U Hrvatskoj postoji više od 20 vrsta sjajnih autohtonih sireva, a među domaćim gastro-užicima visoko mjesto ima paški sir
Vjerovanje starih Grka da je sir dar od bogova raširilo se po svijetu i danas svaka zemlja ima svoja sirna bogatstva. U Hrvatskoj postoji više od 20 vrsta sjajnih autohtonih sireva, a među domaćim gastro-užicima visoko mjesto ima paški sir. Istarski pekorino, tarski sir, lički škripavac, krčki, brački, dubrovački, grobnički, podravske prgice, kuhani sir, svježi sir, čebričnjak, istarski sir, creski i olimpski samo su neki od sjajnih autohtonih hrvatskih sireva. Istarski sir je autohtoni hrvatski tvrdi ovčji sir koji se proizvodi na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima na području Istre. Iako se istom tehnologijom i pod istim nazivom proizvodi takav sir i od kravljeg mlijeka, njegova izvornost i povijest proizvodnje vezana je prvenstveno uz ovčje mlijeko.
Britaniju je proslavio cheddar, kravlji sir blage i svježe arome. Cheddar, ali i ementaler, sir voćnog okusa, danas često na tržište dolaze u svom »dimljenom« obliku. Najviše se svojim sirevima proslavila Italija. Parmezan se nikad ne reže, nego se riba ili lomi. Iz Italije dolazi i mozzarela, potpuna suprotnost parmezanu, blagog je i nježnog okusa. Vrlo tvrdi sirevi poput parmezana ili paškog sira odlični su za posipanje tjestenine s različitim umacima. No pripremate li umak, juhu ili nabujak od sira, uz vrlo tvrde sireve možete rabiti i sireve poput cheddara i ementalera, polutvrde kao što su gauda i trapist ili meke poput camemberta, roqueforta ili gorgonzole.
Za razliku od Francuza, Švicaraca pa i Talijana, Hrvati nisu preveliki ljubitelji sireva te se u nas ova namirnica ne nalazi na stolu baš svaki dan. Jedino što se malo više konzumira je posni svježi kravlji sir koji se može nabaviti na tržnici kod popularnih kumica, ali i u trgovinama i supermarketima. Na području EU-a Island je najveći potrošač sireva od 24 kg po glavi stanovnika godišnje, a slijedi ga Švicarska koja troši 20 kg pa te Grčka s 19 i Norveška s 14 kg. Hrvatska ima potrošnju ispod 10 kg, što znači da smo daleko ispod prosjeka EU-a.
Poslužujete li platu sa sirom, ograničite svoj izbor na najviše pet vrsta sireva te nastojte da budu različite veličine, oblika i boja. Jake sireve oštrog i intenzivnog mirisa nemojte stavljati pokraj sireva nježnijih okusa. Sa svime će se odlično stopiti kruške, jabuke, grožđe ili svježe smokve, kao i orašasti plodovi. Uz tvrde masne sireve poslužuje se maslac; uz mladi struk mladog luka, mljevenu papriku, vrhnje; uz sireve s mirisom žličica kima, a uz neslane žličica šećera u prahu. Ako se sir s plavom plemenitom plijesni lagano poškropi kapljicama meda, naglasit će njegov okus.
Sir je bogat kalcijem i fosforom. Zato se preporučuje obrok završiti kriškom sira, koji uklanja bakterije i tako štiti zubnu caklinu. Francuzi i Talijani sir uživaju iza zadnjeg slanog jela, a prije deserta. Nijemci i Englezi blaguju sir kao zadnje jelo u obroku. U mediteranskim zemljama uz sir se pije crno vino. Što je sir kvalitetniji, vino mora biti kvalitetnije.