FUŽINE Prvih dana jeseni Fužinarce i njihove goste koji vole prošetati lijevom obalom jezera Bajer neugodno je iznenadila oveća tabla koju su postavili djelatnici HEP-a i na kojoj se podosta toga zabranjuje, pa i – kupanje i plivanje! Zabrana je opravdano razljutila mnoge u Fužinama jer, iako su svi svjesni činjenice da je jezero Bajer stvoreno ponajprije kao dio sustava u proizvodnji električne energije, isto tako je nepobitno da je izgradnjom jezera Fužinama nanesena šteta koja se može kompenzirati jedino turističkim korištenjem jezera. Upravo to Fužinarci posljednjih 20-ak godina vrlo uspješno i čine pa ih je odluka o zabrani plivanja i kupanja šokirala. Prve reakcije stigle su iz SDP-a Fužine čiji je predsjednik Dalibor Fak, ujedno i zamjenik načelnika Općine, uputio pismo javnosti i oštro osudio potez.

– Ovo je kap koja bi zasigurno trebala preliti čašu već poslovičnog goranskog strpljenja. Naime, iako mu se izdaleka tepa kao »hrvatskoj Švici«, na terenu se niti u tragovima ne može nazrijeti barem elementarno poštovanje toga kraja i zato se danas nalazimo u situaciji da je Gorski kotar ispresijecan koridorima plinovoda i dalekovoda. Zahvaljujući nevjerojatnoj nebrizi ove države, danas područjem Gorskog kotara ne upravljaju stanovnici, već državne tvrtke, a Gorani ne mogu ni na koji način određivati kako gospodariti svojim krajem već su prepušteni na milost i nemilost »razumijevanju« upravnih tijela državnih tvrtki. Vrhunac čitave farse je sustav lokalne samouprave napravljen po principu »što više obveza, što manje financijskih prava« kojim se sada kao glavni krivci za stanje Gorskog kotara žele prikazati općine i gradovi koji se oslikavaju kao nesposobne birokratske tvorevine, a pažnja javnosti se odvlači od osnovnog problema prema »nesposobnim« (grado)načelnicima i »lijenim« turističkim direktorima.

Blokirana zemljišta

A osnovni je problem vrlo jasan – Gorskim kotarom ne gospodare lokalne samouprave, već državne tvrtke. Kada od njegove ukupne površine oduzmete šume, vode, ceste, željeznice i sve ostale koridore sa zaštitnim pojasevima, jasno se vidi da je površina kojom samouprava Gorskog kotara raspolaže smiješna u odnosu na potencijale. Naravno, sve bi to bilo donekle podnošljivo kada bi Gorani zauzvrat dobivali barem neki dio zadovoljštine, ili u vidu realnih naknada za korištenje njihova područja ili barem u vidu radnih mjesta u tim tvrtkama, ali ništa od toga. Upravo stoga na table reagiramo na način koji će neki procijeniti kao preuveličavanje, ali postupak HEP – distribucije samo je jedna od niza nepravdi nanesenih goranskom čovjeku i primjer je uobičajene prakse na ovim područjima: izgradnjom jezera u ime države uništene su pilane i plodno zemljište, čudesnim putevima demokratizacije sve je to skupa s okolnim zemljištem s države praktički predano tvrtki koja gleda svoj poslovni interes, a Općina Fužine je dobila blokirano zemljište u području uz obale Bajera, kao i u pojasevima vodozaštitnih zona i poplavnih valova, što je zauvijek onemogućilo jači razvoj pojedinih područja Općine Fužine.

Žica oko Gorskog kotara

I uglavnom je to davalo rezultata, jezero Bajer je postalo zaštitni znak Općine, a njegova okolica uređena je uz svesrdnu pomoć upravo HEP proizvodnje iz razdoblja kada su na čelu te tvrtke očito bili neki drugačiji ljudi. Sada, kada se na najjačem turističkom adutu ovog područja objavljuju obavijesti o zabrani kupanja, moramo se zapitati je li sljedeći korak postavljanje žica oko jezera u općinama Lokve i Fužine?

Tko zna, možda je krajnji cilj jednostavan – žica oko cijelog Gorskog kotara onog trenutka kada se uspješno otjeraju svi oni koji sada ovdje žive jer je očito kako državi Gorani predstavljaju samo smetnju bez koje bi se moglo još više područja poplaviti zbog proizvodnje struje, još više njiva pretvoriti u šume, još više raznih koridora probilo bi se tim područjem, a ostatak bi se fino mogao iskoristiti za odlaganje kancerogenih tvari, a da se u svemu nitko ne bi trebao mučiti formalnim izmišljanjem razloga zbog kojih se ovdašnjem stanovništvu ne treba ništa dati zauzvrat.

No, kako je činjenica da se ta »smetnja« u vidu goranskog čovjeka ne da opametiti pa smo još uvijek ovdje, kada već zakoni države to ne govore, apeliramo na one koji su trenutačno odgovorni za gospodarenje našom djedovinom da pokažu kako im posao nije kolonizatorsko iskorištavanje, već suživot na opću korist koji je na ovim predjelima prisutan već pola stoljeća. Ako već i nemate mogućnosti promijeniti državnu politiku, barem promijenite table«, zaključuje Fak.