konstantnog povećavanja kvota. Jednostavno ne možete imati kvalitetan studij ako imate veliki broj studenata. Razumijem da fakulteti svoje kvote prilagođavaju potrebama tržišta ali onda bi trebalo i povećati broj fakulteta ekonomije na razini sveučilišta kako bi se smanjila prekapacitiranost jednog fakulteta, priča Nikola.
Dodaje da je nedavno bio u Finskoj na Business College of Helsinki gdje je vidio kako radi najbolji obrazovni sustav u svijetu.
– Izvedbeni plan fakulteta je napravljen tako da se studentu omogući puno slobodnog vremena za proaktivnost izvan faksa. Sličan pristup ima i Danska koja studentima osigura sve materijale za učenje, topli obrok, pa čak i stipendiju uz mogućnost uzimanja dodatnog kredita kojeg student nakon završetka studija otplaćuje bez kamata. Naravno, ne može se očekivati da će se takve promjene desiti preko noći i u Hrvatskoj, ali uz zajednički trud nas mladih i institucija mislim da možemo napraviti jako puno za buduće generacije, kaže Nikola.
Ujedno iznosi mišljenje da bi studij poduzetništva trebao biti odvojen od ostalih ekonomskih smjerova jer u poduzetništvu ne postoje pravila.
– U poduzetništvu je najbitnije raditi na projektima. Kad bih mogao, koncipirao bih taj studij tako da su upisne kvote male, da se prvu godinu radi teorija, a druge dvije isključivo praksa. Kroz svoje projekte shvatio sam da se jako puno stvari iz teorije može naučiti u praksi, ističe riječki student.
Želja nam je odmaknuti se od klasične komunikacije medija s javnošću i na tržište Hrvatske donijeti poslovni model koji je u sličnom, video- obliku već prepoznat u svijetu. Svoje poslovanje žele razvijati bez kontroverznih članaka i svojim čitateljima pružiti humorističan i informativan sadržaj u potpuno drugačijem obliku od već poznatog, objašnjava Nikola.
Potencijal Gooders Newsa je prepoznao i žiri prestižnog međunarodnog natjecanja International Video Pitch gdje je Gooders News osvojio drugo mjesto, a dodajući kako se na svaku situaciju može gledati različito, Nikola ističe da je misliti pozitivno odabir.
– Kroz kampanju Gooders Newsa pod nazivom »Nije sve tako crno« želimo javnost informirati o bitnosti pozitivnog razmišljanja i popraviti poražavajuće brojke u borbi s mentalnim bolestima. Tek smo izašli u javnost i pozitivno idemo prema naprijed. Planiramo se proširiti i na ostale države Balkana, a do tada ćemo raditi na usavršavanju izgleda portala i uvođenju što većeg broja videosadržaja, iznosi devetnaestogodišnji student.
Redakcija se, dodaje, nalazi u Zagrebu, a trenutačno se financira putem EU fondova i sponzorstva. Nikola kaže da je pokrenuo Gooders News bez ikakvog iskustva u medijima s ciljem da postane medij s integritetom, bez marketinškog utjecaja. Zato mu je cilj stvoriti nezavisan projekt, bez utjecaja monetizacije oglašivača i na to je trenutačno usmjerio fokus. Gooders News, kaže, konstantno traži one koji žele pisati, a iako je to još uvijek na volonterskoj bazi, Nikola ističe kako svi oni znaju da će u trenutku kada projekt zaživi do kraja biti plaćeni za ono što rade.
«Native« oglašavanje
Što se pak samih poduzetničkih početaka tiče i pokretanja WorldFood Boxa, Nikola kaže da je do ideje došao putujući Australijom. Činila mu se dobra ideja da svjetske proizvode dovede u Hrvatsku.
– Još kao dijete sam bio dosta poduzetna osoba. Uvijek bi našao neki način da si negdje zaradim za džeparac. U srednjoj školi se je ta moja ambicioznost proširila u nešto što ni sam nisam očekivao. Jednog ljeta sam s roditeljima išao na putovanje po Australiji, a jedna od destinacija na tom putu je bio i Kuala Lumpur gdje sam po prvi put kušao sušene morske alge koje su mi zapravo i dale ideju za pokretanje WorldFood Boxa. Želio sam hrvatskoj javnosti približiti svjetske okuse, a i cijeli projekt mi se je činio dosta zanimljiv s obzirom na to da većina ljudi voli isprobavati drugačije proizvode. Tako sam sa 17 godina pokrenuo brend WorldFood Box koji je trenutno jedan od većih uvoznika strane hrane na balkanskom tržištu. Najprije sam krenuo s maloprodajom i direktno sam klijentima slao kutije s grickalicama i slatkišima iz svih dijelova svijeta. To su proizvodi iz Australije, Finske, Švedske, Njemačke, Japana i Kine. Imam dobavljača iz Engleske, a kako sam tada bio maloljetan, prvo sam tvrtku vodio preko oca. Kutije s različitim proizvodima naručivale su se preko web shopa. Međutim, ispostavilo se da se tijekom ljeta čokoladice kad putuju poštom istope. To mi je bio veliki problem i nisam znao što napraviti. Došao sam do zaključka da bi najbolje bilo pokrenuti veleprodaju i opskrbljivati trgovine tim proizvodima, što sam i učinio. Tako da sam trenutačno jedan od većih uvoznika strane hrane na balkanskom tržištu. Najviše radim s tvrtkama iz Bosne i Hercegovine te Srbije. U Hrvatskoj još nismo našli zainteresirane tvrtke, navodi Nikola.
Nakon projekta WorldFood Box Nikoli su se počeli javljati potencijalni budući poduzetnici s pitanjima kako pokrenuti posao i realizirati ideje, a tu je vidio svoju drugu priliku te je pokrenuo agenciju za marketing, videoprodukciju i business konzalting Nikola Zec Business u okviru koje klijentima pruža usluge suvremene metode marketinga i videoprodukcije. Uskoro planira otvoriti poseban odjel za »native« oglašavanje, a ta agencija zapošljava troje studenata.
Priznaje kako smatra da su mu roditelji dali veću slobodu nego što bi on dao svom djetetu, a to mu je puno pomoglo.
– Bilo bi mi puno lakše da sam imao mentora, jer bio sam dijete, a jedini mentor mi je bio otac. Sa sedamnaest godina morao sam naučiti i osnove PR-a. Nije uvijek lako i nije uvijek jednostavno, ali ne bih rekao da je nešto u mom životu patilo zbog posla, jer radim ono što volim. Kad sam krenuo s prvim projektom, to mi je bila igra. I dalje mi je to igra, ali sad je to postalo malo ozbiljnija igra. Nije mi problem raditi to što radim i dok radim zapravo ne osjećam da radim. Rad na projektu oduzima jako puno vremena i ključ je u tome da si dobro urediš vrijeme, ali volim to što radim. Trudim se da slobodno vrijeme ne trošim na gluposti, već da radim na sebi. Time management je najbitniji. Ako imate dobar time management, možete sve stići. Osim studija pohađam i edukaciju na Akademiji za videoprodukciju. Život mi je pun obaveza, ali sve se stiže. Moje jutro započinje buđenjem u 5 sati ujutro. Napravim si doručak, u miru isplaniram svoj dan i uzmem nešto vremena za sebe. Držim do toga da je ‘’vrijeme za sebe’’ jako bitna karakteristika u poboljšanju produktivnosti. Nažalost ljudi često zamijene ‘’vrijeme za sebe’’ s gledanjem Netflixa ili pretraživanjem Facebooka. Jako dugo sam se borio s lošim ‘’time managementom’’ jer bi mi uvijek nedostajalo vremena za sebe, a previše vremena bih posvetio poslu. Sada imam svaki dan pod obavezno barem jedan sat fizičke aktivnosti koju najčešće iskoristim za šetnju po Jarunu, a u isto vrijeme znam slušati audio bookove koji su odličan način za dodatnu edukaciju. Najbitnija je dobra organizacija jer kada vrijeme trošite na gluposti poput ‘’gledanja cijele epizode Black Mirrora na Netflixu’’ i ‘’kave od 3 sata’’ onda je normalno da nedostaje vremena za bitne stvari. Da se razumijemo, nema ništa loše u ‘’glupostima’’ i nekada volim i sam uživati u ‘’glupostima’’ ali činjenica je da se jako puno ljudi žali na svoj neuspjeh u životu, a svaki dan ih vidiš na dvosatnoj kavi.
Dan ima 24 sata, od toga 8 sati spavate, 4 sata ste na faksu i ostaje vam 12 sati. Način na koji ćete iskoristiti tih 12 sati je vaša stvar, otkriva Nikola.
Formalno obrazovanje
Foto Damir Škomrlj
Za sebe kaže da pokušava ostati skroman, jer smatra da je skromnost jako dobra vrlina.
Za svoju agenciju Nikola Zec Business kaže da ju je pokrenuo kako bi mladima pomogao u realizaciji ideja, pronalasku investitora i otvaranju tvrtke. Pored toga agencija nudi i stručno mentorstvo, ono što je njemu samom nedostajalo kada je krenuo u realizaciju svoje prve ideje, a sve kako bi mladima pomogao stvoriti kvalitetne startupove i smanjio razloge za neotvaranje tvrtke zbog kojih se studenti najčešće i ne odluče za poduzetnički put. Nikola često drži i predavanja, nerijetko i u inozemstvu, a kao najveći izazov prilikom svojih početaka ističe upravo javne nastupe i tremu koja bi ga uhvatila. I danas, dodaje, još uvijek ima problema s tim, ali u manjoj mjeri nego na početku.
– Najveći izazovi su mi bili javni nastupi. Zbog treme bih ispao neozbiljan. Znao sam da s potiskivanjem straha neću ništa napraviti, pa sam se kontinuirano počeo baviti edukacijom u sektoru govorništva i na takav način poboljšao svoje javne nastupe, priča devetnaestogodišnji poduzetnik.
Dodajući kako je nekada bolje ‘’ne imati’’ plan za budućnost Nikola kaže kako ima tri rokovnika, u jedan piše obaveze za nadolazeći tjedan, drugi mu služi za dugoročne planove i buduće poslovne ideje koje kasnije razrađuje i upravo je to, smtara, razlog velikog broja projekata na kojima radi. Treći mu rokovnik služi za određivanje ciljeva i planiranje stvari koje želi posjetiti, vidjeti, odnosno iskusiti u životu, a nisu vezani za posao.
– Jedna od želja mi je bila i otići na samostalno jednomjesečno putovanje po Europi i nedavno sam je i ispunio. Nije loše počastiti se s vremena na vrijeme, kaže Nikola.
– Ne smatram da je biti poduzetnik nešto posebno. Za mene je to način života. Najbitnije je pronaći ono što vas veseli i da kad radite ne osjetite da radite, poručuje Nikola.
Na pitanje je li razmišljao o odlasku iz Hrvatske, odgovara potvrdno, no ne, pojašnjava, u smislu da odseli, već da otvori novu viziju hrvatskom gospodarstvu.
– Upravo sada razmišljam o tome ali ne na način da svoje poslovanje ili život izgradim isključivo vani, nego da u inozemstvu otvorim neka nova vrata za hrvatsko gospodarstvo i omogućim rast svojih projekata i na ostale države EU. Da nisam zadovoljan sa životom u Hrvatskoj, ne bih živio i razvijao svoje projekte ovdje. Nigdje nije ‘’med i mlijeko’’, a problem je u tome da se najčešće žale ljudi koji ne žele raditi. Onaj tko želi raditi, uvijek će pronaći svoje mjesto pod suncem. Možda nam Hrvatska birokracija i mentalitet u neku ruku to ne olakšavaju, ali mislim da onaj tko hoće, može uspjeti. Isto tako, mislim da život u Hrvatskoj ima mnoge prednosti, ali i dalje si ostavljam prostora da ako jednog dana shvatim da mi život ovdje više ne odgovara, uvijek mogu otići. Život postane jako lijep kad shvatite koliku zapravo imate kontrolu nad svojim životom. Najgore je kad se samo žalite, a ništa ne napravite da to promijenite.Nedavno sam bio u Finskoj, Kopenhagenu i Helsinkiju i to mi je dalo viziju kako uređene države posluju. Volio bih napraviti da tako stvari funkcioniraju i u Hrvatskoj. Hrvatski proizvodi su vani jako cijenjeni, ali problem je naša birokracija koja jako otežava poslovanje. U suvremenim državama tvrtke se otvaraju putem interneta. Ne postojanje takve mogućnosti minus je Hrvatske, no dobra je stvar da postoji puno institucija koje pomažu u realizaciji ideje. Također sam mišljenja da za otvoriti nešto ne treba novac. Postoje investitori, EU fondovi, biznis anđeli i slični izvori financiranja. Dobro zarađujem, želim taj novac ponovo uložiti, kupujem dionice jer smatram da je pasivni izvor prihoda bitan, a jedan od razloga zašto uopće studiram je što smatram da jednog dana sve to može propasti te da ću imati znanje samo iz prakse. Fakultet daje osnovno znanje koje se onda gradi i zato smatram da je formalno obrazovanje bitno, zaključuje Nikola.
