U 74. godini preminuo je poznati bodulski poduzetnik Nikola Turčić-Mikić. Malo je onih za koje se može reći da su u krčkoj svakodnevici bili prisutni i ostavili trag u mjeri u kojoj je to kroz cijeli svoj život činio taj sveprisutni i uvijek aktivni otočni građevinar, poduzetnik, hotelijer, ali i humanitarac i dobročinitelj. Široj i izvanotočnoj javnosti dobro poznat po svom građevinskom poduzetništvu, jakoj, uspješnoj i na brojnim gradilištima diljem Lijepe Naše dokazanoj tvrtki GPP Mikić čiji je bio osnivač, direktor i vlasnik, građevinski inženjer Turčić je u gospodarskoj svakodnevici svoje Bodulije, ali i Hrvatske u novije doba, ništa manje važan i upečatljiv trag, s ostalim članovima svoje brojne obitelji, ostavio i u segmentu turizma. U hotelijerstvo je davno uspješno uplovio sa svojim hotelom Malin, prvim, a neko vrijeme i jedinim hotelskim objektom koji se na tom turističkom otoku mogao podičiti cjelogodišnjim radom.

Nikola Turčić, znaju to mnogi koji su ga imali priliku upoznati, uz svoj beskompromisni i nezaustavljivi poduzetnički gard koji ga je uvijek i u svim okolnostima tjerao naprijed, imao je i jedan drugi, naoko potpuno drugačiji »stav« i ljudsku karakteristiku, onu koja je prepoznavala, osjećala i reagirala na tuđu nevolju i potrebu. Tako je dulji niz godina, osim kroz samozatajno pomaganje potrebitih pojedinaca u svom okružju i humanitarnih akcija kojima se redom priključivao, Turčić bio i jedan od pokretača, provoditelja, ali i financijera brojnih plemenitih projekata i programa. Jedan od vjerojatno najposebnijih i najprepoznatljivijih takvih programa, izrastao na zasadama njegovih građevinskih aktivnosti u inozemstvu, bio je onaj povezan s ugošćavanjem na stotina malih Ukrajinaca, djece poginulih, ranjenih i nestalih ukrajinskih branititelja koja su o njegovu trošku svake godine besplatno odsjedala te po desetak dana uživala u čarima njegova malinskarskog hotela ili kampa u Šilu. Temeljem svojih poslovnih postignuća te posebice zasluga na gradnji i njegovanju prijateljskih veza između hrvatskog i ukrajinskog naroda, taj otočni poduzetnik i humanitarac ponosno je nosio titulu počasnog konzula Republike Ukrajine u našoj zemlji.

Mikić je u mnogim svojim poduzetničkim aktivnostima, zbog svog temperamenta i neuzaustavljivosti pri realizaciji svojih vizija i planova, znao biti doživljavan i kontroverznim što je, treba priznati, karakteristika mnogih uspješnih i probitačnih poduzetnih ljudi, posebice onih koji se ne mire s »vidjet ćemo« ili »možda« stavom ljudi iz svoje okoline. Ipak, i oni koji su se s njim slagali, ali i oni koji zbog nekog razloga to možda uvijek i nisu, teško da se neće složiti s ocjenom da je Nikola Turčić, svima na Boduliji dobro poznati Mikić, bio jedan od onih koji činili razliku i jedan onih čiji će se odlazak s ovoga svijeta nedvojbeno osjetiti.