Iako farmaceutska industrija neprekidno radi na istraživanju i otkrivanju novih lijekova protiv Alzheimera, revolucionarnih rezultata zasad nema. U Hrvatskoj se trenutačno provode tri paralelna istraživanja eksperimentalnih lijekova protiv Alzheimerove bolesti – dva cjepiva i jednog lijeka u tabletama. Ako se pokažu djelotvornima, na tržištu bi se mogli naći tek za nekoliko godina. Pfizerova vakcina predmetom je multicentrične studije koja se istodobno odvija u čitavom svijetu i trajat će do 2012. godine, a ako se pokaže da je ovo cjepivo djelotvorno u odnosu na placebo, studija će se produžiti s tim da će se ispitanicima omogućiti daljnje uzimanje lijeka. Za nekoliko godina znat će se i rezultati ostale dvije kliničke studije u kojima sudjeluju i hrvatski pacijenti.
U ime Hrvatskog neurološkog društva, predstojnik Klinike za neurologiju KBC-a Split, Ivo Lušić, više je puta Povjerenstvu za lijekove pri HZZO-u slao zahtjev da se barem jedan od tri, odnosno četiri lijeka za Alzheimer registriranih u Hrvatskoj uvrsti na redovnu ili dopunsku listu. Zahtjevi, međutim, nikada nisu prošli.
Mjesečna doza lijekova za jednog bolesnika stoji između 500 i 1.000 kuna, što je za obitelji oboljelih financijsko opterećenje. Kako lijekovi nisu na listi HZZO-a, liječnici im te lijekove uopće ne propisuju, već im izdaju neuroleptike, odnosno antipsihotike, da ih »umire«. Time ne liječe bolest, već simptome.
– Zapravo smo prisiljeni propisivati im drugu terapiju, a ne onu koju bismo trebali. To je od liječnika posebno tražio HZZO, tvrdeći da pacijenti, ako im liječnik propiše lijek koji nije na listi, od njih kasnije traže povrat novca – upozorava Nataša Klepac, neurolog Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb, koja takvo stanje u liječenju ove raširene bolesti smatra tragičnim.
Traje doživotno
Svijetu, naime, prijeti epidemija Alzheimerove bolesti, te je iznimno važno kako će se zdravstveni sustav s tom bolešću nositi. Brojka od 80.000 oboljelih od Alzheimerove bolesti u Hrvatskoj tek je vrh ledene sante, tvrde stručnjaci, jer broj bolesnika puno je veći i stalno raste. Procjenjuje se da će se u idućih 30 godina broj oboljelih povećati za tri do četiri puta. Riječ je o teškoj neurodegenerativnoj kroničnoj bolesti u kojoj mozak oboljelih zapravo rano umire, bolest traje doživotno i bitno smanjuje kvalitetu života, dovodi do invalidnosti i prijevremene smrti.
Demencije, kao bolesti starije populacije, vodeći su javno zdravsteni problem razvijenih zemalja. Simptomi su progresivni te tijekom vremena dovode do sve veće ovisnosti bolesnika o skrbniku. Prevalencija demencije u osoba između 65 i 69 godina starosti kreće se oko 1,3 posto, a iznad 80 godina čak 32 posto. Zbog starenja populacije, procjenjuje se da u svijetu 24 milijuna ljudi boluje od demencije, najviše u SAD-u i Europi.
Čak trećina oboljelih nije sposobna za samostalan život, zbog čega Alzheimerova bolest pogađa cijelu obitelj koja oboljelog mora njegovati i nadzirati 24 sata. Ovi bolesnici često imaju i poremećaj spavanja pa nekontrolirano šetaju, ustaju i treba ih stalno imati na oku. Bolest prate i česte promjene raspoloženja – potištenost, agresija, bijes, paranoja, sebičnost, djetinjasto ponašanje, a oboljeli često gube orijentaciju, mogu odlutati, izgubiti se, smeteni su, nepažljivi, zameću stvari, zaboravljaju događaje i nedavne informacije. Ove simptome mogu pratiti i tjelesni simptomi poput vrtoglavice, poremećaja ravnoteže, inkontinencije i tjelesne nemoći. Obiteljima problem predstavlja i činjenica da u Hrvatskoj nema specijalnih bolnica za ovakve bolesnike, te da domovi za stare i nemoćne primaju sve kronične bolesnike osim onih s Alzheimerom.
– U Hrvatskoj su danas registrirana tri lijeka za liječenje demencije, ili tzv. antidementivi donepezil i rivastigmin, koji spadaju u skupinu inhibitora kolinesteraze, te lijek memantin koji blokira glutamatne receptore i smanjuje neurotoksičnost glutamata. Ovi lijekovi su evaluirani u brojnim kliničkim pokusima te su se u usporedbi s placebom pokazali pet do 15 posto efikasniji u smanjenju različitih simptoma – navodi dr. Klepac. Terapiju ovim lijekovima treba započeti čim se postavi dijagnoza Alzheimerove bolesti bez obzira na početne simptome, jer rano i pravodobno liječenje u velikoj mjeri odgađa pojavu različitih kognitivnih i psihijatrijskih simptoma, čime značajno smanjuje primjenu psihotropnih lijekova i odgađa smještaj oboljelih u institucije. Upravo je manjkava dijagnostika jedan od glavnih problema s kojima se susreću neurolozi, te se sa liječenjem kreće prekasno, kad je bolest već uznapredovala.
Kriva je i struka
– Oboljeli u Hrvatskoj jednostavno ne dolaze liječniku na vrijeme. Važno je da nam se što prije jave, dok im još možemo usporiti progresiju bolesti – ističe dr. Klepac.
Iako znanstvenici još nisu otkrili uzrok ove bolesti, tvrde da je najbolja strategija živjeti zdravim životom. Drugim riječima, jedite pravilno, redovito vježbajte i aktivno živite. Ne pušite, izbjegavajte dim cigareta, ne pretjerujte s alkoholom.
– Staračka senilnost kao termin više ne postoji, ni za osobe u starijoj dobi nije normalno da ne znaju koja je godina, da pitaju ista pitanja, zaboravljaju dogovore. U podlozi takvog ponašanja mora biti neka bolest, i zato je važno da ih liječnik pregleda.
Za slabo dijagnosticiranje bolesti, smatraju stručnjaci, osim obitelji koja ne reagira na vrijeme kriva je i struka. Liječnici primarne zdravstvene zaštite, kaže Klepac, morali bi uputiti specijalistu pacijenta kod kojeg uoče prve znakove smetnji pamćenja, a to se očito propušta učiniti.
Od Alzheimerove bolesti rijetko obolijevaju mlađi ljudi, ali ponekad pogađa i 40-godišnjake. Nakon 60. godine života svakih se pet godina broj oboljelih udvostručuje. Bolest se može dijagnosticirati vrlo rano, analizom likvora i drugim pretragama, a nade se polažu i u krvne testovi koji bi mogli otkriti rizik bolesti nekoliko godina prije prvih simptoma. Dotad, treba se pouzdati u klasične metode i na vrijeme otići liječniku.
– Kad bi se na listu lijekova HZZO-a uveli antidementivi, omogućilo bi se ne samo pravodobno i adekvatno liječenje bolesnika, nego i znatno smanjila potrošnja psiholeptika u ovoj populaciji – tvrdi neurologinja Klepac. Osim što ne uzimaju lijekove koje bi trebali, pacijenti s Alzheimerom ovako zapravo više troše, jer su psiholeptici bitno skuplji od antidementiva.
