Olivera Baljak u ulozi Živke Popović / Snimio Dražen Šokčević
U riječkom HNK-u »Gospođu ministarku« sada režira Tatjana Mandić Rigonat, također na srpskom jeziku
povezane vijesti
Riječki HNK Ivana pl. Zajca je pred premijerom »Gospođe ministarke« srpskog komediografa Branislava Nušića, kojom će nacionalna prvakinja Olivera Baljak proslaviti 40 godina umjetničkog rada.
Kako čitamo na stranicama »Zajca«, »Gospođa ministarka« svoju je posljednju premijeru u riječkom Kazalištu imala prije gotovo 60 godina. Sada se priča o ženi političara, Živki Popović, koja mora preko noći usvojiti obrasce ponašanja i način života »visokog društva« nakon što joj suprug postane ministar u vladi, vraća na riječku pozornicu.
Inače, Nušić je zbog poznatih ratno-političkih razloga bio nestao s hrvatskih pozornica, kao i mnogi kvalitetni pisci s područja bivše Jugoslavije. Zanimljivo je podsjetiti da je u poslijeratnom periodu prvo hrvatsko kazalište koje je postavilo Nušića bio »JAK« iz Malog Lošinja – godine 2005. premijerno je izvedena »Familija u žalosti«, koja je nastala prema motivima komedije »Ožalošćena porodica« Branislava Nušića.
Tako je jedno malo, amatersko kazalište, napravilo iskorak koji se u to vrijeme još uvijek nisu usudili napraviti ni mnogi veći teatri u Hrvatskoj. U »Familiji u žalosti« radnja je premještena u Mali Lošinj, zadobivši tako prepoznatljiv lokalni kolorit. Napravljena je i interesantna jezična »operacija« nad Nušićevim tekstom, pa su tako likovi u predstavi komunicirali na čak osam različitih dijalekata.
Trebalo je proći još sedam godina da 2012. »Gospođa ministarka« bude postavljena u jednom profesonalnom hrvatskom teatru. U zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh režirao ju je Oliver Frljić i to u Nušićevu originalu. Na pitanje zašto je jedan od najvećih južnoslavenskih komediografa toliko dugo izbivao s hrvatskih pozornica, Frljić je odgovorio:
»Zašto Nušića toliko dugo nije bilo, implicitno je pitanje na koje odgovaramo predstavom izvedenom na njegovom integralnom jeziku. Iako ne sumnjamo da je zagrebačka publika neće razumjeti, za svaki slučaj, u svjetlu nedavnih medijskih polemika predstava će biti titlovana čime se naglašava apsurd koji u Hrvatskoj još uvijek živi… Nisam išao ni u kakvu aktualizaciju jer je u današnjoj situaciji previše pretendenata na Nušićeve uloge pa smo, da nikoga ne oštetimo, odlučili ostaviti komad onakvim kakvim ga je Nušić napisao. A tekst je itekako aktualan jer govori o političkoj korupciji i nepotizmu kojega je i danas u izobilju.«
»Uloga« savjetnika za jezik i scenski govor tada je povjerena glumcu Bogdanu Dikliću, koji je istaknuo neminovnost razmjene jezika i govora na ovim prostorima: »Jezik je pitanje mentaliteta i trudio sam se da u predstavu unesemo jezik i podneblje Nušićeva komada, da se osjeti nušićevština. »
U riječkom HNK-u »Gospođu ministarku« sada režira Tatjana Mandić Rigonat, također na srpskom jeziku. Za razliku od toga, Kazalište Ulysses je 2012. godine postavilo Nušićeva »Pokojnika«, u režiji Lenke Udovički, kojega je književnik Miljenko Jergović jezično prilagodio objasnivši da ovaj netipičan Nušićev komad nije čvrsto ukorijenjen u lokalnu srbijansku i beogradsku sredinu. Prije nekoliko godina na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci prikazana je »Gospođa ministarka« beogradskog Pozorišta »Boško Buha«, također u režiji Tatjane Mandić Rigonat, koja je ulogu Živke povjerila glumcu Goranu Jevtiću.
Prije nekoliko godina, u sklopu Dana srpske kulture u Rijeci, imali smo priliku gledati i »Gospođu ministarku« Narodnog pozorišta iz Banje Luke. Lik Živke u njoj je utjelovila Svetlana Bojković. Bio je to gotovo integralno izveden Nušićev komad, klasično postavljen i podosta izvoran, onako pravo nušićevski. U razgovoru za Novi list Bojković nam je tada rekla:
»Gospođa ministarka« je naslov koji jednostavno puni kazalište. Riječ je o komediji mentaliteta, koji se jako sporo mijenja ili se uopće ne mijenja. U Srbiji je to najpopularniji komad i široka publika zna sve replike napamet.«
Nušić je »Gospođu ministarku« počeo pisati na kraju Prvog svjetskog rata, no tekst je izgubljen i autor se komadu vraća tek 1929. godine kada ga rekonstruira po sjećanju. Komediju je pisao za glumicu Žanku Stokić i predstava je izvedena u sezoni čak 150 puta.