Željko Joksimović, jedan od najtraženijih pjevača u regiji za čije se koncerte uvijek traži »ulaznica više«, upravo se priprema za veliki središnji koncert ljetne turneje koji će prema najavama iz Festivala Opatija biti održan 24. srpnja na opatijskoj Ljetnoj pozornici.

U početku je koncert zamišljen kao stajaći, ali su organizatori zbog novih epidemioloških mjera broj ulaznica morali reducirati na 1.000 sjedećih mjesta kako bi se lakše kontrolirala udaljenost među publikom.

O dosadašnjim nastupima, emocijama u kontaktu s publikom, korona-okolnostima i općenito stvaranju u otežanim uvjetima, ali i željama i planovima za budućnost i drugim detaljima iz svijeta glazbe i showbusinessa koji ne poznaju granice, više nam je otkrio sam Željko Joksimović…

Pohvale Antoniju

Ovo vam neće biti prvi koncert u Opatiji – već ste dvaput nastupili u klubu u opatijskoj Angiolini. Možete li se prisjetiti tih nastupa?

– Naravno, i to iz dva razloga. Prvi je taj što ja živim od publike i izuzetno tu činjenicu poštujem, to jest, poštujem tu publiku. To je zajednička energija.

Zato i pamtim svaki koncert, pa i ove opatijske. Drugi razlog je to što, zbog ove pandemije koja nas je sve snašla, već dugo ne nastupam, pa mi je svako vraćanje u one ljepše, spokojnije dane, veoma važno. A dani u Opatiji su uvijek bili to.

Je li vam draže nastupati u klupskim ambijentima ili na otvorenim pozornicama?

– Važno mi je samo da ljudima koji dođu, bilo kamo, donesem ono po što su i došli. Imao sam priliku da za jednu Novu godinu nastupam u jednom gradu na minus trideset stupnjeva.

Nekih trideset ljudi je i došlo na koncert, s obzirom na to da je zaista bilo ledeno, i pjevao sam im dva i pol sata. Vjerujte mi da je to bio jedan od boljih provoda koje sam imao.

Zato što smo, u ledu, dijelili tu vatru, dizali temperaturu i zajednički prkosili nečemu što je elementarna nepogoda.

Prije pet godina bili ste član žirija u talent showu X-Factor Adria u kojem je nastupio i naš Antonio Krištofić. Jeste li kasnije pratili njegov rad, i jeste li možda razmišljali o tome da ga pozovete kao gosta na svoj opatijski koncert?

– Antonio je fantastičan mlad čovjek koji je sve zadatke u X-faktoru izvršio gotovo savršeno. Radujem se svakom njegovom novom uspjehu, doživljavam to kao nešto u čemu sam, bar malim dijelom sudjelovao.

Kakav će biti koncert na Ljetnoj pozornici i tko će još s vama nastupiti? Prema dosadašnjim iskustvima, kakva je opatijska publika?

– Znate, ja imam taj osjećaj pripadnosti cijelom ovom prostoru, zato što su tu ljudi dobri, i zato što na svakom nastupu zajedno uživamo. Dijelimo emociju koja je ista u Ljubljani, Skopju, Sarajevu, Opatiji…

Glazba je najljepši lijek koji je čovječanstvo stvorilo i čarobna je baš zato što pripada svima.

Hajdemo preživjeti!

Kako stojite s ljetnim koncertima? Gdje ćete sve nastupati?

– To je svakako najteže pitanje koje ste mogli postaviti i odgovor na njega ne znam. Ništa ne ovisi o nama jer čitav svijet je postao talac tog nevidljivog virusa.

Ali veliku pohvalu moram dati organizatoru ovog koncerta, Festivalu Opatija i Ernieju Giganteu Deškoviću koji je unatoč ovim nenormalnim uvjetima odradio golem posao kako bi se koncert ipak održao i istovremeno se osigurale sve epidemiološke mjere što je u ovim okolnostima kada se ne zna što nam sutra donosi i mnogo toga ne ovisi o nama, stvarno bio nevjerojatno težak posao.

U novu ste godinu ušli u Sarajevu, na dočeku kojem je nazočilo više od 60 tisuća ljudi. Je li to bio vaš najposjećeniji koncert? Koji je najveći broj publike pred kojim ste samostalno nastupili?

– Jedan od najvećih svakako, mislim da je samo koncert u Skoplju na stadionu bio veći po broju ljudi. S druge strane, posebnost ovog sarajevskog koncerta je bila u tome što je to bio prvi novogodišnji nastup nekog iz Srbije.

I što je pokazao koliko to nije ništa čudno niti nenormalno, i koliko može biti lijepo. Lijepo je pripadati svima, u ovom podijeljenom svijetu. Tada i svi pripadaju tebi.

Kako je pandemija koronavirusa utjecala na vaš profesionalni život? Koliko ste nastupa morali odgoditi, odnosno otkazati?

– Vjerujte mi da bih rado kukao, ali mi se čini da bi to bilo nepristojno. Ovo je pošast koja odnosi ljudske živote i ja sam, prije svega, sretan što sam zdrav i živ, vjerujem da bi više od toga zaista bilo bahato.

Posljedice, pritom, osjećaju svi. A kada ovo prođe, kada budemo sigurni, borit ćemo se ponovno za profesionalni uspjeh. Dotle, hajdemo preživjeti!

Album se priprema

Krajem travnja nastupili ste pred beogradskom Gradskom skupštinom što je razljutilo dio javnosti koji je smatrao da to nije u redu s obzirom na javnozdravstvenu situaciju u zemlji. Kako komentirate ta mišljenja?

– Taj koncert je bio posvećen žrtvama korone i liječnicima i pogledalo ga je više od milijun ljudi. Poslije su oni koji nisu gledali, smatrali da ga imaju pravo komentirati. I ja im to pravo ne želim oduzimati. Ali isto tako, ni pravo one većine koja je to doživjela kao način da se ljudima, onima koji su bolesni, i onima koji se bore za naše živote, pomogne.

Glazba u kriznim situacijama umnogome pomaže, kako slušateljima, tako i onima koji je stvaraju. Je li vas ova kriza inspirirala na stvaranje?

– Nedavno sam baš razgovarao s jednim prijateljem o tome kako su stvaranje, inspiracija, ideja, vrlo često nešto što se može nazvati: Božja milost.

Neke ta milost stigne u nenormalnim uvjetima, Michelangelo je neka od svojih najboljih djela stvorio usred epidemije bubonske kuge koja je ubila milijune, a nekoga, pak, nikada, u kakvom god blagostanju živio. Želim reći da je stvaranje kod nas kojima je to posao, plod našeg rada i te milosti, a ne samih okolnosti u kojima živimo.

Od vašeg zadnjeg izdanja prošlo je pet godina. Pripremate li novi nosač zvuka? Kad bi mogao biti objavljen i što će se sve naći na njemu?

– Dosta ste me uplašili tim podatkom, o pet godina bez onoga što smo nekada zvali album. Morat ću požuriti, a da uveliko radim, radim. I nadam se da ću biti još bolji nego prije pet godina. Toliko vam mogu otkriti, sve ostalo još mora biti tajna.

Televizijski programi

Spot za vašu prošlogodišnju pjesmu »Možda je to ljubav« na Youtubeu ima više od 10 milijuna pregleda. Rekli ste da ste glazbu za nju stvorili u manje od 24 sata, što je vaš neslužbeni rekord. Što je to bilo toliko inspirativno u stihovima Fahrudina Pecikoze?

– To što me je Fahrudin pozvao i rekao: Imam nešto o tebi i tvojoj ljubavi. Ništa više mi nije bilo potrebno. Samo je izašlo iz mene, ono što toliko dugo osjećam.

Možete li nam još otkriti i neke vaše do sada neostvarene želje i planove?

– Znate kako se kaže, da nema neostvarenih želja i planova, što bi čovjek radio. Zato se i trudim da ih imam što više, često ih i izmišljam, i što su veći, što više izgledaju nemogući, to se, onda, i više potrudim.

Primjera radi, prije tri mjeseca sam pokrenuo tri televizijska programa u Srbiji, što su mnogi mislili da je nemoguće. I nadam se da ću ostvariti još jedan neostvariv plan, da se oni vide u cijeloj regiji. Vjerujem da to moja publika želi, a ja opet mislim da mogu sve što publika želi. Za početak, doći u Opatiju.