Da ste negdje pročitali kako je 15 tisuća radnika ostalo bez posla, da je značajno ugrožen državni Proračun jer je usahnula čitava jedna grana gospodarstva koja ima 6 posto BDP-a, sasvim biste sigurno najprije pomislili na neki od segmenata poljoprivrede, možda i na drvoprerađivaćku industriju, sad baš da biste se sjetili brodogradnje nešto teže vjerovati jer kad je ona u pitanju čudimo se da uopće postoji.

Možda bi neki od vas koji nakon ovog dugotrajnog “kovidanja” počinju polako osjećati sve nekontrolabilniji bijes u sebi poželjeli izaći i na ulicu i boriti se za prava radnika koji ostaju bez posla, ali kad biste saznali da je u ovom slučaju riječ o “event industriji” svi biste – zastali u nevjerici.

Jer kad su u pitanju svadbe, mladenci su u glavnoj ulozi, kad je riječ o modnim revijama manekenke, a kad ste ispred bine fokus su Jole, Rozga, Nina s jedne odnosno Gustafi, Urban ili Let 3 ako ste pobornik rockerskog zvuka. Nikako ne industrija s 15 tisuća radnika i prometom koji u uobičajenim sezonama doseže spomenutih 6 posto BDP-a.

S obzirom na situaciju bezbrojnih više ili manje nejasnih zabrana uzrokovanih koronavirusom, upravo se event industrija iskristalizirala kao jedan od većih gubitnika na inače teško ranjenoj hrvatskoj gospodarskoj sceni.

Foto Vedran Karuza

S obzirom da ih se doživljava pretežito kao bogate zabavljače, empatije javnosti po pitanju njihove zarade i nisu pretjerano visoke. Ali – gdje je tih 15 tisuća radnika? Oni su nevidljivi, oni su sasvim prosječno plaćeni, oni su i obiteljski ljudi, oni su naprosto “obični” baš ako što smo to i svi mi drugi.

Oni voze kamione s opremom, namještaju razglase, rade za šankovima, fotografiraju svadbe do “sitnih” sati, rade konfete, strpljivo opšivaju obrube vjenčanica,…

S obzirom da je i na toj sceni situacija došla do vrenja, da prazni džepovi, tužni frižideri i prijeteći krediti više nemaju adekvatnog odgovora u platežnoj moći, tih 15 tisuća ljudi o čijim primanjim ovise životi oko 50 tisuća građana kovidave Lijepe naše, odlučili su poslati pismo premijeru Plenkoviću.

Potpisnik je Udruga glazbenih managera i organizatora čiji je ćelni čovjek Darko Tuček. Sve su zajedno nazvali:

Pustite glazbu da svira, a nas da radimo!

“Udruge poduzeća kreativne industrije, koja uključuje umjetnike, organizatore koncerata i festivala, produkcijske tvrtke, glazbene menadžere te ostale djelatnike iz glazbene industrije, pokrenule su kampanju „Pustite glazbu neka svira, a nas da radimo” po uzoru na kolege iz Velike Britanije, kako bi istaknule važnost ove industrijske grane u gospodarstvu Republike Hrvatske i spriječile da ta industrija, uslijed epidemije COVID-19, ne doživi potpuni kolaps.

Sektor kreativne glazbene industrije, organizacije kulturno-zabavnih događaja, koncerata, festivala i sajmova predstavlja industriju koja nije samo nacionalni i kulturološki ponos Hrvatske, već i značajan ekonomski čimbenik:

Ovaj sektor zapošljava više od 15.000 ljudi, sagledavajući sve segmente – od produkcije, organizacije, zaštite do same realizacije.

Foto Sergej Drechsler

Više od 10.000 naših realiziranih događaja, manjih i većih, rezultira s više milijuna noćenja. Kroz gospodarske i ostale segmente koji prate zabavnu industriju akumuliramo potrošnju veću od 10 milijardi kuna.

Imamo značajan, a često i presudan utjecaj na vanpansionsku potrošnju i lokalna gospodarstva, ističu u uvodu svog pisama dodavši kako su itekako svjesni kako epidemija COVID-19 zahtijeva prilagodbu cijeloga društvenog života i promjenu ponašanja svih pojedinaca, no insistiramo da ona bude ravnomjerno primijenjena u svim segmentima gospodarskog i društvenog života, a to sada nije tako.

Uz izostanak nadzora kad su u pitanju svadbe za koje kažu kako smo ” dopustili smo da naša industrija bude talac privatnih organizatora koji organizacijom, prije svega obiteljskih okupljanja i svadbenih svečanosti, svojom neodgovornošću i neprofesionalnošću narušavaju ionako tešku situaciju”, najviše ih ipak brine rad, kako ih nazivaju – „profesionalnih zabranitelja”.

“Dopustili smo da o ustavnom pravu na rad odlučuju lokalni stožeri (primjerice u Istarskoj ili Međimurskoj županiji), koji šalju upute da se pojedine kulturne, sportske i koncertne manifestacije otkažu neovisno o tome ima li zaraženih ili nema u njihovoj županiji, vjerojatno motivirani geslom „jednostavnije je sve zabraniti nego nadzirati”.

Što zabranjuju “zabranitelji”

Samim time poduzetnicima se ne dopušta zaraditi plaću za svoje djelatnike i, naravno, onemogućeno im je uplaćivanje davanja u državni proračun, iz kojeg ti isti „zabranitelji” u pravilu dobivaju plaću radili ili ne radili svoj posao.

Sadašnjim pristupom došli smo do, po nama, apsurdne situacije koju možemo slikovito opisati: Postaje nam logično da „revni” direktor autoceste Zagreb – Split zatvori tu istu cestu jer su se u posljednjih sedam dana dogodile tri ozbiljne prometne nesreće s više ozlijeđenih.

Komunikacija zatvorenom autocestom do daljnjega se odvija pješice, što je zdravije, sigurnije, a i sigurno neće biti ozbiljno ozlijeđenih i poginulih.

Ono što na kraju traže su jasni kriteriji koji će biti koordinirani s organizatorima iz realnog sektora, potom jasno definirane i provedive mjere – prije svega određivanje broja posjetitelja događaja sukladno kvadraturi prostora i broju raspoloživih sjedećih mjesta, a ne u skladu s paušalnom brojkom jer neodgovorni pojedinci male i neadekvatne prostore pretrpavaju posjetiteljima u čemu su spremni pomoći stožerima

Foto Vedran Karuza

Svjesni smo da je izuzetno teško propisivati mjere koje moraju obuhvatiti sve elemente gospodarskog i društvenog života, kao što i razumijemo da članovi stožera ne mogu ući u problematiku svake branše i ne mogu znati njihove specifičnosti.

Zato smo spremni uključiti se u cjelokupnu problematiku sa svim svojim praktičnim znanjima i stručnim kadrovima u donošenju i provođenju potrebnih mjera.

Svakako ti je i financijski slom. Poznato je da “event industrija”, uz izuzetak adventskog razdoblja, živi i zarađuje pretežito od travnja do listopada. S obzirom da je polovica tog razdoblja već prošla, te kako je najavljena nova kovid katastrofa za prosinac, njihova je egzistencija pred kolapsom jer prvi mogući dohodovni dani za njih se ne naziru do travnja 2021. godine. Što predlažu?

“Jasno nam je da nije bilo moguće održati velike projekte i festivale, no pitamo se kako je moguće da u dva mjeseca nismo stvorili uvjete po kojima mogu barem minimalno funkcionirati svi manji događaji i koncerti, kao i manji događaji na otvorenom.

Da smo to učinili, sektor bi možda imao sredstva za barem minimalno funkcioniranje i time bi napravili dodatne događaje u uvjetima koji su epidemiološki najmanje sporni jer do sada nije bilo zaraze na otvorenom. Ovako – otkazano je više od 90 posto svih događaja i cijela je industrija pred kolektivnim stečajem”, zaključuje se u pismu.

Posjetitelji o stali građani koji podržavaju ovu akciju mogu to konkretno i učiniti davanjem svog potpisa na online peticiju OVDJE.

Krediti

“Dok europske države donose hitne pakete mjera bespovratnih sredstava podrške glazbenoj industriji, većina naših kompanija nije dobila niti odgovor na zahtjeve za financiranje kreditima po liniji Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, predane početkom travnja 2020., kamo li povoljna kreditna sredstva.

Naglašavamo – ne bespovratna, već kreditna sredstva. Kao usporedbu ističemo da Njemačka ovoj industriji direktno izdvaja 50 milijardi eura, Italija 130 milijuna eura, a Velika Britanija 1.57 milijardi funti”, poručuju.

Foto Roni Brmalj

Zahtjevi vladi

Od Vlade RH traže sljedeće:

1) Jasne kriterije po kojima će naša industrija moći bar minimalno funkcionirati uz poštivanje svih epidemioloških mjera jer po sadašnjima kriterijima ništa nije zabranjeno, ali nije ni dozvoljeno, već je sve nejasno „preporučeno”.

To je jedini način za očuvanje radnih mjesta. Potrebno je hitno donošenje jasnih kriterija, koji će biti koordinirani s organizatorima iz realnog sektora, te jasno definiranih i provedivih mjera, prije svega određivanje broja posjetitelja događaja sukladno kvadraturi prostora i broju raspoloživih sjedećih mjesta, a ne u skladu s paušalnom brojkom.

2) Zadržavanje postojećeg paketa financijske podrške poslovanja za očuvanje radnih mjesta (mjera 4.000,00 kn) po principu subvencija za očuvanje radnih mjesta prema padu prometa. Mišljenja smo kako nije korektno da istu subvenciju imaju oni koji imaju pad od 50 % i oni čiji je pad prometa 90 % te smatramo da je potrebna gradacija.

3) Hitno otvorenje kreditne linije kod Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) (kao i za turizam), kako bi poduzetnici što prije realizirali sredstva za likvidnost po principu kao za ostale ugrožene industrije (dvije godine poček, pet godina povrat).

4) Formiranje posebnog fonda pri Ministarstvu kulture, za vrijeme trajanja epidemije COVID-19, za sve pojedince iz industrije koji su svoj rad realizirali kroz ugovore o djelu za isplatu minimalnog dohotka, kako bi omogućili minimalan prihod za njih i njihove obitelji.

Vjerujemo da su ti pojedinci tijekom godina svojeg rada takav status svakako zaslužili uplatom poreza i mnogobrojnim humanitarnim aktivnostima, a trenutno u sustavu nemaju apsolutno nikakva prava.

5) Porezno rasterećenje smanjenjem PDV-a na ulaznice na 5 % kao doprinos buduće potpune normalizacije poslovanja i konkurentnosti na tržištu susjednih zemalja, koje to sada čine.

6) Formiranje fonda pri Ministarstvu gospodarstva ili turizma, a koji bi služio za potporu marketinških aktivnosti manifestacija (raznih događaja, festivala, sajmova) na domaćem i stranom medijskom tržištu.

Da bi povratak na tržište uopće bio moguć, bit će potreban značajan marketinški napor, uz napomenu da europsko okruženje već sada značajno financira ovakve aktivnosti.