ZAPREŠIĆ  Uz veliku dozu sreće, Rijeka je stigla do pobjede na gostovanju kod Intera, čime je zadržala teoretske izglede za osvajanje drugog mjesta, koje vodi u kvalifikacije Lige prvaka. Jednostavno, bila je to izvedba za brzi zaborav, s time da se igralo u, blago rečeno, nemogućim uvjetima. Riječani su svoje mjesto u Europi osigurala još u petak nakon pobjede Varaždina kod Gorice, a ovom pobjedom “bijeli” su poslali Zaprešićane u Drugu HNL.

Pola sata prije početka utakmice na Zaprešić se spustio desetominutni pljusak, a temperatura zraka je pala na niti malo ugodnih 18 stupnjeva. Zatim se podigao snažan vjetar, stvorivši jesenji ugođaj. Novi pljusak stigao je na početku utakmice, s time da su sivi oblaci svima davali do znanja da bi toga moglo biti još.

Opet, ako ništa drugo, igrači nisu morali brinuti da će im sparina sputati trkačke kapacitete. To je definitivno bila dobra strana nevremena koje se spustilo na Zaprešiću. S druge strane, vjetar je tjerao obje momčadi na igru po zemlji jer vjetar je vjetar mijenjao smjer dugih lopti.

Iako se Rijeka bolje snašla u takvom rasporedu snaga, prvih dvadeset minuta utakmice nije ponudilo previše uzbuđenja. Bilo je tu nekakvih pokušaja, ali u udarcima štićenika Simona Rožmana je nedostajalo preciznosti. Inter se uskoro pribrao, a to je značilo da se utakmica pretvara u nadmetanje na sredini terena.

Čolakova prilika

Nakon pola sata igre Rijeka je opet preuzela inicijativu, a u 36. minuti stvorila je i najbolju priliku u dotadašnjem dijelu utakmice. Robert Murić je na desnoj strani kaznenog prostora okrenuo Gordana Barića i izborio prostor za ubacivanje u sredinu, a ta je lopta na vrhu peterca pogodila Antonija Mirka Čolaka i odbila se pokraj gola.

Pred kraj prvog dijela, vremenske prilike su se malo smirile, što će reći da je kiša stala, a vjetar oslabio. Međutim, to nije previše pomoglo igračima, koji su već bili mokri do kože i kvalitetno propuhani. Zapravo, uopće nije bilo teško pretpostaviti da su svi jedva dočekali odlazak u svlačionice, uključujući i trenere, kojima je tih petnaest minuta sasvim sigurno bilo premalo za sve željene korekcije u igri svojih momčadi.
Početak drugog dijela donio je odličan prizemni udarac Domagoja Pavičića sa osamnaest metara, po sredini. Osman Hadžikić kratko je odbio loptu, a Damian van Bruggen očistio je taj otpadak ispred Čolaka. Bilo je to u 47. minuti.

Koncentrirani Pandur

Nešto kasnije na Zaprešić se spustio novi pljusak, a Rožman je u 64. minuti umjesto Pavičića i Murića na teen poslao Alexandera Gorgona i Sterlinga Yatekea. Taj potez brzo mu se isplatio, no prije toga je Inter imao veliku priliku. Igrala se 66. minuta kada je Sacha Marasovic podvalio loptu za Franu Mlinara, koji je odmah pucao, iskosa, s desne strane. Srećom po Rijeku, Ivor Pandur je bio maksimalno koncentriran.

Tri minute kasnije, Van Bruggen je u svom kaznenom prostoru neoprezno srušio Yatekea i skrivio najstrožu kaznu. Izvođenje jedanaesterca na sebe je preuzeo Čolak, poslavši Hadžikića u jednu, a loptu u drugu stranu – 0:1.

Taj gol je natjerao Zaprešićane da krenu naprijed, s time da se baš u tim trenucima nebo otvorilo do krajnjih granica. Inter počeo napadati, ali nikako nije uspijevao doći do obećavajuće situacije, poput one iz 66. minute. Opet, nije bilo teško pretpostaviti da je ta promjena rasporeda snaga morala zabrinuti Rožmana.

Pogotovo u 86. minuti, kada su Zaprešićani izborili slobodan udarac na rubu kaznenog prostora Rijeke. U toj situaciji Mlinar je ciljao Pandurov lijevi kut, ali nije pogodio okvir gola. Dvije minute kasnije Inter je imao još jedan slobodan udarac, s time da je distanca bila veća od dvadeset metara. Mlinar je još jednom bio neprecizan za nekoliko centimetara.