Dragan Skočić
RIJEKA Draganu Skočiću ne prestaje zvoniti mobitel, jer… Vijest da je postao izbornik Irana u nogometnim je krugovima odjeknula prilično jako.
– Recimo da mi mobitel poskakuje po stolu, ha, ha, ha… Svi zovu, čestitaju, dobio sam puno poziva iz Hrvatske, Španjolske, vijest je odjeknula na društvenim mrežama, zakotrljalo se… – kaže Skočić, koji je postao peti hrvatski trener za kormilom iranske nogometne reprezentacije, poslije Tomislava Ivića, Stanka Poklepovića, Miroslava Blaževića i Branka Ivankovića, ali i treći bivši trener Rijeke!
– E, da, to je posebno zanimljivo. Općenito govoreći, hrvatski treneri oduvijek su jako cijenjeni u Iranu, osjetio sam to tijekom svih ovih mojih godina dok sam trenirao iranske klubove. Čast mi je biti u društvu drugih velikih hrvatskih trenera koji su stekli privilegiju biti izbornici iranske reprezentacije. Velika je to stvar, ljudi kod nas nisu upućeni, nemaju osjećaj dimenzije i značaja te funkcije, možda imaju i pogrešnu percepciju. Iran je velika nogometna zemlja, Iranci žive za nogomet koji im je jako važan.
Kad je o nogometu riječ, riječki je trener od 2013. godine u Iranu izgradio ime kao trener četiriju klubova, Malavana, Foolada, Knooneh be Knooneha i Sanat Nafta.
– S tri od četiri kluba koja sam vodio, napravio sam najveće uspjehe u njihovoj povijesti. Mislim da je to bilo presudno kod moje izborničke inauguracije, čelnici Saveza htjeli su čovjeka koji dobro poznaje mentalitet i vrijednosti iranskih nogometaša, netko tko je jako dobro upućen u nogometna zbivanja u Iranu. Znam da je moja odgovornost sada puno veća, uostalom Iran je prije Wilmotsa devet godina vodio Carlos Queiroz, čovjek koji je bio trener Real Madrida i Manchester Uniteda i u dva navrata bio portugalski izbornik. Sada vam je jasno zašto je ovo najveći izazov u mojoj karijeri.
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU
