Klasici stripa - Inkal

Kako su Alejandro Jodorowsky i Moebius stvorili remek-djelo znastvene fantastike

Teo Dragović

U svijetu stripa postoji svega nekoliko primjera sinteze dva ili više autora, i to na vrhuncu kreativnosti, gdje produkt nadilazi pojedinačni stvaralački opus i značaj. Inkal, ili Avanture Johna Difoola, je primjer takvog stripa. Savršeni spoj scenarističkih ideja Alejandra Jodorowskog i maestralnog crteža Jeana Girauda - Moebiusa, Inkal se u jednakoj mjeri spominje kao jedan od najbolje napisanih i nacrtanih grafičkih romana.



Alejandro Jodorowsky priznati je pjesnik, književnik, filmski i kazališni redatelj te strip-scenarist. Rođen je 1929. godine u Čileu gdje se od rane mladosti počeo zanimati za umjetnost kao i za misticizam, religiju i spiritualnost. Djela mu često karakteriziraju nadrealni motivi i simbolizam. Iznimno snažan utisak na njega ostavlja posjet Meksiku 1960. gdje se odlučuje trajno nastaniti. U Meksiku Jodorowsky dolazi u dodir sa budizmom i šamanizamom, piše svoj prvi strip za meksički dnevni list i snima prve filmove, danas kultni El Topo i Svetu planinu.


Nekoliko godina ranije, točnije 1955., Meksiko ostavlja sličan efekt na, tada 17-godišnjeg, Jeana Girauda. Isprva samo kratki posjet, Giraud produžuje na 9 mjeseci opčinjen pustinjskim krajem koji postaje česta scenografija u budućim radovima. U Meksiku dolazi do, kako sam kaže, rađanja Moebiusa, njegova alter-ega, te prvog neposrednog susreta s Jodorowskim čije pjesme koristi kao inspiraciju za ilustracije.


Stripovi za odrasle


Po povratku u Francusku, Giraud za strip-magazin Pilote, skupa sa Jean-Michelom Charlierom, stvara pustolovni vestern Blueberry. Jedinstven vizualni stil brzo je učinio ime Giraud (ili Gir, kako se potpisivao) jednim od najpoznatijih u Europi. Nakon drugog posjeta Meksiku 1965., Giraud počinje koristiti pseudonim Moebius za kraće stripove znanstveno-fantastičnog karaktera. Pilote 1973. objavljuje crno-bijeli strip Skretanje (La déviation) koji novim, eksplozivnim crtežom nagovještava početak “druge faze” Giraudova stvaralaštva.




Sa skupinom autora, 1974. pokreće izdavačku kuću Les Humanoides Associés i magazin Métal Hurlant, prekretnicu i početak novog vala autorskog stripa za odrasle ne samo u Francuskoj, već i u svijetu. Nakon Skretanja uslijedili su Arzak, Garaža i drugi radovi kojima se Moebius afirmira do jednakog statusa koji već uživa kao Giraud odnosno Gir. Čak je i Stan Lee, nakon uspjeha Inkala, za Moebiusa napisao kratku i netipičnu priču o Marvelovom junaku Silver Surferu.



Popularni serijal o pustolovinama poručnika Mikea Bluberrya započeo je 1963. epizodom Fort Navajo, a održao se do danas. Modernim tonom i dramskom zgusnutošću izdvajao se od ostalih naslova u to vrijeme. Nakon smrti Jean-Micheal Charliera, Giraud sam piše i crta Bluberrya, a u suradnji s drugim autorima radi spinove Mladost Blueberrya i Marshall Blueberry. Albume Bluberrya u hrvatskoj objavljuje izdavač Bookglobe.



Dina


Jodorowsky i Moebius prvi put se susreću u ožujku 1975. U to vrijeme Jodorowski se spremao na filmsku adaptaciju SF bestselera Dina, Franka Herberta. Radilo se o jednoj od najambicioznijih i najskupljih produkcija koja je okupila vodeće umjetničke talente i imena poput Orsona Wellesa, Salvadora Dalija, Johna Fossa, H.R. Gigera, Dana O’Bannona i Pink Floyda. Najbitniji od svih, bio je brzi strip-crtač kojeg je Jodorowsky trebao da ilustrira detaljnu knjigu snimanja a kinematografski aspekti Blueberrya činili su Girauda savršenim kandidatom.


Giraud (tad već Moebius) je za Dinu uradio preko 3000 crteža, ali Hollywood je obustavio produkciju i spomenuta verzija filma nikad nije snimljena. Ipak, ideje i umjetnici okupljeni na Dini ostavili su duboki trag u SF-u. H.R. Giger stvorio je Aliena po scenariju Dana O’Bannona. O’Bannon je za Moebiusa napisao Long Tommorow, strip koji postaje vizualna inspiracija za Blade Runnera. Moebius je surađivao na filmovima kao što su Alien, Tron i Peti Elemet a i George Lucas priznaje korištenje segmenata Dine u dizajnu Ratova Zvijezda. Razočaran iskustvom, Jodorowsky se pod utjecajem Moebiusa okrenuo novom mediju i 1978. dvojac objavljuje prvi zajednički strip, Mačje oči.


Magija Inkala


No, Jodorowsky ne odustaje od ideje začete Dinom. Inkal mu se, kako navodi, obznanio u lucidnom snu koji je zapisao a odmah potom i kreirao likove za priču o prosvjetljenju jednog junaka, potom čitavog naroda, planeta i na kraju svemira. Još za suradnje na Dini, Jodorowski približava Moebiusa duhovnim učenjima i podvrgava vlastitom spoju psihoterapije i misticizma tzv. psihomagiji kako bi ga u potpunosti “oslobodio”. Rad na Inkalu započinje 1980. godine. Strip, serijaliziran u 6 albuma između 1981. i 1988., Jodorowsky nije pisao poput klasičnog scenarija već je pripovjedao i glumio priču, gotovo u transu, gestikulirajući i mašući rukama dok bi Moebius brzim pokretima, također skoro pa nesvjesno, izvlačio obrise univerzuma koji se kanalizirao kroz njega. Ovim procesom, stvaranje Inkala trajalo je samo četiri dana!



Vjerujući da priču “prima iz podsvjesti”, Jodorowsky je koristio sva raspoloživa sredstva kako bi obogatio pripovjedanje uključujući komediju, satiru, dramu, tarot, ezoteriju i metafiziku. Čvrstu strukturu Inkala čini pet knjiga podjeljenih u parove: Crni Inkal i Inkal svjetlosti, Ono gore i Ono dolje te Kvintesencija koja ima dva dijela (Galaksija koja sanja i Planet Difool). Zadnji kadar jednak je početnom i tvori zaokruženu cjelinu unutar koje se nalazi svijet ispunjen dvojnostima (svi likovi imaju svojevrsnog antipoda ili dvojnika), višestruko povezan s tarotom (od likova temeljenih na kartama do numerologije) i u metamorfozi nakon koje ništa ne zadržava početno stanje i/ili oblik. Avantura začeta kao hommage Tintinu, oslobođena racionalnog i logičnog, brzo je nadišla sve žanrovske i stilske granice.


Avanture Johna Difoola


Glavnom protagonistu, Johnu Difoolu, prema tarotu pripada karta/uloga lude. Privatni detektiv u pratnji životinje (u ovom slučaju, betonskog galeba Deepoa), John Difool je anti-junak, ne pretjerano bistar, primitivnih poriva koji do samog kraja ne shvaća u potpunosti (ili odbija prihvatiti) što mu se događa. Kao takav, izvor je većine humora i gega ali i osnovna poveznica sa čitateljem.


Inkal polazi od vizualnih stereotipa SF noira i zapleta po uzoru na krimiće Phillipa K. Dicka te se eksponencijalno širi. John Difool biva, naizgled slučajno, uvučen u potjeru za tajanstvenim Inkalom koja otkriva političku zavjeru, prerasta u međuplanetarni rat i završava ezoterijskom borbom Svijetla i Tame za sudbinu cijelog svemira. Njegova avantura počinju filmski, “cipelarenjem” nasred trga i bacanjem u provaliju. Od tog trenutka spektakularne akcijske sekvence nižu se više-manje bez prestanka sve dok ne poprime epske razmjere.


Svemir Inkala ostavlja dojam neizmjerne veličine zahvaljujući količini detalja koje Jodorowsky i Moebius otkrivaju na svakom koraku. U dvije galaksije i pet planeta kao mjestima radnje sadržani su svi ključni politički, tehnološki i vjerski motivi distopijskog društva, čitava povijest jedne tuđinske rase i put do središta jednog planeta, odnosno prijelaz iz fizičkog u duhovni svijet. Svakim čitanjem Inkala moguće je otkriti nove pojedinosti skrivene u crtežu i dijalozima.


Crtež koji misli



Moebiusov rad na Inkalu univerzalno je priznat i predstavlja konačnu točku stapanja njegovih klasicističkih i eksperimentalnih obilježja. Pri tempu od jedne stranice na dan, ovisno o radnji, Moebiusov stil varira od Hergéove čiste linije i europske forme s kojom počinje do američke estetike velikih scena koje izlaze iz okvira stranice u albumima Kvintesencije. Bilo da se radi o eksplicitnim scenama nasilja i akcije, planetarnim pejzažima ili apstraktnim prizorima preobrazbe njegov crtež, kako ga Jodorowsky opisuje, samostalno misli. Čak se i lice Johna Difoola više puta mjenja, od ružnog do ljepuškastog, ovisno o njegovom stanju svijesti.


Jodorowsky i Moebius iskoristili su sve mogućnosti koje pruža strip kao medij, a Inkal je zauvijek pomaknuo granice žanra znanstvene-fantastike. Radi se o jedinstvenom djelu, teško opisivom pošto uvelike ovisi o osobnom doživljaju čitatelja. Tema uspona i pada tj. borbe dobra i zla klasična je okosnica priče dok ostali religijski i literarni motivi i sveprisutni simbolizam daju dodatnu dubinu i slojevitost ali nikad nisu nametnuti niti ključni za razvoj fabule. I kada se zanemari pripovjedni segment, gdje čitatelj ostaje uskraćen za konačan kraj, 291 stranica Moebiusovog iznimnog crteža i više je nego dovoljno da svrsta Inkal među remek-djela stripa.




Izdavač Fibra sakupio je u integralnom izdanju Inkala svih 6 albuma uz dodatni tzv. sedmi album Tajna Inkala. Uz dodatne ilustracije, opsežni analitički komentar zasigurno će ukazati na detalje koji promaknu u prvom čitanju jer Inkal nipošto nije strip koji se čita samo jednom. Ovo luksuzno tvrodukoričeno izdanje u prijevodu Darka Macana odlikuje i puni sjaj izvornog kolora (pošto je strip digitalno retuširan za američko tržište). Već sada se o Inkalu priča u kontekstu najboljeg strip izdanja godine.


Jodorowsky je, u suradnji s drugim autorima, napisao nekoliko naslova smještenih u isti, prošireni svemir Inkala. Kao uvertiru Inkalu, Fibra je također izdala serijale Metabaruni i Tehnoočevi, a još preostaje dočekati hrvatsko izdanje retrospektivnog ciklusa, Prije Inkala, o djetinjstvu Johna Difoola, čiji crtež potpisuje Moebiusov novosadski učenik, Zoran Janjetov.