Smještena u jugoistočnom dijelu zaštićene povijesne jezgre grada, palača Moise ističe se arhitektonskim rješenjima neuobičajenim za cresko podneblje te oslikanim interijerom, a projektom IPA 2013 »Obnova palače Moise na otoku Cresu« najveća renesansna kuća na hrvatskim otocima postala je edukacijski centar Sveučilišta u Rijeci.

Nas je dočekala programska koordinatorica Jelena Ščedrov Dlačić te smo razgledali palaču čija bi tri kata u budućnosti trebala ugostiti mnoga poznata svjetska i domaća znanstvena lica.

– U sjevernom dijelu prizemlja tri su prostorije koje su nekad vjerojatno služile kao trgovine, a i prije obnove ovdje je bio kafić. U budućnosti će ovdje također biti komercijalni prostori, tako da sve ostaje kao u prošlosti – kaže Ščedrov Dlačić te nam zatim pokazuje glavnu dvoranu oko koje se nalaze četiri sobe, karakteristične za dalmatinske ladanjske prostore, prema čemu su Mleci smislili uzrečicu – »Quattro stanze un salon, ze la casa d’un Schiavon«.

– Danas glavna dvorana može primiti stotinu ljudi, no zbog epidemioloških mjera, taj je broj trenutno ograničen na 40 – kaže Ščedrov Dlačić te nas vodi na drugi kat na kojem se na zapadnom dijelu sjevernog pročelja jasno vide tragovi preoblikovanih renesansnih monofora, što upućuje na postojanje dviju raskošnih izvornih etaža.

Na trećem katu su pronađeni otvori za ptice smješteni između prozorskih okna na južnome zidu.

– Ti otvori, niše, zapravo su poletišta za ptice. Tijekom renesanse golubovi su se koristili u dostavi poruka, u sportu, ali i kao dekorativne ptice, kaže naša sugovornica.

U palači su, također, očuvani brojni oslici, od kojih su mnogi trenutno još uvijek na restauraciji, a više o njima rekla nam je konzervatorica Tea Sušanj Protić iz Konzervatorskog odjela u Rijeci koja je vodila konzervatorska istraživanja i nadzor obnove zgrade te izradila konzervatorski elaborat. Autorica je i znanstvenih radova o palači te dokumentacije za projekt obnove iz fondova EU-a.

Osebujni oslici

– Uvriježeni naziv palača Moise odnosi se na višestoljetne i posljednje privatne vlasnike velike rezidencijalne građevine u creskoj povijesnoj jezgri, cresku plemićku obitelj Moise. Ipak, prvi vlasnici i naručitelji izgradnje bili su Petrisi, najugledniji i najbogatiji creski plemići, a palača je vjerojatno bila njihova izvorna matična rezidencija, svojevrsni obiteljski nukleus.

Izgrađena je početkom 16. stoljeća na mjestu starije gotičke palače Petris iz 14. stoljeća, pregrađena i ukrašena oslicima u drugoj polovici 16. stoljeća, kaže Sušanj Protić i podsjeća da je najznačajniji predstavnik obitelji Petris svakako bio renesansni filozof Frane Petris (1528. – 1597.).

– On je pripadao dijelu obitelji koji se priklonio europskim reformacijskim strujanjima, a protiv njih su pokrenuti i inkvizicijski procesi u Veneciji. Pretpostavlja se da je ta grana Petrisova roda naslijedila i obnovila ovu palaču te ju opremila jedinstvenim, i za creske prilike osebujnim ciklusom oslika.

Oslike je naručio Ivan Juraj Petris koji je 1557. godine od cara Ferdinanda dobio titulu zlatnog viteza Svetog Rimskog Carstva, koju je bilo teško nositi u mletačkom Cresu.

Ta je politička podvojenost vidljiva na oslicima u glavnoj dvorani palače gdje su prikazani i mletački lav i habsburški dvoglavi orao, dok je osebujan »ukus« naručitelja vidljiv na pojedinim motivima, koji upućuju na poznavanje astronomije, kabale i alkemije, opisuje naša sugovornica, a zatim smo se dotaknuli same lokacije palače.

– Izvor vode zasigurno je bio jedan od razloga da palača bude izgrađena tu gdje jest. Naime, ispod podesta istočnog stubišta pronađen je obzidani zdenac iz kojega se palača opskrbljivala vodom, a koji, prema kazivanju lokalnog stanovništva, ne presušuje te u njemu i danas ima vode.

Dragocjenost vode izrečena je i svečanim arhitektonskim oblikovanjem malog dvorišta koje je oplemenjeno renesansnim trijemom jedinstvenim za Cres. Palaču su gradili vrsni renesansni majstori koji su u Cresu imali svoju kamenoklesarsku radionicu te su je ukrasili klesanim portalima, prozorima i trijemom.

No, osebujni oslici, izvorni arhitektonski elementi, pa čak i izvor vode, bili su desetljećima skriveni pod naslagama kasnijih degradirajućih intervencija, kaže Sušanj Protić te nam je opisala i tužnu sudbinu zgrade u drugoj polovici 20. stoljeća.

Palača Moise u Cresu / Foto Vedran Karuza

– Katovi su korišteni za osiromašeno stanovanje, a prizemlje kao konjušnica, zatim ugostiteljski objekt i noćni klub. Kako su zbog dotrajalosti dijelovi građevine napuštani, palača je postala svojevrsno odlagalište otpada.

Potom dobiva pogrdne nazive među lokanim stanovništvom, »Biafra«, a kolaju i priče o nesretnim događajima u njenom interijeru. Golema derutna stara zgrada u gradskom centru, nepoznata i neistražena, izazivala je nelagodu i opravdanu zabrinutost zbog opasnosti od urušavanja pa je krajem 20. stoljeća izrađen projekt za rekonstrukciju i adaptaciju, koji ipak nije izveden.

Tom prilikom palača je definirana kao »kompleks stambenih zgrada« i ocijenjena kao stambeni blok sastavljen od manje renesansne palače i prigrađene zgrade iz 19. stoljeća, što je bila posljedica potpune neistraženosti povijesne strukture građevine, kaže Sušanj Protić.

Renesansna cjelina

Na svu sreću, palača je u suvremeno doba postala predmetom znanstvenih analiza te je prepoznata kao renesansna cjelina.

– Konzervatorskim istraživanjima iz 2011. godine, ali i tijekom obnove proteklih godina, otkrivena je nekadašnja raskoš palače. Pronađeni su ukrašeni drveni stropovi u interijeru, ali i brojni renesansni klesani ulomci koji su ugrađeni u kasnije zidove ili odbačeni u otpadne jame u dvorištima, a koji su danas smješteni u trijemu.

Sada znamo da palača pripada grupi najraskošnijih i najvećih renesansnih palača na hrvatskom dijelu Jadrana, dok strop u glavnoj dvorani pripada tipu oslikanih drvenih stropova koji se u srednjem vijeku i renesansi pojavljuju na području Mediterana, od Portugala preko Španjolske, južne Francuske, sjeverne Italije do Hrvatske, kaže naša sugovornica te dodaje da obnovom nije vraćen izgled arhitekture iz 16. stoljeća, zbog zatečene skromne očuvanosti renesansnog sloja, već je prezentirana slojevitost povijesne gradnje.

Pogled na Cres, buduću znanstvenu destinaciju / Foto Vedran Karuza

– Uklonjene su recentne intervencije koje nisu imale kulturno-povijesnu niti estetsku vrijednost te više nisu bile funkcionalne, ali su zadržane i obnovljene sve vrijedne strukture iz 19. stoljeća, poput oslika malog salona, prozorskih okvira i portala istočnog dvorišta.

Izvedena je rekonstrukcija svodova prizemlja u prostorijama u kojima su oni bili urušeni te pojedinih renesansnih otvora. Kruna zdenca vraćena je na izvornu poziciju, a renesansni trijem rastvoren je uklanjanjem naknadnih zidova.

U složenom procesu revitalizacije kulturnog dobra, u ovom slučaju povijesne palače, promišljen je i koncept korištenja sukladno njenom izvornom identitetu.

Tako je prizemlje namijenjeno najmu, kao gospodarski prostor. U salonu na prvome katu je reprezentativna dvorana, a na trećem katu dormitorij – rekla je Sušanj Protić, te istaknula i druge kolege iz Konzervatorskog odjela u Rijeci koji su sudjelovali na projektu – mr. sc. Radovana Oštrića, Ivora Vodopiveca, dr. sc. Željka Bistrovića, dr. sc. Biserku Dumbović Bilušić te fotografa Damira Krizmanića koji je izradio fotografije svih faza radova i stanja prije obnove.

– Dugo godina na projektu je radio i glavni projektant obnove zgrade mr. sc. Alan Braun s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u cijeli proces je stalno bio uključen i sektor Ministarstva kulture za programe i projekte Europske unije, odnosno Anastazija Magaš Mesić i Mladen Špehar.

To je bio stručni tim vrijednih i predanih ljudi koji su pripremali projekt puno prije samih radova obnove, a angažiran je bio i sam vrh Ministarstva kulture (ministrica, državni tajnik i pomoćnik ministrice) – zaključila je.

Otočni »hub« Sveučilišta u Rijeci

Program pak, rekli smo, ovisi o epidemiološkoj situaciji, a više o njemu su nam rekle izv. prof. dr. sc. Sanja Bojanić koja predaje na Akademiji primijenjenih umjetnosti te je predstojnica sveučilišnog Centra za napredne studije, i prof. dr. sc. Aleksandra Deluka-Tibljaš, voditeljica programa za cjeloživotno obrazovanje i redovita profesorica na Građevinskom fakultetu.

One ističu da je Palača Moise znanstveno-edukacijski centar, svojevrsni otočni »hub« Sveučilišta u Rijeci, čija je društvena narav i hibridna namjena posvećena stanovnicima Cresa i Lošinja, svjetskoj akademskoj i istraživačkoj zajednici, kao i svima zainteresiranima za programe.

– »Zvjezdani stihovi i svemirski pejzaži«, premijerno je predavanje i poetska večer kojima je autorica znanstvenica i pjesnikinja prof. dr. Rajka Jurdana Šepić, još početkom lipnja 2020., otvorila “Večeri u palači”.

Na svim kasnijim predavanjima primijećena je jednaka posjećenost, kako na onima zabavnijeg karaktera, tako i onima znanstvenog ili umjetničkog sadržaja, što potvrđuje i namjeru Sveučilišta da u jednakoj mjeri njeguje različite publike. Činjenica je da se već prilikom prvih događaja u Palači, ondje formira jedno posebno intelektualno tkanje – rekla je Deluka-Tibljaš.

Bojanić pak ističe da je u sadašnjoj fazi planiranja Programa cjeloživotnog obrazovanja nužno utvrditi interes za komercijalne programe koji bi se u optimalnom slučaju predstavili početkom listopada, kada se obilježava svjetski Dan cjeloživotnog učenja.

Sve je spremno za dolazak domaćih i stranih znanstvenika / Foto Vedran Karuza

Sadržaji i predavanja Cjeloživotnog obrazovanja najavljena su i za jesen pa će svi zainteresirani moći čuti predavanja vrlo različite tematike, a bude li dovoljno interesa i komercijalne programe profesora s Ekonomskog fakulteta u Rijeci posvećena OPG-ovima i njihovom menadžmentu u suvremeno doba, poslušati predavanja profesora i suradnika Učiteljskog fakulteta u Rijeci te sudjelovati u radionicama koje organizira Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu o korisnim alatima za privatne iznajmljivače.

– Plan je dio programa posvetiti i školskom uzrastu kroz gostovanja u Cresu dijelova programa Festivala znanosti. Poziv za očitovanjem interesa široke je naravi te je program poslan svim nastavnicima, ali i umirovljenim profesorima, profesorima emeritus s Cresa, kao i vanjskim suradnicima Sveučilišta u Rijeci.

Odaziv je iznenađujuće dobar te su iznimni interes da podijele svoja znanja i umijeća iskazali nastavnici i suradnici Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci koje koordinira asistentica i akademska slikarica Mirna Kutleša – rekla nam je Bojanić, a Deluka-Tibljaš je dodala.

– Palača Moise također obnavlja materijalne i nematerijalne potencijale prethodnih stanara. U dio prostora otvorenih za javnost primljena je bogata, knjižna ostavština hrvatskog ekonomista svjetskog renomea, profesora Branka Horvata koju ju je stručno obradila Sveučilišna knjižnica u Rijeci.

U tri prostrane učionice, na drugom katu palače, moći će se odvijati paralelni program za po dvadesetak polaznika radionica i stručne nastave, dok su digitalna oprema i radne površine za rad na računalu dostupni na svakom katu, kao i u svečanoj dvorani koja u regularnim okolnostima može primiti i do stotinjak gostiju prigodom svečanih predavanja, koncerata ili kongresnih priopćenja, rekla je te su profesorice na kraju zaključile.

– Svjesni smo novonastalih uvjeta rada i suživota te će se svi programi provoditi uz budno praćenje epidemioloških preporuka i u komunikacijskim oblicima rada na daljinu, kako ne bismo posustali u kritičkom propitivanju novonastalih uvjeta i znanstvenom, kao i umjetničkom odgovoru na život oko nas.

Primijeniti iskustva slavne tradicije IUC-a

Rektorica riječkog sveučilišta prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija zadovoljna je što Sveučilište ima jedinstvenu priliku pokrenuti svoje obrazovne i znanstvene programe u palači Moise. – Ova vrsta reinvencije sjeverno-jadranskog bisera renesansne arhitekture rezultat je potpuno drugačijeg pristupa očuvanju kulturne baštine. Sveučilište u Rijeci sada ima priliku na sjevernom Jadranu razvijati sličan model internacionalizacije znanosti koji već pet desetljeća u Dubrovniku uspješno provodi Inter-university Centre (IUC), kao neovisna međunarodna platforma znanstvenih institucija koju je vizionarski osnovao jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika Ivan Supek.

Upravo zato nastojimo primijeniti iskustva duge i slavne tradicije IUC-a te u koordinaciji s njima provesti projekt intenziviranja međunarodnih znanstvenih aktivnosti. Direktor IUC-a Krunoslav Pisk, glasoviti znanstvenik i bivši direktor Instituta »Ruđer Bošković«, ljubazno je pristao biti članom našeg Programskog vijeća, rekla je Prijić-Samaržija.

Prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija / Foto Marko Gracin

Kao članica Savjeta IUC-a, te već više od 30 godina sudirektorica nekoliko programa pri IUC Dubrovnik, istaknula je želju da se i u palači Moise okupe vrhunski domaći i međunarodni znanstvenici, kako bi se grad Cres upisao na kartu znanstvenih destinacija, na način na koji je to Dubrovnik na južnom Jadranu te se dotaknula i trenutne situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa.

– Na žalost, morali smo, kao i IUC, reducirati program i prilagoditi se situaciji u kojoj je mobilnost znanstvenika gotovo u potpunosti zaustavljena. Međutim, u programima je bilo planirano sudjelovanje više od 1000 sudionika, što znači da je interes kolega iz Hrvatske i svijeta za dolazak na Cres i Palaču Moise iznimno velik – upravo zbog spoja elitne kulturne baštine, atraktivnog prirodnog i turističkog okruženja otoka i grada Cresa te sveučilišnih znanstvenih resursa i potencijala.

Naši planovi za iduće godine su, međutim, daleko ambiciozniji i uključuju pokretanje novog regionalnog Europskog foruma na Cresu po uzoru i u suradnji s kolegama iz austrijskog Alpbacha, organizaciju umjetničkih programa koji uključuju i filmske projekcije i koncerte, a već intenzivno pregovaramo s međunarodnim partnerima i investitorima o projektu socijalne inovacije vezane uz proizvodnju hrane i tradicionalnu autohtonu gastronomiju, opisala je Prijić-Samaržija i istaknula važnost povezivanja s Cresanima u edukativnim programima te razvijanje koncepta građanske znanosti, posebice pomoću Sveučilišta za 3. dob.

Brojna događanja

Planirana su predavanja Danijela Cikovića, o »Zaboravljenoj umjetničkoj baštini sjevernog Jadrana: o Drvenom sarkofagu sv. Gaudencija osorskog«; Libuše Jirsak o »Povijesti, djelatnosti i fundusu Moderne galerije u Zagrebu od 1920. do 1964.«, ali i Ingeborg Füllep o »Stvarnoj i virtualnoj stvarnosti« te kiparice Darije Žmak Kunić koja bi predstavila »Mjesečarke – žene u suvremenoj umjetnosti« ali i radionicu »Papirnata glina – alternativni postupci dobivanja mase za modeliranje«.

Celestina Vičević govorit će o »Jogi i umjetničkoj praksi«, a Lara Badurina o »Platformi za eksperiment – novoj metodi učenja«. Robert Mijalić ukazat će na neke elemente »Restauracije vitraja i rozete u katedrali sv. Jakova u Šibeniku«, zajedničkog djela Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Konzervatorskog odjela Ministarstva za zaštitu spomenika, a u kasnu jesen, Sanjin Kunić izlagat će o zaštiti i interpretaciji pomorske baštine – o »Lošinjskom logeru – autentičnoj i/ili imaginarnoj povijesti teretnog jedrenjaka«.

Nove sobe u palači čekaju svoje goste / Foto Vedran Karuza

U rujnu stižu vizualni i novomedijski umjetnici Katja Paternoster i Tilen Sepič, a programski pravac EPK 2020 »Doba moći«, bit će predstavljen izložbom i stručnom skupom »Vi ste partiju izdale onda kada je trebalo pomagati«.

Krajem kolovoza stiže simfonijski No Borders Orchestra, pod dirigentskom palicom Premila Petrovića. Orkestar će vježbati kompozicije Johna Adamsa, »Shaker Loops«, Maxa Richtera, »Vivaldi recomposed« sa Stankom Madićem kao solo violinom, a bit će uključen i suvremena glazba, s djelom Ivana Božićevića, »Rethink!«.

Zaštićeno kulturno dobro

Palača Moise ima status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra i upisana je u Registar kulturnih dobara RH, a svečanom primopredajom 26. travnja 2019. godine obilježen je završetak ugovora za izvođenje radova cjelovite obnove palače Moise

Informacije na Facebook stranici

Predviđeno je da jednom tjedno bude otvorena za obilazak građana, no to nažalost ovisi o epidemiološkoj situaciji, baš kao i program, tako da se sve nove informacije mogu pratiti na Facebook stranici »Palača Moise – Moise Palace«.