Kada je lani najavljeno osnivanje Državne škole za javnu upravu, u Vladi su vjerovali da ta institucija može ponuditi rješenje za mnoge probleme hrvatske administracije. Kroz usavršavanje i edukaciju u toj školi, državna uprava trebala bi postati bolja, učinkovitija, sposobnija. No, gotovo godinu dana kasnije pokazalo se da se u Hrvatskoj često i najbolje ideje sudare sa stvarnošću. U ovom slučaju, jedan od razloga je što je škola, uredbom o osnivanju, dobila praktički neprovedivu zadaću.

Škola je počela s radom 21. siječnja ove godine. Prema uredbi trebala je “odmah, a najkasnije u roku od tri mjeseca od početka rada, od drugih javnopravnih tijela preuzeti poslove koji se odnose na izobrazbu službenika koji rade na poslovima vezanima za Europsku uniju, osobito službenika koji rade ili se pripremaju za rad sa fondovima Europske unije”. Preuzimanje tih poslova trebalo je, dakle, biti završeno sredinom travnja. No, to se do danas nije dogodilo. Prije svega, do travnja Škola uopće nije dobila novac, nego su joj prva sredstva doznačena u lipnju. Nadalje, u Školi je zaposleno šest ljudi, uključujući i ravnatelja. Usporedbe radi, u drugim institucijama koje se bave edukacijom službenika o EU i europskim fondovima, na tim je poslovima angažirano znatno više ljudi. Tako Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU) ima 30 djelatnika-predavača. Središnji državni ured za razvoju strategiju i koordinaciju EU fondova ima, pak, u svom informativno-obrazovnom centru angažirana 22 predavača, od čega ih je 16 iz samog ureda, a ostali su iz drugih tijela državne uprave.

Teško je stoga očekivati da bi šestoro zaposlenika Državne škole jednostavno moglo preuzeti te obveze. Ujedno, novac koji je doznačen Školi nije dovoljan da bi odradila i taj dio posla. Iako se uoči njezinog pokretanja spominjalo da će joj na raspolaganju biti oko 4,5 milijuna kuna, iznos se s vremenom sve više “topio” da bi na kraju škola dobila tri puta manje. Zbog svega toga spomenuti članak Uredbe o osnivanju škole u praksi nije provediv. Kako bi se nešto po tom pitanju ipak učinilo, Škola, kako neslužbeno doznajemo, namjerava uskoro sklopiti sporazume o suradnji s institucijama i agencijama koje se bave EU fondovima, primjerice, sa SAFU-om. Ujedno, organiziraju jednodnevne seminare i radionice vezane uz EU. No, Škola, zasad, mora tražiti kreativna rješenja i za druge probleme, primjerice, za osiguranje prostora u kojima organiziraju predavanja i seminare za državne službenike.

– Osnivanje Državne škole je kao ideja bilo jako dobro, ali u realizaciji je, istina, bilo problema, pogotovo kad su u pitanju financijska sredstva jer je škola pokrenula sredinom godine, potvrdio nam je i Boris Pleša, predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) te član Upravnog vijeća Škole. Pleša se slaže da je petero zaposlenih plus ravnatelj nedovoljno za ostvarenje ambicioznijih ciljeva, no ističe da im “treba dati malo vremena”.

Unatoč poteškoćama, Škola je provela nekoliko programa dodatne izobrazbe. Od srpnja do danas, kroz njezine programe prošlo je 380 ljudi. Osim programa za rukovodeće državne službenike, surađuju i sa šest županija u kojima rukovodeće službenike uče vještinama vodstva, upravljanja i strateškog planiranja. U pripremi je i suradnja s tri zagrebačka fakulteta – Ekonomskim, Pravnim i Fakultetom političkih znanosti – kako  bi njihovi profesori u budućnosti predavali polaznicima Škole.