Jedna od onih zanimljivih i nesvakidašnjih priča dogodila se našoj vjernoj čitateljici Nadiji Dijan. Posebnost ove priče leži u nevjerojatnoj činjenici da je razglednica naslovljena na njezinu kćer pristigla na zametsku adresu gotovo 18 i pol godina nakon što je poslana iz Rio de Janeira. Da, dobro ste pročitali, 18 i pol godina!

Nadia je, kao i svakoga dana, provjeravajući poštanski sandučić uzela snop pristigle pošte. Nakon pregledavanja iste imala je što vidjeti – razglednicu iz Brazila, točnije Rio de Janeira, poslanu još 2001. godine. Preciznije, razglednica je napisana točno 23. studenog 2001. godine, s jasno vidljivim datumom pisanja.

U desnome kutu pri samome vrhu razglednice nazire se i datum 1. lipnja 2020. godine kao datum kad je ista razglednica otpremljena iz Brazila, što znači da je razglednica »spavala« gotovo 19 godina.

Iznenađenju gospođe Nadie, koja je mislila da se netko šali, nije bilo kraja. Prvo što je učinila, nazvala je supruga Željka pitavši ga – kad si ti ono bio u Rio de Janeiru? Iako on prvotno nije znao o kojoj se godini točno radi, prisjetio se boravka u hotelu Gloria u kojem je razglednicu i ubacio u poštanski sandučić.

Kako je pojasnio supruzi, Brazil je te godine bio domaćin natjecanja barmena na svjetskoj razini, a Željko je bio sudionik.

Nakon nevjerice koja je prerasla u smijeh, zaista su se uvjerili kako se radi o razglednici pristigloj nakon dugo vremena, razglednici koja je trebala stići krajem 2001. godine, eventualno početkom iduće godine, no eto je skoro pa devetnaest godina kasnije.

Ono što još više pridodaje bizarnosti ove nesvakidašnje priče jest činjenica da je istoga datuma u istome gradu ispisano još nekoliko razglednica od strane Željka Dijana, a sve razglednice pristigle su na adrese slanja u gotovo identičnom periodu od par dana razlike, znači s 18 i pol zakašnjelih godina.

Ostale razglednice Željko je poslao dvama obiteljskim prijateljima, kolegi u Dubrovnik, sad već nažalost pokojnim roditeljima, bratu u Ilirsku Bistricu…

​Razglednica koja je temelj ove tople priče naslovljena je na kćer Kristinu Dijan kojoj je otac napisao – dragoj Kikici puno pozdrava. Tada marljiva 13-godišnja učenica i balerina Kristina, a sada 31-godišnja liječnica također je bila iznenađena, no primila je ovu vijest s osmijehom.

Zasigurno joj je uljepšala radni tjedan, dok je cijeloj obitelji ovo jedna od onih zgoda koju će još dugo pamtiti. Tko zna, možda obitelj primi još koju zakašnjelu očevu razglednicu koju je poslao sa svojim brojnih putovanja po Europi i Americi prilikom sudjelovanja na raznim natjecanjima.

A gdje su i zašto razglednice »zapele« ili tko ih je gotovo 19 godina držao »u zatočeništvu« pa odlučio pustiti, zauvijek će ostati nepoznanica.