Djelatnost povremenog prijevoza putnika (PPP), koji u Hrvatskoj obuhvaća 2.000 tvrtki s oko 20.000 zaposlenih i flotom od 4.500 vozila, pred potpunim je slomom. Prema informacijama koje smo dobili od Marka Sliškovića, jednog od predstavnika Incijative PPP-a, ujedno i člana Odbora za turizam u Udruzi Glas poduzetnika, prvi veći val otpuštanja u ovoj branši krenuo je s prvim danom srpnja, dok je Hrvatska čekala i nagađala pobjednika na parlamentarnim izborima, a ugroženi dijelovi gospodarstva konkretan odgovor o novim mjerama pomoći za srpanj i kolovoz.

Samo u jednom danu, u jednoj je tvrtki koja se bavi povremenim prijevozom podijeljeno 68 otkaza, u drugoj tridesetak. Prva je iz Rovinja, druga s područja Dalmacije, doznajemo od Sliškovića, prema čijoj je procjeni od početka srpnja ugašeno više stotina radnih mjesta u povremenom prijevozu putnika.

Nove Vladine mjere i potpore za očuvanje radnih mjesta u srpnju i kolovozu, koje su predstavljene prije nekoliko dana, za ova su izgubljena radna mjesta stigla – prekasno.

Otkazi rezervacija

Ovo malo što se nastoji spasiti od ljetne turističke sezone branšu povremenog prijevoza putnika zaobići će u širokom luku ili tek neznatno dotaknuti. Naprosto, sama struktura dolazaka gostiju je takva.

Sliškovićeva je procjena kako tijekom srpnja i kolovoza neće uspjeti prebaciti ni pet posto prihoda od onog što su u ovoj branši ostvarili u istom razdoblju lani. Potkrepljuje to i vlastitim primjerom.

Sa svojim voznim parkom luksuznijh kombi-vozila trenutačno odrađuje last minute rezervacije, ali tvrtka mu i dalje bilježi pad prihoda od čak 98 posto u odnosu na isto razdoblje lani.

– Posebno zabrinjavaju i sve učestaliji otkazi rezervacija koje smo imali za rujan i listopad, očito je strah od drugog vala koronavirusa počeo uzimati danak, navodi Slišković.
Upravo je razdoblje od travnja do listopada onaj »peak« u kojem su u djelatnosti povremenog prijevoza putnika ostvarivali gro svojih godišnjih prihoda. U ovoj korona godini upravo je

povremeni prijevoz bio taj koji je stao prvi, pojava COVID-19 parkirala im je autobuse i druga vozila još koncem veljače. Procjene su da je više od 90 posto prijevoznika povremenog prijevoza sve otad suočeno s nula kuna prihoda.

Srpanj je donio nešto malo muvinga u poslovima, međutim, očito predaleko od onog što bi tim tvrtkama i obrtima koji se bave povremenim prijevozom osiguralo da barem malo izrone glavu iznad vode.

U zadnjih mjesec i pol dana ništa se nije pomaklo ni oko najvećeg njihovog utega – uvjeta pod kojim su im leasing kuće ponudile moratorije, zasad kod dobrog dijela njih još ograničenog na razdoblje od tri mjeseca.

Problem su kamate

Osim što se traži da taj moratorij na otplatu leasinga bude barem na godinu dana, drugi dio problema su kamate koje im se obračunavaju kroz to razdoblje moratorija pri čemu se, objašnjava Slišković, uzima ona iz otplatnog plana i koja je fiksna u ovom razdoblju odgode. A udio kamate u mjesečnoj rati je izrazito visok na početku otplatnog plana.

– Umjesto inicijalno ugovorenih prosječnih 4 posto kamate iz Ugovora o leasingu, naplaćuju nam se kamate i do 27 posto u odnosu na visinu odgođene mjesečne glavnice, ovisno o starosti vozila, odnosno, o tome u kojem dijelu otplatnog razdoblja se pojedino vozilo nalazi, dodaje Slišković. Iz Inicijative povremeni prijevoz predočili su i konkretni izračun onog što tromjesečni moratorij kod jedne leasing kuće podrazumijeva, drugim riječima što znači »samo« plaćanje kamata.

Kao primjer su uzeli financijski leasing za jedan autobus visoke turističke klase, za koji je otplaćeno 11 od ukupno 84 ugovorene rate. Na glavnicu od 20.306 kuna, leasing kuća mjesečno obračunava kamatu u iznosu od 5.449 kuna.

Kada bi se umjesto te fiksne kamatne stope iz otplatnog plana naplaćivala zakonska zatezna kamata od 8,11 posto, napravili su simulaciju u Inicijativi PPP i Glasu poduzetnika, taj bi mjesečni iznos kamate bio 1.647 kuna, a s kamatnom stopom od 4 posto, što je približna visina iz redovnih ugovora o leasingu, taj bi mjesečni trošak kamate pao na 812 kuna.

U Inicijativi povremeni prijevoz, podsjetimo, zato su tražili i još uvijek traže rješenje kojim bi sve leasing kuće nastupile s odgodom naplate glavnice i kamate na razdoblje od godinu dana, uz mogućnost produljenja na dodatnih šest mjeseci za najugroženije tvrtke te promjenu načina obračunavanja kamata.

Jamstveni fond

Pritom se pozivaju da je većina država-članica EU-a donijela posebne zakone ili uredbe kojima se uređuje postupanje leasing kuća prema komitentima zbog čega su svi pogledi uprti prema Ministarstvu financija i novom sastavu Vlade.

Slišković ističe da je prijedlog mogućih rješenja upućen Ministarstvu turizma još početkom lipnja, slijedom širokog sastanka na kojem su, uz Inicijativu povremeni prijevoz, Glasa poduzetnika i osam leasing kuća, bili i predstavnici strukovnih udruga – Gospodarske i Obrtničke komore, Udruge poslodavaca, Hrvatske udruge turizma (HUT) i putničkih agencija (UHPA).

Prijedlozi rješenja išli su u pravcu da leasing kuće u razdoblju odgode obračunavaju mjesečnu kamatu na odgođenu mjesečnu glavnicu u iznosu ugovorenom u Ugovoru o leasingu, dakle onih 4 posto, a ako to nije moguće, da taj trošak kamata između sebe raspodijele leasing kuće i država.

U tom se pravcu zaziva osnivanje svojevrsnog jamstvenog fonda, kojem bi izvor bio unutar bespovratnih 7,3 milijardi eura koje bi Hrvatskoj trebale biti dostupne iz sredstava Europske unije.

Po isteku moratorija u ožujku ili travnju sljedeće godine, kada bi ta sredstva već trebala biti na raspolaganju, leasing kuće otpisale bi kamate svojim klijentima dok bi država isplatila leasing društvima polovinu obračunatih kamata po sadašnjem modelu, a preostali dio iznosa kamata leasing bi kućama bio priznat kao porezna olakšica.

Prema draft analizi, navodno bi se radilo o iznosu od oko 200 milijuna kuna na ime potraživanih kamata u godinu dana.

Dragojević: Obveze prema leasing kućama se gomilaju

Vlasnik Omega busa iz Čavala Branko Dragojević u svojoj floti ima sedam vozila, od kojih su četiri autobusa na leasing. Imao je petero zaposlenih, od 1. srpnja ostao je, kaže, na dvojici vozača. Obveze prema leasing kućama kroz protekle se mjesece samo gomilaju. Pokušao je, veli nam, tri autobusa vratiti leasing kućama, ali neće da ih (pre)uzmu.

– Od prosvjeda koji je održan u Zagrebu, a bilo je to u svibnju, imao sam ravno četiri vožnje, ako ne računam ono što lokalno vozim za jedan trgovački centar na Kukuljanovu. Iduću vožnju imam tek 26. srpnja, kaže nam Dragojević.

I on se suočio s otkazivanjima u posezoni, dvije turističke agencije s kojima najviše radi otkazale su sve vožnje koje su bile najavljene za rujan i listopad.

Dragojević je ukazao i na, prema njemu, nelogičnost da male tvrtke i obrti povremenog prijevoza iz Primorsko-goranske županije nisu dobile ni najmanji komadić kolača od ovoljetne izravne željezničke linije Prag – Rijeka.

– Razvoz putnika pristiglih tom linijom obavlja autobusni prijevoznik Arriva i autobusi Čagalj, tvrtke iz Omiša. Istovremeno, da mi odradimo koji posao na području Splitsko-dalmatinske županije, pitanje je s kakvim bi se autobusima uspjeli vratiti nazad u Rijeku, kaže Dragojević.

Marin: Leasing kuće ne žele natrag vozila

– Hanfa je izašla sa određenim preporukama leasing kućama, ali ih se ni s čim nije obvezalo da ih se moraju pridržavati, kao što su to učinile neke druge europske zemlje. Zato imamo ovo što imamo, omču oko vrata koju nam malo zatežu, pa malo popuštaju, kaže Višnja Marin iz Splita, jedna od inicijatora oformljavanja Inicijative povremeni prijevoz putnika. Njezinoj firmi leasing kuća, nakon isteka tromjesečnog moratorija, upravo je dostavila kompletne račune.

– Mi smo njima mogli uzvratiti samo tako da smo im poslali PDV obrazac iz kojeg je vidljivo da smo u drugom kvartalu ove godine ostvarili ravno 0,5 posto prihoda u odnosu na isto razdoblje lani, kaže Marin.

I ona se slaže da produljenje moratorija na godinu dana za nju i njezine kolege po cijeloj Hrvatskoj neće značiti ama baš ništa, ako se ne promijeni i način obračuna kamata za to vrijeme odgode.

– Problem je i što sve te autobuse i vozila koja su kupljena na leasing ne možete ni vratiti jer ih leasing kuće ne žele primiti, svjesne da ih se u ovom trenutku može prodati tek za pola cijene od njihove realne vrijednosti, a mi im tu razliku opet nemamo odakle nadoknaditi, zaključuje Marin, koja se nada da će se odmah po formiranju nove Vlade uspjeti doći do nekakvog rješenja za sektor povremenog prijevoza putnika. U protivnom, čeka ih potpuna propast.