Lijeva Hrvatska je blagodat za građane. Desnica služi kapitalu, i zdravo. Uostalom, nije država grb i zastava, to su samo simboli. Država je – kvaliteta života. Ljubav prolazi kroz trbuh. Ovaj puta HDZ-ovci neće nikoga prestrašiti – sve su upropastili, a bivši šef Sanader im je u zatvoru
Glas za Kukuriku koaliciju je glas protiv daljnje devastacije hrvatske socijalne, gospodarske, demokratske i moralne slike. Ovi izbori su plebiscit, referendum za bolju Hrvatsku, jer 20 godina od osamostaljenja ponovno se vodi bitka za Hrvatsku, ali ne za njezinu suverenost i samostalnost nego za dosege moderne demokracije. Mi se danas borimo za Hrvatsku koja je po Ustavu socijalna država, sazdana na europskim vrijednostima i demokratskim standardima, za državu morala i rada, a ne korupcije, skandala, gospodarske pustoši, tajkunizacije i monopolizacije, glavna je poruka s kojom u ovoj kampanji sudjeluje potpredsjednik SDP-a i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina koji i ovoga puta vodi listu u 8. jedinici.
– Ne opterećujem se time. Prvo moramo dobiti povjerenje građana, a onda ide podjela zaduženja. Odgovorni smo, za sve ima vremena.
– Ozbiljno? Pa i ja od njih.
– Glasove na izborima. Ovako, nova vlada će se rukovoditi prioritetima gospodarstva, a ne političkom podobnošću, a objektivno se u ovoj regiji moraju provesti kapitalni projekti u infrastrukuri i energetici. Neki projekti su jednostavno dug prema ovoj regiji, prema većinskoj podršci koju ova regija daje lijevog centru i SDP-u. No, pritom neće biti nikakvog spora – u našem Planu 21 ionako su ti projekti prioritet. Meni je žao što su građani morali neke stvari deset godina čekati. Nadoknadit ćemo – naš je plan nova nizinska pruga, nove ceste, spoj prema Žutoj Lokvi kao krak jadransko-jonskog pravca. Sve će naravno ovisiti o izvorima financiranja, ali i diplomatskim odnosima sa Crnom Gorom, Albanijom…
– Pelješki most ne vodi u Dubrovnik, nego na Pelješac, a ipak se valjda slažemo da nismo dovoljno bogati da gradimo jedno i drugo. Neki projekti u Hrvatskoj postoje samo da bi pojedinci ubirali profite ili preprodavali zemljište. To nije prihvatljivo.
– Pa i Linić je pobornik pruge, samo ima više modela, ovisno o prometu riječke luke. Na kraju, da, složili smo se – modernizirat će se stara pruga, a paralelno graditi nova. No, morate znati, u pitanju je proces od najmanje osam godina, tako da ta paralelka itekako ima smisla.
– Naravno, dio novca planiramo i kroz EU fondove. Postoji niz alternativnih EU sredstava, kroz projekte prekogranične suradnje, mimo strukturnih fondova. Tu je i model koncesija.
– Tko kaže da to ne bi bilo dobro rješenje? Nisam protiv da gradi onaj tko ima novca, a i sam vidi interes. Pa neće prugu nitko odnijeti, uostalom u svim zapadnim zemljama odvojena je insfrastruktura od usluge, to su isprobani modeli.
– Ne mogu reći da postoje, ali osluškujemo i vidimo interes Kine. Odmah nakon izbora vidjet ćemo ima li iskaza interesa u Kini, i to ne samo za gradnju pruge nego i lučkih terminala, oni često i u tome sudjeluju.
– Barem 30 godina.
– Hrvatska treba bar 20 posto novih kapaciteta za proizvodnju električne energije, a i obvezu provesti europsko pravilio tri puta 20, odnosno do 2020. godine. Dvadeset posto manje emisija u okoliš, 20 posto više obnovljivih izvora energije i 20 posto povećati energetsku efikasnost, odnosno smanjiti gubitke energije. Rijeka mora dobiti novu plinsku elektranu, također povezano s time ne odustaje se ni od gradnje LNG terminala. Bitno će se više iskoristiti hidropotencijal Hrvatske na Dravi, Savi, ali i u Gorskom kotaru, također obnovljivi izvori.
– Može se uključiti i strani kapital u gradnju novih objekata, ali protiv sam da postojeću proizvodnju sad prodajemo. S druge strane, maksimalno se moramo potruditi da gradimo i sami – zašto omogućiti drugima da zarađuju na nama. Zar mi nismo sposobni?
– Da, nažalost, talijanski ili njemački investitor dobit će novac puno jeftinije nego mi. Neokolonijalni odnosi vladaju u svijetu. Jasno je zašto se opet sve više čita Marxov Kapital. Normalno da postoji rizik zemlje, ali smatram da je rizik Hrvatske prenapuhan i friziran u korist nekih jakih zemalja.
– Samo sirotinja prodaje imovinu. Nismo li mogli zadržati i HT u svojim rukama? Ne smijemo dopustiti da akumulacija građana ode u ekstraprofite, moramo imati adekvatnu poreznu politiku.
– Da, na ekstraprofite koji se danas izvlače iz države, takoreći neoporezovani, treba progresivne porezne stope. Ali na reinvestiranu dobit nulta stopa poreza.
– To je ozbiljno u razmatranju, bolje tako nego da sve damo strancima.
– Zar je ikad išta sigurno? Sadašnji prinosi mogu se uvećati. Ceste će uvijek postojati, željeznica će uvijek voziti. Nije li onda bolje aktivirati novac?
Zlatko Komadina je jedan od neposredno biranih lokalnih čelnika s najboljim rezultatima u Hrvatskoj 2009. godine, gotovo 65 posto, a danas slovi za osobu koja će, ako pobijedi Kukuriku koalicija, voditi zahtjevni sektor prometa, mora i infrastrukture.
U ovoj kampanji neprestano govorite o tome da su narušeni osnovni demokratski standardi u Hrvatskoj. Zašto to uopće mislite?
– HDZ je u formalno višestranačkom sustavu uspio razoriti sustav i institucije svojom političkom podobnošću, zavičajnom pripadnošću, oni dijele novac poreznih obveznika samo nekima. U kampanji se hvale »HDZ je napravio ovo i ono«, ali – to ne stoji, oni nisu navikli da služe svim građanima jer su partitokrati, pomiješali su službu i družbu, ili si njihov ili si im protivnik. Naravno, od takvih stvari nisu imuni ni drugi, i velik je zadatak SDP-a da se izdigne iznad takve prakse, da pobijede sposobni i stručni. Nije valjda da sve građane moramo učlaniti u političke stranke, pa ni u SDP! Nebrojeno puta sam kao župan bio na službenim događajima gdje su bili HDZ-ovi dužnosnici, uz njih su uredno uvijek i njihovi lokalni zastupnici. Što se mene tiče, tako sigurno neće biti.
Nemojmo se zavaravati, nakon izbora kreće stampedo i prema SDP-u, svi će postati vaši?
– Dobro, naši ljudi jesu godinama u oporbi, često tretirani kao građani drugog reda, sigurno dio njih misli i očekuje; konačno je došlo naše vrijeme. Ali, to je vrijeme svih građana u Hrvatskoj. Ne treba nam model HDZ-a.
HDZ po svemu sudeći upravo masovno zapošljava ljude u javnoj upravi. Dakle, moglo bi se dogoditi da dobijete vlast, ali da nemate poluge upravljanja cijelim sustavom?
– Prema svim informacijama, raspisuju se natječaji i popunjavaju državne službe, istina je. Ali to samo znači da u HDZ-u osjećaju poraz i povlače se na rezervne položaje. No, moram ih razočarati, u funkcioniranju institucija to zapravo neće ništa značiti – normalno je da svaki šef bira svoju ekipu, bar užu. Nitko od nas ne želi smjenjivati sposobne, ali teško da je netko postao sposoban tako što je prvo bio podoban… Jednostavno je, svatko će ostvarivati puna prava iz svog radnog odnosa, mi smo ljudi koji se borimo za vladavinu prava i neće se nitko ponašati osiono prema zaposlenima u državnoj službi i javnim poduzećima, ali – zna se, u svakoj instituciji i pravnoj osobi donose se akti o unutarnjoj organizaciji i raspoređivanju ljudi. Dakle, jedno je biti smijenjen, a drugo je izgubiti posao. Pritom naravno, tko želi raditi, neće izgubiti posao, no teško moj prvi suradnik može biti netko tko je dužnosnik HDZ-a.
Cijelo vrijeme vam se u kampanji zamjera da ste u Kukuriku savezu prezatvoreni, građani čak na neki način priželjkuju bolne rezove jer znaju koliko je duboka kriza, a nikako ih ne mogu iz vašeg programa iščitati. Ne bi li bilo pošteno izreći sve?
– Pustite tehnologiju izbora, nitko ne voli biti glasnik loših vijesti. No, pogledajte, glasnik loših vijesti je bio zapravo HDZ – svojom praksom. Građani su svjesni da ovako više ne može, da se troši više nego se ima, da je proizvodnja devastirana. No, znajte jedno, nije rješenje ni u bolnim rezovima tipa »iz uprave na biro za zapošljavanje«, jer i to je trošak za državu. Važno je zaustaviti potrošnju i povećati proizvodnju, i tako će bolnih rezova biti manje.
Mali i umiljati
Niste odgovorili – program Plan 21 ne nudi evidentna rješenja i mjere?
– Normalno, Plan 21 daje smjernice, program valjda piše vlada kad se izabere. Jasno je što mi nudimo: gospodarski rast, sveobuhvatne reforme po dubini i širini, decentralizaciju. Ali, sve u realnom vremenu. Ne možemo sve »napasti« odjednom, to bi izazvalo kaos. Volim reći da je u sustav moguće unijeti onoliko promjena koliko sustav izdrži, inače se urušava.
Što će biti prvi problemi koje ćete susresti, što mislite?
– Sve je to u svijetu već viđeno, i društva gospodarski puno jača od nas povlače mjere koje ćemo povlačiti mi, nema tu tople vode. Naš je problem što Hrvatska nema vlastitog imunološkog sustava u gospodarstvu koji bi se odupro globalnoj krizi, valuta nam je vezana uz euro, banke nisu naše… Ali imamo i prednost – mali smo, pa smo »umiljati«, možemo se prošvercati uz velike i ekonomiju razvijati na susretu ekonomija Dalekog Istoka i EU, zbog svog geostrateškog položaja. U tom smislu PGŽ može postati glavni motor razvoja Hrvatske, ako uspijemo tokove roba usmjeriti na riječku luku. Postoji interes kineskog, arapskog kapitala za nas, ali i onog iz obrnutog smjera, austrijskog, njemačkog… Mislim da treba povezati talijanske, slovenske i hrvatske luke na istom poslu. U svjetsku utakmicu teško ćemo se uključiti sami, to je globalizacija.
Ali vi ste veliki kritičar globalizacije i neoliberalnog koncepta?
– Istina je da danas vladaju monopoli, da se događa koncentracija profita, uz osiromašenje cijelih regija, pa čak i kontinenata. Trebat će se mijenjati svjetski ekonomski poredak, a to nikada ne ide bez krize, u povijesti čak i ratova.
Zločin prema narodu
SDP, a još više HNS, kritiziraju se kao stranke bliže neoliberalnom i tržišnom, nego socijalnom konceptu. Po čemu ste vi uopće ljevica?
– Teško je reći što je danas ljevica – je li to Hugo Chavez, diktatori u Libiji i slični, gdje je sve bilo besplatno za građane, pa opet je rat izbio zbog nafte, a ne zbog demokracije.
Evo ga, »mesićevac«?
– A čujte, svjetski državnici bi se napokon morali dogovoriti o smanjivanju monopola i ekstraprofita, zakonski ih ograničiti. Koncept slobodnog tržišta i nije baš dobar za nacionalne ekonomije. Možda je hrana iz uvoza jeftinija, ali kupujući je, ostajemo bez vlastitih radnih mjesta. Nemamo ni vlasništvo nad medijima. To je problem globalizacije, uništava nacionalne ekonomije. Današnja politika eksponent je kapitala, a ne građana.
Dakle, slažemo se o konceptu hrvatskih stranaka?
– Ne, naravno, svi mi u SDP-u nastojimo biti eksponenti građana, mada svi tražimo investicije i nova radna mjesta. Dogodio se zločin prema narodu, privatizacijom na način HDZ-a propala je materijalna osnova stanovništva. Neke firme nisu se smjele privatizirati.
Koje na primjer?
– Ceste, željeznice – nikada. Zelene površine, komunalna poduzeća također.
Aha, ni tržnice, pa ni u Rijeci?
– Tržnice se ne bi privatizirale da nije bilo zakona koji je to omogućio. U takvoj situaciji svatko koristi priliku, sigurno biste i vi. Pa pogledajte Novi list – je li trebalo privatizirati medije?
Vi ste neki opaki ljevičar, i medije biste ostavili javnima?
– Bogami, jesam. Osobno se snalazim u neoliberalnom kapitalizmu, eto, tko bi znao ’90-tih kad smo osnivali SDP-a da ću jednom biti župan i potpredsjednik stranke. Sigurno nisam ostao iz osobnih interesa. Ali, eto, u politici stvarno ima svega. Molim vas, 26 lista u 8. jedinici?! Svi se guraju, bez ikakvih kriterija.
Pa i vašu bi se listu dalo kritizirati!
– Osobno nisam pobornik ideje »s faksa u Sabor«. U životu se čovjek prvo u radu mora dokazati bar neki broj godina, onda volontirati u politici, pa se iskazati u društveno korisnom radu, a tek onda ići profesionalno u politiku. Politika ne može biti zanimanje čovjeku od 25 godina. Naravno da se stranke kadrovski trebaju obnavljati, ali postupno, odmjereno… Osobno, naradio sam se prije profesionalizacije u politici, bio u 3. maju, na gradilištima, pa pokušao i kao privatni poduzetnik, nosio virmane na ZAP…
Profesionalni kritičari
– Ne bih se time bavio. Svi se dugo poznajemo.
Pa ok, imate onda puno novih, mladih lica?
– Naravno, moramo se čuvati poplave ljudi bez kriterija. Znate onu: čuvaj se onih koji ne znaju da ne znaju. Osobno zamjeram onim, takozvanim intelektualcima koji su vrlo kritični prema političkim elitama, a nisu spremni i sami se uključiti u društvene procese. To me podsjeća na onu dvojicu u Muppet showu, što s balkona svih kritiziraju.
Pa je li tko zvao intelektualce u SDP?
– Ne znam. Ali mogli su se jednako tako i sami ponuditi.
Anton Vujić, iako predsjednik Središnjeg savjeta SDP-a, isto nije na listi?
– Svatko trči svoju dionicu, uostalom nije lista za Sabor maksimalni doseg. Nama će trebati i ljudi koji će se nastaviti ozbiljno baviti stranačkim životom SDP-a, nakon što puno kadrova ode u izvršnu vlast. Prostora ima, a mi nikoga putem ne smijemo izgubiti.
Mnogi SDP kritiziraju da u svojim programima ne spominje radništv?
– A što je to radništvo danas, u onom klasičnom smislu. Naravno da toga fali, ali cijelom svijetu fali.
Točno, ali onda jačaju laburisti, kao Dragutin Lesar?
– Najlakše je lagodno kritizirati, a znaš da nećeš ni doći u priliku da odgovorno radiš. Takvih stranaka sastavljenih od nezadovoljnika je puno, ali oni uglavnom time žele pozicionirati sebe osobno. Lagodno je biti takva oporba, i još zarađivati za život uz to.
U HDZ-u plaše birače da bi apsolutnom pobjedom Kukuriku saveza, uz Ivu Josipovića kao predsjednika, Hrvatska previše skrenula ulijevo, na jednu stranu vage?
– Lijeva Hrvatska bit će blagodat za građane. Toga se nitko ne treba bojati. Desnica služi kapitalu, i zdravo. Uostalom, nije država grb i zastava, to su samo simboli. Država je – kvaliteta života. Ljubav prolazi kroz trbuh. Ovaj puta HDZ-ovci neće nikoga prestrašiti – sve su upropastili, i bivši šef im je u zatvoru.
Pa HDZ ipak uvijek osvoji više nego ankete kazuju, kad progovori o komunistima?
– A recite vi meni zašto HDZ hapsi stare partizane, a ne one četnike što su razorili i ubili Vukovar? Za to su našli vremena, a za agresore nisu? Sramota!
