Da se pacijenticu prebacilo u Zagreb, trošak njenog liječenja bio bi isti, ali bi se izbjegao osjećaj manje vrijednosti kod ljudi koji žive u manjim mjestima, poručio je Marijo Drlje
ZAGREB Zbog neadekvatnog liječenja koje joj je pruženo u Općoj bolnici Pula, te odbijanja KBC-a Zagreb da preuzme pacijenticu od pulske bolnice, teško bolesna Puljanka Ivanka Buršić (70) provela je posljednje mjesece života u teškim patnjama, tvrdi njezin sin Željko Buršić, koji je posljednjih osam mjeseci čak i uz preporuku pulskih specijalista bezuspješno pokušavao osigurati majci liječenje na Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb. Nesretna je žena jučer preminula u pulskoj bolnici, a njezin sin tvrdi da bi joj prebacivanje u Zagreb osiguralo manje patnje u zadnjim tjednima života.
– Da je na vrijeme otišla na liječenje u Zagreb, bez obzira na njeno teško stanje, mojoj se majci moglo olakšati muke i patnje. Zar osiguranici u teškoj bolesti nemaju pravo nakon 300 dana neuspješnog liječenja u OB Pula nastaviti liječenje u kadrovski i tehnološki bolje opremljenom KBC-u Zagreb?! – zapitao je Buršić na jučerašnjoj konferenciji za novinare Udruge hrvatskih pacijenata (UHP). Nesretna je pacijentica bolovala od non-Hodgkin limfoma, a zbog komplikacija osnovne bolesti bila je u teškom stanju i trpjela velike bolove. I pulski su specijalisti sredinom kolovoza preporučili da se pacijenticu prebaci u Zagreb, ali je predstojnik Klinike za ortopediju KBC-a Zagreb, Domagoj Delimar, na temelju dokumentacije ustvrdio kako nema indikacija za rekonstruktivni zahvat, te da se njeno liječenje može provesti na svakom općem kirurškom ili ortopedskom odjelu.
Prema riječima Marije Hrastinski, pomoćnice ravnatelja HZZO-a za nadzor i kontrolu, HZZO je bio spreman platiti liječenje u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi. Međutim mišljenje specijalista jedino je mjerodavno da bi se pacijent prebacio iz jedne u drugu bolnicu.
Osim neadekvatne skrbi o njegovoj majci, Buršić pulskoj bolnici pripisuje i pogrešnu dijagnozu koja je pacijentici postavljena još 2008. godine. Tada joj je dijagnosticiran rak dojke, od kojega se liječila kemoterapijom i zračenjem gotovo godinu dana, da bi se tek naknadno utvrdilo kako se zapravo radi o non-Hodgkin limfomu.
– Ovakvim se slučajevima otvara veliko nepovjerenje u zdravstveni sustav ljudi koji se liječe u malim gradovima. Da se pacijenticu na vrijeme prebacilo u Zagreb, trošak njenog liječenja bio bi isti, ali bi se izbjegao osjećaj manje vrijednosti kod ljudi koji žive u manjim mjestima – poručio je Marijo Drlje, predsjednik UHP-a.
