RIJEKA Odbor za mjesnu samoupravu Grada Rijeke u proceduru je uputio dva prijedloga za imenovanje ulica na području riječkog Kampusa. Jedna bi bila Sveučilišna avenija što je uvriježeni naziv za aveniju koja prolazi pored Kampusa, dok bi se druga imenovala  Ulicom Radmile Matejčić, a riječ je o produžetku Dukićeve ulice.

– Obje ulice, pa tako i potreba za njihovim imenovanjima, nastale su izgradnjom Kampusa na Trsatu. Po proceduri prijedlog se upućuje na prethodno mišljenje mjesnom odboru na čijem se području ulice nalaze, te u Gradsko vijeće koje bi trebalo donijeti definitivnu odluku, naveli su u Odboru za mjesnu samoupravu.

Kći Radmile Matejčić, dr. Jasna Gobić, izjavila je da ju je razveselila inicijativa koju je pokrenuo Odbor za mjesnu samouravu.

– Moja mama je svojim radom i tekstovima o Rijeci kojim je građanima približila grad u kojemu žive doprinijela da se pokrene priča o riječkom identitetu. Mislim da je za svoj rad zaslužila da se jedna ulica nazove po njoj. Ona je došla iz drugog kraja u naš grad, zavoljela ga, podsjetila je na njegovu bogatu i zanimljivu prošlost i na kraju je sahranjena u voljenom gradu, rekla je dr. Gobić.

Predsjednik Odbora za mjesnu samoupravu Danko Švorinić također podsjeća da Radmila Matejčić nije rođena u Rijeci, ali da joj je Rijeka bila više u srcu nego nekim riječkim starosjediocima.

– Jedna je od najzaslužnijih osoba za ponovno otkrivanje riječkog identiteta, bolje razumijevanje i buđenja ponosa Riječana na našu neponovljivu povijest.

Odlikovala ju je izuzetna širina interesa, fanatična predanost pozivu, ali i povremeno nerazumijevanje sredine za značajni poduhvat podizanja muzeja na ozbiljnu regionalnu razinu. Ipak, ono po čemu je Radmila Matejčić ostala najviše i u mojem sjećanju, a vjerujem i u svijesti većine Riječana njezino je kultno djelo ”Kako čitati grad”, svojevrsni gradski obiteljski album koji plijeni pažnjom i 30 godina nakon sto su neki tekstovi napisani.

Rijeka ima puno zaslužnih građana koji još nisu dobili zasluženo mjesto u gradskoj memoriji. Ulicom u sklopu novog studentskog grada, Rijeka vraća dio duga svojoj teti Radi, ocijenio je Švorinić.

Dr. Radmila Matejčić (1922.-1990.) cijeli je život proučavala, kako je navela Ivanka Reberski u in memoriamu, kulturne povijesti, graditeljstva i prostornog razvoja Rijeke, od najstarijih povijesnih slojeva do danas, a i dan-danas je svima onima koji nešto žele saznati o svome gradu nezaobilazna njezina kultna knjiga »Kako čitati grad – Rijeka jučer i danas«.

– Kao diplomirani arheolog i povjesničar umjetnosti u svojoj  četrdesetgodišnjoj radnoj aktivnosti Radmila Matejčić bila je – srednjoškolski profesor, bibliotekar, muzejski kustos, upravitelj Narodnog muzeja u Rijeci, istraživač arheologije, kulturne povijesti i povijesti umjetnosti, podvodni arheolog i likovni kritičar. Njezina iznimno plodna i raznorodna djelatnost dosljedno se ogledava u opsežnoj stručnoj i znanstvenoj bibliografiji, koju jednim prigodnim osvrtom nije uopće moguće sagledati.

Veliku erudiciju i godinama sistematski akumulirano znanje, pod kraj svoga radnog vijeka prenosila je živom riječju studentima Pedagoškog fakulteta u Rijeci, gdje je s rijetkim entuzijazmom utemeljila studij povijesti umjetnosti, uspjevši pritom odgojiti i osposobiti prvu generaciju svojih nasljednika.

Sve to i još mnogo više ušlo je u radni doseg ove neumorne djelatnice koja je svu svoju snagu i strast uložila u proučavanje, vrednovanje, očuvanje i populariziranje naše umjetničke baštine, a posebno smo joj zahvalni za veliki doprinos na obradi spomeničkog nasljeđa Rijeke, njezina stalnog obitavališta, te Istre, Hrvatskog primorja i Kvarnera, koji je prostor oduvijek smatrala svojim širim zavičajem.

Voljela je ona taj svoj zavičaj i stoga mu je posvetila svu svoju istraživalačku energiju koju jedna žena, majka i znanstvenica može u rad uložiti, da bi na kraju u tom silnom žaru prije vremena sagorjela, navela je u in memoriamu 1990. godine Ivanka Reberski.