Kad se 2006. kretalo u reformu, službena je politika najavljivala rezove, pa investicije kojima bi se sustav stabilizirao. No, mi smo stali samo na rezovima, kaže vojni analitičar Igor Tabak
ZAGREB Gdje se Hrvatska vojska nalazi danas? Koliko je uspješno izvršena transformacija iz ratne u profesionalnu vojnu silu? Koja je uopće stvarna razina njene borbene spremnosti?
OS RH U BROJKAMA
15.826 djelatnih vojnih osoba
2.337 službenika i namještenika
1.187 dragovoljnih ročnika dosad prošlo obuku
500 kandidata dosad u programu školovanja »Kadet«
430 pripadnika OS RH prosječno u rotaciji u mirovnim misijama
4,69 mlrd. kn obrambeni proračun u 2010. (1,45 posto BDP-a)
324 milijuna kuna trošak sudjelovanja u mirovnim misijama
667 milijuna kuna lanjski izvoz hrvatske vojne industrije
OPREMLJENOST HRVATSKE VOJSKE
8 borbenih aviona »MIG-21« (resursi ističu 2013.)
2 transportna »Antunova«
25 školskih aviona »Pilatus« i »Zlin«
6 protupožarnih Airtractora i 6 Canadera
10 transportnih helikoptera Mi-171 i 14 tipa Mi-8
8 školskih helikoptera tipa »Bell 206« (1997.)
2 finske raketne topovnjače stare 26 godina
3 domaće raketne topovnjače upitne ispravnosti stare 10-30 godina
spasilački brod «Faust Vrančić« star 35 godina, zapušten
lovac mina »Korčula« star 5 godina
školski brod «Andrija Mohorovičić«, star 40 godina
4 ophodna broda stara 30-ak godina
2 desantna minopolagača »Krka« i »Cetina«
Tenkovi – M-84A (72 komada), T-72 (3 komada) i T-55 (190 komada za otpis)
Borbena oklopna vozila – BVP M80A (74 komada), M-83 POLO BOV (37 komada), Patria AMV (19 komada)
Inventura stanja na dan u kojem Oružane snage RH slave prvih dva desetljeća svojeg postojanja, pokazuje da javna slika o uspješnoj članici NATO-vih misija i kolektivnoj sigurnosti, skriva i neke manje blistave činjenice. Hrvatska vojska danas je, dakako, potpuno drugačija negoli je bila još prije samo pet godina. Od toga da je prošla proces potpune profesionalizacije, ukidanja obveznog vojnog roka i smanjenja broja djelatnih vojnika za duplo, sve do uglavnom uspješno provedene depolitizacije. No ipak i nije baš sve išlo kako se planiralo.
Problem novac
– Vojska je danas profesionalna i puno manja, ali je u tehničkom smislu, nažalost, ostala vrlo slična. Srž svih problema je novac i činjenica da se naš obrambeni proračun nije kretao u skladu s planovima. Kad se 2006. godine kretalo u reformu, službena je politika najavljivala rezove, pa investicije kojima bi se sustav stabilizirao. No, mi smo stali samo na rezovima – kaže vojni analitičar Igor Tabak, koji smatra da kriza nije smjela biti izgovor da se jedan ovako važan državni sektor praktički dovede u pitanje.
Problema je, po Tabakovom mišljenju, više. Prvi je vezan za usporen prijem novih ljudi u službu, zbog čega je prosječna dob hrvatskih vojnika danas došla do problematičnih 38 i pol godina, dok bi trebala biti maksimalno 32 do 35. Drugi je vezan za zastarjelu tehniku kojom raspolažemo.
– Stanje u Kopnenoj vojsci je donekle riješeno. No HRM-u zbog starosti flote prijeti opći otpis plovila, a slična sudbina čeka i borbeno zrakoplovstvo. To su stvari koje traže brzo rješenje. Ako smo se opredijelili imati sve tri grane oružanih snaga i ako smo preuzeli neke obveze prema NATO-u, te stvari traže tehniku s kojom će se raditi – dodaje Tabak.
Slično mišljenje dijeli umirovljeni general i nekadašnji načelnik Glavnog stožera Antun Tus, koji problem također vidi u premalom obrambenom proračunu. Po NATO standardima trebao bi biti 2 posto BDP-a.
– Hrvatska se opredijelila za malu, ali kompletnu vojsku. Dosad smo, međutim, dobili samo ovaj dio koji se odnosi na »malu«. Članstvo u NATO-u je svakako pozitivno, jer s jedne strane imamo zajamčenu sigurnost, a s druge tri puta manje troškove nego da smo sami. No ipak moramo biti sposobni sami nadzirati svoj zračni prostor i more – navodi Tus, čija je ocjena da je »Hrvatska vojska danas organizacijski izvrsno reformirana, ali istovremeno nedovoljno opremljena«.
Misije donijele pluseve
Ministar Davor Božinović nedavno je istaknuo kako su hrvatski vojnici zbog svojeg aktivnog sudjelovanja u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU-a, postali »jedan od vodećih izvoznih brendova Hrvatske«. Trenutno se u više od desetak misija nalazi preko 430 pripadnika OS RH, za čiji rad partneri uglavnom imaju samo riječi hvale.
– To su aktivnosti koje su nam donijele dosta pluseva, no problem je u tome što smo mi čak i nestandardno aktivni na tom planu. Misije traže kvalitetne kadrove, a tu smo došli blizu svojeg maksimuma. Toliko da zbog odlaska u misije praktički pati stacionarni dio vojske u Hrvatskoj – smatra Tabak, koji se slaže da nam NATO-ov »kišobran« jamči prilično veliku dozu sigurnosti. No, podsjeća kako su veliki sustavi prilično inertni, pa bi se u slučaju hipotetske ugroženosti prvih par tjedana ipak morali sami nositi s izazovima.
