POROZINA – Kako ljudi žele. Obaveza Grada Cresa nije bila smještanje reciklažnih dvorišta u mjesne odbore, no zbog ekološkog očuvanja otoka, visoke svijesti o zaštiti prirode, kao i udjela što je moguće veće količine recikliranog otpada, ponudili smo ih što je od većine i prihvaćeno.

Koliko mi je poznato, jako dobro funkcioniraju u Valunu, Martinšćici, a o reakciji na Porozini nisam upoznat. S druge strane, iako je središte mjesnog odbora u Dragozetićima, zbog velikog broja vikendaša u Porozini, ne i stalnih stanovnika, postavili smo to dvorište tamo gdje nam je ponuđeno.

Ali ako ljudi ne žele na tom mjestu, potražit će se druga moguća lokacija. Ili će se ljudima s tog područja dozvoliti odlaganje u samom Cresu. Rezolutan je po pitanju problema zbrinjavanja krupnog otpada na najvećem hrvatskom otoku bio njegov gradonačelnik Kristijan Jurjako.

Eskalacija problema

Zbog čega je uopće došlo do traženja Jurjakova mišljenja upravo o pitanju odlaganja otpada? Kao i uvijek – zbog eskalacije problema.

Krenimo iz naizgled mirnog porozinskog jutra. Otok, sastanak mjesnog odbora. Onog koji pokriva područje Dragozetića, jednog od najnenaseljenijih u Hrvatskoj, tamo gdje na šest četvornih kilometara dolazi jedan stanovnik. Što tu uopće može biti zanimljivo?!

Stalnih stanovnika jedva nešto više od pedeset. O da, ispostavilo se da može, itekako može! I ne samo da je sastanak u nedjeljno jutro iniciran od strane predsjednika MO Dragozetići Domagoja Malčića privukao veliki broj stalnih i privremenih stanovnika tog dijela Cresa, izazvao je i vrlo žustre i polemične rasprave, podigao strasti do usijanja. A kad su se primirile, iskristalizirao se jedinstveni zaključak – ovako više ne može.

A što to ne može?

– U Porozini, na mjestu gdje se kroz niz godina odlagalo smeće, prije nekog vremena postavljeno je reciklažno dvorište za čitav prostor MO-a Dragozetići koji okuplja sela na prostoru od Predošćice do Porozine, dakle uz MO Beli praktično čitavo područje sjevernog dijela otoka Cresa.

S obzirom da u ljetnom mjesecima dolazi do golemog porasta broja ljudi, na tom se odlagalištu zna dogoditi i nered. Zbog svega navedenog željeli smo pristupiti izgradnji modernog reciklažnog dvorišta, što je izazvalo negodovanje dijela stanovnika. A kad je tako – civilizacijski i demokratski jedino je rješenje da se ljudi izjasne te da se nakon toga s tim i takvim zaključcima krene u rješavanje problema, istaknuo je Malčić.

Pošteno. Izjasni se pa kreni. Ali kako se čini nakon “bure” u Porozini i ne baš tako lako do rješenja. Svi su istina protiv reciklažnog dvorišta kako ono sada izgleda. Jer je prečesto neuredno. Ne zbog toga što ga se ne održava, već zbog velike količine otpada koja se u njega slijeva.

– A što da vam kažem, ni samom mi nije jasno, ali statistika je neumoljiva – u ljetnim mjeseci ovo reciklažno dvorište tjedno zbrinjava 15 tisuća litara otpada. Mjesečno je to dakle 60 kubika, što je uistinu neshvatljiva količina. Ali ona je tu i mi ju kako god znamo i umijemo moramo zbrinjavati. S obzirom da je pozicija za zbrinjavanje klasičnog komunalnog otpada u Porozini riješena na moderan način, pristupiti joj mogu samo oni koji posjeduju elektronsku karticu, dio stanovnika traži da se reciklažno dvorište u cijelosti makne s Porozine, pojašnjava nam Klaudio Grus koji, uz to što je zadužen za komunalni red i čistoću na porozinskom prostoru, jedan je od članova Vijeća MO-a Dragozetići.

Micanje reciklažnog dvorišta

Pobornici micanja reciklažnog dvorišta imaju dva argumenta – neprimjerenost pozicioniranja na prostor koji vodi direktno na veliku plažu, jednu od najljepših i najpoznatijih na Kvarneru, kao i činjenicu da je nepotrebno stavljati taj objekt na krajnju točku MO-a Dragozetići. Kao alternativne lokacije ističu se Križić, mjesto gdje se glavna državna prometnica spaja s odvojkom za Beli, kao i plato nedaleko skretanja za Filoziće. Na taj način, mišljenje je nekoliko desetaka ljudi koji imaju svoje nekretnine na Porozini, napravilo bi se optimalni iskorak prema zadovoljstvu oba MO-a koja zatvaraju sjeverni dio Cresa.

– Za sada se ne bavim se turizmom, ali mislim da je katastrofa, u svakom smislu, zadržati reciklažno dvorište na početku puta prema plaži. Odrastao sam ovdje, na Porozini. Pripadam Tramontani dušom i tijelom, od početka svog života. Legalist sam, ali ne želim ekološku bombu u svom dvorištu. Volio bih se početi baviti turizmom, kupio sam povezanu obiteljsku kuću od Zvjezdana Radina, uložio poprilično u adaptaciju, i ne želim da na jednom tako lijepom, tako posebnom dijelu Cresa i Porozine bude – sabiralište otpada, istaknuo je Gianni Glavina kojeg možemo definirati i kao neformalnog lidera skupine koja je za radikalnu metodu – micanje reciklažnog dvorišta s početka puta prema plaži.

Veliki prostor, malo stanovnika ali, kako to priliči našoj “civilizaciji smeća”, goleme količine otpada. Naizgled, tako mali broj stanovnika, čitav taj MO jedva da prelazi brojku od pedesetak stalnih stanovnika, problem smeća i ne bi trebao imati. No s obzirom da u Porozinu tijekom srpnja i kolovoza dolazi i do 300 stanovnika, kao i zbog toga da njezinom trajektnom lukom godišnje prođe više od 600 tisuća putnika s oko 240 tisuća vozila, slika se drastično mijenja i pojašnjava odakle silni otpad. A da on ne bi postao smećem, otvaraju se reciklažna dvorišta kako bi se na propisani način, s obavezom prve selekcije otpada, već na mjestu odlaganja omogućilo kasnije ga recikirati.
Kao što je većina i zaključila, ovakvo kakvo je danas ne bi smjelo još dugo. S obzirom da se uistinu nalazi na samom početku unikatnog, prirodnog šumskog puta do fantastične plaže, bio bi ga red maknuti. Ali ne predaleko jer Porozina je, ljeti dakako, najveći “proizvođač” smeća na tom dijelu Cresa. Moralo bi mu se pronaći sretniju lokaciju, slične dostupnosti. Značajnijim udaljavanjem ili ukidanjem bojimo se da bi na tom prelijepom dijelu Cresa za kratko vrijeme niknulo na desetke “divljih deponija” što baš nikom nije cilj, još manje želja. Ili kako bi rekao Malčić – sjednimo, dogovorimo se i predajmo naš zaključak nadležnima, čvrsti u stavu da problem što je prije moguće riješimo.

Eliana Zec: Oglušuju se na savjete i prijedloge mještana

MO Beli ima reciklažno dvorište od cca 30 m2. Funkcionira “dobro” koliko se to s obzirom na lošu izvedbu može tako nazvati, a isključivo zbog zalaganja jedinog zaposlenika Komunalnog društva na području MO Beli – Valentina Mikičića. Način na koji se prikuplja otpad s područja Tramuntane ekonomski je neodrživ, a neka mjesta nemaju mogućnost odlaganja komunlanog otpada – Ivanje je na 10 km, Sv.Petar na 3 km od Belog – te mještani nemaju ni kartice za otpadomjer kako bi, i da su prilici donijeti svoj otpad do Belog, pravilno ga zbrinuli. Nije na odmet da napomenem da je u zakonskoj obvezi izvršitelja komunalnih usluga da osigura osnovne javne usluge.

Kakav je vaš stav po pitanju spajanja reciklažnih dvorišta na zajedničkoj lokaciji?

– Mogućnost spajanja dva reciklažna dvorišta s područja MO Beli i MO Dragozetići decidirano ne podržavamo jer je onda lakše, isplativije i ekološki prihvatljivije da komunalno društvo uloži u veće spremnike za razvrstavanje otpada i pruži kompletnu uslugu na sjeveru otoka.

Lokacija Križić?

– Mobilnog reciklažnog dvorišta na Križiću je apsurdna bez obzira tko je to predložio te ga također vrlo decidirano odbijamo. Lokaciju Križić se treba sačuvati za mogućnost uređenja vidikovca s popratnim sadržajima jer predstavlja jedinstveni doživljaj lokalnom stanovništvu kao i posjetiteljima.

Kako gledate na nezadovoljstvo mještana MO Dragozetići?