U sustavu totalne kontrole čeka nas elektronički novac, svjetska središnja banka i svjetska vojska te potpuno ovladavanje mislima i uvjerenjima ljudi
Krešimir Mišak jedno je od najomiljenijih lica s malih ekrana, a svojom kultnom emisijom »Na rubu znanosti« stekao je vjerne gledatelje, istomišljenike, pa čak i obožavatelje. Znamo ga i kao izvrsnog pisca znanstvene fantastike, pa i kao rock glazbenika. Više puta je bio gost pazinske SF konvencije Istrakon, gdje je održavao predavanja i sudjelovao na tribinama, ali i nastupao sa svojim bendom Hakuna matata, a uskoro ćemo ga vidjeti i u Puli, kao posebnog gosta 17. festivala knjiga i autora Sa(n)jam knjige u Istri.
Krešimir Mišak na predstojećem Sajmu knjiga u Puli vodit će program naslovljen Preko ruba znanosti, u sklopu kojeg će se, već prvog dana sajma, u petak, 2. prosinca, predstaviti kao autor, a sljedećih večeri kao urednik biblioteke Obelisk nakladnika Telediska. Iz biblioteke podnaslovljene Svijet zagonetnih sila i graničnih područja ljudskog znanja predstavit će četiri knjige: Krugovi nove budućnosti u kojoj se Stjepan Gjurinek bavi mističnim krugovima u žitu i ledu, Vatra s neba o velikoj sibirskoj eksploziji, Jahvina slava Davida Hiršla o biblijskim svjedočanstvima o izvanzemaljskim letjelicama te Projekt svjetlosna kugla.
U fokusu ovog razgovora ponajviše je Mišakova nova knjiga »Sve piše u novinama… a ponešto i ne«, u kojoj obrađuje staru temu – teorije zavjera (ili urota, kako on sam više voli reći), ali s brojnim naputcima i dokazima o njihovu prepoznavanju – na našem tlu. Ovdje među nama.
Emisija »Na rubu znanosti« drži se već deset godina: kako joj još uvijek uspijevate održati svježinu i originalnost? Ima li još uvijek neobrađenih tema s ruba, ne samo znanosti?
– Meni se neprestano, prije pripreme svake emisije, čini da nema više tema koje nisam već obradio, i tako to traje već deset godina, no stvarnost me demantira. Teme za emisiju ponekad dolaze same, a ponekad koristim svoj već prebogati fond poznavanja i tema i ljudi, pa tako znam da ću, primjerice, svake godine odraditi bar jednu emisiju o NLO-ima. S vremenom sam bio prisiljen i širiti spektar tema izvan rubnoznanstvenog područja, pa sam tako uz standardne teme poput NLO-a, Atlantide i psihologije, počeo uvoditi i teme koje imaju svojevrsni »sense of wonder«, na primjer iz futurizma, kreacionizma, uvjetno rečeno duhovne teme koje imaju izvore više u unutarnjem nego u vanjskom iskustvu. Zatim me put naveo i do najvažnije teme suvremenog doba – urote. U početku je za mene to bio samo zbir kurioziteta iz povijesti, ali kako me to dobro »povuklo«, došao sam i do društveno angažiranih tema kao što su GMO, biostanovanje, financijske malverzacije, povijesni revizionizam. Ipak, i dalje mislim da je središnja tema svih rubnoznanstvenih istraživanja – svijest, jer oko nje postoji doista puno empirije, koja u stalnoj interakciji tzv. vanjskog i tzv. unutarnjeg ukazuje na ono što često smatramo nezamislivim.
Koja je najluđa ili najapsurdnija tema koju ste dosad obrađivali?
Kako to da se u pokušajima demistificiranja chemtrailsa nitko nije pozivao na detalj na koji bi civilne i vojne vlasti morale reagirati, naime na povredu zračnog prostora i državnog suvereniteta od strane aviona koji ispuštaju te tragove?
– Rat u Jugoslaviji bio je očigledna posljedica manipulacije. Jedan geolog mi je još prije nekoliko godina ispričao da je tvrtka AMCO 1992. u Bosni i Hercegovini našla ogromne zalihe nafte, ali to nikad nije objavljeno u medijima. Nisam mu povjerovao sve dok 2008. nije u novinama osvanula vijest da su British Petrol i AMCO u Bosni te godine pronašli naftu. Nakon toga je opet zavladao muk. Ali nedavno je došao SHELL u Bosnu i zatražio svu dokumentaciju o toj nafti! Moguće je da doista postoje tako velike zalihe nafte i da je to bio dio uzroka manipuliranog oslabljivanja i razbijanja bivše države, ali nikako ne glavni uzrok. Ne smijemo zaboraviti da je direktor Centralne banke Jugoslavije istjerao direktora MMF-a kroz vrata van, i da bi Jugoslavija kakva je bila za osnivače »novog svjetskog poretka« bila malo tvrđi orah nego ove današnje prezadužene državice.
Imamo primjer Islanda, koji je nakon katastrofalnog financijskog kolapsa na referendumu odbio sanirati banke, i optužio premijera na sudu, a danas je to jedna od rijetkih država koja bilježi rast. Slično je prije par godina napravila Poljska, jedina je odbila cjepivo protiv svinjske gripe, poljska se vlada drznula odbiti kredite MMF-a, čak je ponudila da će ih ona davati potrebitima, i ako Poljskoj kreće na bolje dok svima drugima ide na gore, takav primjer nije poželjan iz perspektive nuđenja samo jednog, MMF-ovskog rješenja. Ako se želimo blago izraziti: stvarno je velika koincidencija da su samo dan nakon poljskog odbijanja MMF-a u avionskoj nesreći poginuli poljski predsjednik i skoro cijela poljska vlada.
– A što ako to zapravo ne postoji? Pitanje državnog suvereniteta je najobičnija zabluda, jer svi naši predsjednici i premijeri su namješteni, oni su pijuni koji hodaju po točno određenoj stazi. Sva pitanja od javnog interesa, pogotovo tako čudna, lako je redikulizirati i marginalizirati, jer te su stvari prefantastične da ih itko shvati. Da bi se one prihvatile, moraš potpuno promijeniti svoju percepciju svijeta, jer to nije vojska koja tenkovima ide na tebe pa ju možeš vidjeti, prepoznati, suprotstaviti joj se. Netko je opravdano pitao – zašto bi netko radio ljudima takvo što poput ispuštanja iz aviona kemikalija koje djeluju na um? Međutim, ako mu se na to pitanje odgovori – a što ako taj netko nije čovjek? – tek tada počinje problem. Zato sam prestao pisati SF – ispada da je nedovoljno maštovit u odnosu na stvarnost oko nas.
No, ako usporedimo svjedočenja o avionima koji ispuštaju chemtrailse s redovima letenja i civilnih i vojnih aviona, valjda možemo barem dokazati da avioni koji nas prelijeću tu ne bi smjeli biti?
– Jedan je Splićanin to radio, otvorio je web stranicu i počeo nizati podatke, i ubrzo je nastala gomila podataka od koje nije bilo nikakvog feedbacka. Nitko zapravo ne zna o čemu se tu radi, ni meni nije jasno, jer netko mora pilotirati tim avionima, ne mogu dokučiti kako se i s kakvim opravdanjima provode i financiraju operacije takvih razmjera. Jasno je da tu nešto smrdi, vidi se kako se to širi satima, kako modro nebo postaje premreženo prugama koje se zatim spajaju u maglicu, i to se događa već par godina. Svatko s minimumom zdravog razuma reći će da tu nešto smrdi.
U Kanadi su nezavisni istraživači nakon pojave chemtrailsa utvrdili promjene u kemijskom sastavu tla, nije li to mogao biti signal za globalnu uzbunu?
– A za koga? Događaju se smrtonosne epidemije kao posljedice GMO-a pa nije bilo odjeka, Prozac izaziva samoubojstva pa se i dalje prodaje, cijena nafte je još uvijek ogromna iako je dokazano da nije fosilno gorivo već se stalno stvara, imamo parlamente koji odobravaju apsurdne zakone o veličini voća i povrća – pa što nas onda može začuditi? Sve te informacije prolaze kroz medije, ali mediji su privatni – a kad kažem »privatni«, ne mislim na sitne obrtnike i male poduzetnike.
Seksualni poremećaj
U svojoj novoj knjizi obradili ste još 30-ak drugih tema vezanih uz teorije urote. Što želite poručiti ovom knjigom?
– Knjiga je zamišljena kao eksperiment na nekoliko razina. Prva proizlazi iz činjenice da sam, bivajući toliko informiran o tome što zovu urotom, odjednom i ne htijući, počeo vijesti u novinama čitati malo drukčije nego što su napisane, jer sam znao tko kome pripada i tko za koga radi. Eksperiment je bio u tome da sam sebe testiram mogu li na osnovi toga što znam uočiti urote oko sebe. Druga razina je u tome što sam želio pokazati na koji način mediji manipuliraju stvarnošću i pokazati njihove metode, a treća je razina, koja se pomalo i nehotice dogodila, to što nisam ostao samo kod novina, već otišao i u anegdotalne smjerove, kroz poučne pričice i situacije koje sam osobno doživio. Sve teorije urote i svi slučajevi opisani u knjizi stapaju se na kraju u ključno pitanje – kako percipiramo stvarnost i kako znamo što je uopće stvarnost? Tako sam se dotaknuo i nekih parapsiholoških tema.
Meni je najzanimljiviji dio knjige kada pričam o percepciji i subliminalnim porukama – onima koje upijamo ispod praga svjesnosti, to je vrlo sofisticirana metoda manipulacije – za koje mnogi misle da ako postoje, služe za povećanje profita povezivanjem proizvoda s tako privlačnim seksom. Međutim, kad sam proučavao ulogu čakri u našem energetskom tijelu, prosvijetlilo mi se da je poremećaj seksualne energije zapravo poremećaj prve čakre što kao posljedicu ima uspavanost, hipnotiziranost, bezvoljnost, a sve to nam otkriva još jednu ciglu u zidu za koji mnogi neće povjerovati da postoji u tom zahvatu i toliko širokih razmjera.
Djeluju li subliminalne poruke na naše postupke potiskivanjem ili rasplamsavanjem seksualne energije?
Vode li sve te teorije urote ili zavjere, prema vašim i zaključcima drugih autora koje ste proučavali, k jednom konačnom cilju: uspostavi sustava totalne kontrole nad cjelokupnim čovječanstvom?
– To pitanje je malo složenije, jer na jednoj strani bi sustav kakav se »traži« mogao biti onakav kakav poznajemo iz vremena staljinizma, ili onaj u Kini, samo što bi taj budući sustav totalne kontrole imao daleko veće tehničke mogućnosti, kroz televiziju, kamere, dvosmjerne mikročipove i slično. Međutim, na drugoj razini sam sve više uvjeren da cilj urote nije samo stvoriti totalitarističko društvo koje bi zatim predstavljalo neki poželjni status quo; nego bi cilj bio nakon uspostave – srušiti ga u krvi. To je uzorak koji pratimo kroz povijest: ista ruka je uzdizala carstva, rušila ih u krvi i stvarala nova.
To naizgled nema smisla, osim ako ne prihvatimo zamisao da bi nekome ljudska patnja ili strah mogli predstavljati hranu. To je samo moje trenutačno razmišljanje, ali ima temelja u tome što ruku iluminataprimjećujem i iza onih struja koje se naizgled bore protiv totalitarizma, što s jedne strane može biti dio taktike »problem-reakcija-rješenje«, ali s druge strane može ukazivati na jednu drugačiju logiku povijesti, manipuliranu i nadziranu od samog početka.
Kako bi trebao izgledati taj zloslutni sustav totalne kontrole?
– Čini se da ima sljedeće »noge«: prva je kontrola misli, na što se sve svodi, a uspostavlja se kroz medijsku propagandu, kroz kemijske i biološke tvari te kroz čistu represiju i strah, a sve s ciljem da se naruši naše sučelje koje zovemo tijelo-um. Zatim, s obzirom na to da iluminati znaju da je novac energija, taj sustav će podrazumijevati novu vrstu novca. To neće biti novac kakav poznajemo, neće biti čak ni samo elektronički novac, nego postoje naznake da će biti u obliku bonova vezanih uz osobnu energetsku potrošnju. Ta će potrošnja, naravno, biti ograničena izmišljenim problemom poput globalnog zatopljenja. To je glavni razlog uvođenja te laži, koja za posljedicu ima ograničavanje rasta pojedinih država, trgovanje ugljičnim kreditima i drugo.
Dakle, u sustavu totalne kontrole čeka nas elektronički novac, svjetska središnja banka i svjetska vojska (koja se neće imati protiv koga boriti nego protiv građana!) te potpuno ovladavanje mislima i uvjerenjima ljudi, tako da će ljudi misliti da su njihove misli ono što oni žele, a to im je zapravo usađeno kroz obrazovanje, propagandu i slično.
Nema globalnog zatopljenja
Mnoge će šokirati vaša tvrdnja da se globalno zatopljenje zapravo ne događa?
– Je li se ikada itko zapitao koliko ima ugljičnog dioksida u atmosferi? Evo odgovora: ima ga 0,054 posto, većinu toga proizvode vulkani, dobar dio truljenje biljaka, a najviše ga proizvodi more. Temperatura na Zemlji ne raste, ona varira u skladu sa Sunčevim ciklusima odnosno pjegama. Razotkrivene su malverzacije oko toplog srednjovjekovnog razdoblja koje se u znanosti zataškavalo. Znanstvenicima, po cijelom svijetu, koji istražuju i iznose dokaze o tome da globalno zatopljenje ne postoji, onemogućavaju se javni istupi i uskraćuje novac za daljnja znanstvena istraživanja.
S obzirom na stupanj ostvarenja pojedinih elemenata iz teorija urota, je li nam uspostava sustava totalne kontrole daleko ili blizu?
– Ljudi sve više osjećaju nevidljivu omču koja im se steže oko vrata, jer će ih to dohvatiti u njihovoj sobi. Uzmimo banalan primjer: EU je zabranila korištenje žarulja sa žarnim nitima, koje imaju najbolju svjetlost i koje najmanje koštaju. Umjesto njih su uvedene tzv. štedne žarulje, koje ne štede struju, koštaju 50-80 kuna, zrače hrpu smrtonosnih otrova, zbog čega je jedan njemački laboratorij prije nekoliko mjeseci savjetovao da ih ne treba držati u zatvorenim prostorima i pokraj glave. To je primjer kako te sustav može dohvatiti i u tvojoj sobi. Na otvorenom te dohvaća porezom na nekretnine; u uzgoju zdrave hrane onemogućavaju te propisima o količinama i vrstama sjemena i slično; svi doživljavamo posljedice takvih akcija. Ključni parametar je legislativa kroz koju europski zakoni nadjačavaju domaće zakone. Hrvatska ne može zaštititi naftnu industriju, ne može proglasiti ZERP, imat ćemo kvote proizvodnje mlijeka koje su manje od naših potreba za mlijekom, to je samo mali djelić posljedica koje će ljude dočekati u svakodnevnom životu a koje direktno proizlaze iz urote.
To nisu priče o usamljenom djelovanju poremećenih tipova kao kod ubojstva Johna Lennona. Ne vjerujemo da nas truju chemtrailovi, ali moramo biti svjesni da je diverzija u Japanu povećala radijaciju i iznad naših glava. Koliko se djece razboljelo zbog oružja s obogaćenim uranom, koliko će tvrtki biti zatvoreno jer EU želi provesti specijalizaciju da ne bi bilo samodostatnosti i da se ne bi mogao razvijati svatko za sebe. Zbog toga se i »proizvode« odnosno umjetno izazivaju krize. I još se pitamo osjećamo li proizvode te svjetske urote. Naravno da ih osjećamo, na svakom koraku.
Dosta toga ste »zakuhali« s knjigom »Sve piše u novinama… a ponešto i ne«, no kad se s nečim takvim krene, teško je stati. Pripremate li još nešto slično?
– Upravo pišem neku vrst nastavka te knjige, a radni je naslov »Dečki, odjebite u skokovima«. Središnja je tema medijska manipulacija, ispiranje mozga i sveprisutna hipnoza, načini kako se crno uspješno predstavlja kao bijelo i kako se recepti i mehanizmi Edwarda Bernaysa, oca tzv. odnosa s javnošću, iz njegove knjige »Propaganda« iz 1927. danas doslovce koriste u korist korporatističke elite koja teži centralizaciji svjetske vlasti.
