Jedni smatraju da mjesečna naknada nije potrebna niti opravdana, dok drugi drže kako se angažirani ovlašteni predstavnici za posao koji obavljaju itekako trebaju honorirati
Riječke upraviteljske tvrtke bilježe između 20 i čak 50 posto zgrada u kojima ovlašteni predstavnici stanara za svoj posao dobivaju mjesečnu naknadu. Ostali to rade volonterski, a hoće li za posao posredništva i organizacije potrebnih akcija u zgradi biti plaćeni ili ne, to odlučuje cijela suvlasnička zajednica. Pokušali smo istražiti o kolikim se naknadama radi, koliko su one opravdane i koji se sve problemi u vezi s tim pojavljuju. Naime, jedan dio stanara smatra da se takve osobe (dakle, nekadašnje predsjednike kućnog savjeta) nema što plaćati, naročito one koji ne rade ništa za unapređenje standarda življenja u zgradi, a čak i dio upravitelja dijeli takvo mišljenje, ističući kako ovlašteni predstavnici u suštini i nemaju neke značajne troškove, kako služe zapravo samo za prikupljanje potpisa i tek povremeno (jednom u desetljeću) imaju malo veći angažman oko nekog značajnijeg zahvata na zgradi.
Ništa ne dolazi lako
– Takva osoba predstavlja suvlasnike, ima pečat zgrade i ovjerava svaki i najmanji zahvat na zgradi. Vrlo se često upravo po stanju zgrade vidi tko ima angažiranog i kvalitetnog predstavnika, a ništa od toga ne dolazi lako i za sve je potreban izniman trud i vrijeme, tako da nema razloga da mu se taj posao i ne honorira – mišljenje je Dolores Šuper iz Tehgrad stana.
U Rumatu nam navode kako od 2.200 zgrada pod njihovom upravom otprilike 500 ima onih čiji su stanari odlučili honorirati rad svojih ovlaštenih predstavnika, a naknade se ovisno o veličini zgrade kreću od 150 do čak 4.000 kuna! Ipak, radi se o brutto iznosima, pa od ovih 4.000 kuna netto ispada oko 2.500 kuna mjesečno. U svakom slučaju, za nekoga (pogotovo penzionera) briga o neboderu može biti i dodatni nezanemariv izvor zarade. U Rijeka stanu koja pod upravom ima oko 590 zgrada, čak 50 posto objekata ima ovlaštene predstavnike koje plaća svaki mjesec, a naknade se kreću u rasponu od 15 do 22 kune po stanu.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne navodi da se angažman ovlaštenih predstavnika suvlasnika treba plaćati, ali tu opciju niti ne zabranjuje. Kako doznajemo kod upraviteljskih tvrtki, u većini zgrada u kojima ovlašteni predstavnik prima naknadu ta se odluka uz dogovoreni iznos unosi u međuvlasnički ugovor, a naknada se isplaćuje iz zajedničke pričuve. Zakon ipak ovaj vid naknade gleda kao neku vrstu osobnog dohotka, pa je nužno iz brutto iznosa izdvojiti i doprinose, porez, prirez te (ako osoba nije umirovljenik) još i mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Naknada na ruke
– Poznato je da jedan manji broj takvih osoba prima svoje naknade »na ruke«, što je naravno protuzakonito. Takvih slučajeva ima svugdje, pa i u Rijeci, a nedavno je u Osijeku protiv jednog takvog predstavnika suvlasnika i domara te čistačice doneseno sudsko rješenje kojim su okrivljeni zaradili pozamašnu kaznu – napominje tajnik Udruge stanara Milan Jokić.
Do Udruge dopiru i glasine o tome da predstavnici suvlasnika – bili plaćeni sasvim legalnim putem ili ne – potajno šuruju s upraviteljima te na njihove zahtjeve organiziraju razne sanacijske radove po zgradi u zamjenu za određenu proviziju, koja se naravno dijeli »ispod žita«. Upraviteljske tvrtke na taj način osiguravaju poslove svojim sestrinskim tvrtkama koje odrađuju te sanacijske radove, ovlašteni predstavnik također nešto »stavi u džep«, a suvlasnička zajednica najčešće niti ne zna što se sve krije iza dogovorenih poslova.
Većina je sretna da se netko drugi prihvaća tog posla predstavništva i slijepo prihvaća sve sugestije, bez puno promišljanja. Od stanara se često kriju izvještaji o bilanci zgrade, većina često niti nema pojma što se sve na objektu radilo i gdje je otišao novac od pričuve, no čak i kada se otvori sumnja za neke stvari ispada da ili nema dokaza ili preostaje tek privatna sudska tužba. A to je nešto od čega većina ljudi automatski odustaje od cijele priče.