Komentar Orlanda Rivettija

Igor Štimac nije D’Annunzio!

Orlando Rivetti

Štimac nije avanturist, ima jasnu viziju budućnosti hrvatskog nogometa i - vojsku istomišljenika. Marković je, bez obzira na ishod "dopisivanja" sa silnim Uredima, dobio udarac u bradu na početku svog četvrtog mandata



Gabriele D’Annunzio (podrijetlom iz Dalmacije), jahao je gol bez sedla na bijelom konju. Pjesnik, dramaturg i političar (Mussolinijev učitelj…), i veliki ljubavnik, osvojio je Rijeku (i nije htio otići).


Igor Štimac nema puno dodirnih točaka s D’Annunziom, ali je jučer na konju utrčao slavodobitno na hrvatsku nogometnu scenu.


Sa 25 svojih sljedbenika (i pola Hrvatske!) preuzeo je vlast, održavši obećanje – Marković je smijenjen, giljotiniran, poslan u pakao neka gori.


Onaj jedan glas odluke sa skupštine od 17. prosinca, sada je bio na strani pravde. Svim Markovićevim skupštinarima poslano je D’Annuzijevo ricinusovo ulje, sve odluke njegove nove vlade poništene su.

Zapisnik s novim predsjednikom sada ide Uredu za opću upravu grada Zagreba na blagoslov.


Kuća nogometa je pod uzbunom! Hrvatski nogomet bačen u blato, valja se u katranu i perju, od prevelike ljubavi. Marković se brani pravorijekom Uefe i Fife, ne može ga srušiti nelegitimna grupa građana.

Predstoji verbalni proljev bitke za dokazivanje legalnosti.


Danas imamo dva predsjednika, Markovića i Štimca – uvod u bipolarizaciju. Da nema “vrhovnog suda”, Uefe, vjerojatno bi svaki savez imao svoju reprezentaciju i svoju Ligu! Ovako Europa se smije i vjerojatno čeka tko će kome razbiti rogove.


Štimac je uvjerljiviji govornik od D’Annunzia, ne libi uhvatiti se u koštac sa svakim problemom, iznoseći pritom čvrste argumente, istjeruje svoju pravdu. Uvijek uz konstataciju – neka narod donese svoj sud!


Markoviću je bacio još jednu rukavicu. Jedni i drugi u glas viču “Dosta je bilo silovanje prava i demokracije!”, uvjereni da nož drže s prave strane.

Ne vrijedi ona tko je nevin neka baci prvi kamen. Jer, jedni su prema drugima bacili toliko cigli da bi mogla sagraditi nova Kuća nogometa. Narod se tako lijepo zabavlja, zabrinuti su nogometni djelatnici koji ni o čemu ne odlučuju, karnevalske su ovce za striženje. A nova nogometna sezona, proljetni dio, počinje iduće subote, za mjesec dana reprezentacija igra u Gruziji prvu kvalifikacijsku utakmicu 2011. godine.


Pred nama je novo “šamaranje” zakonima i propisima, odnosno provlačenje kroz brojne rupe nedorečenosti napisanoga. Trust odvjetničkih mozgova nije u stanju raspetljati “sve paragrafe”.


Dodajte tome ljudsku slabost, činjenicu da su zastupnici poput bludnica, kupuju se darovima, imate stanje totalnog kaosa.


Jedno je sigurno, Štimac je skupio “D’Annuzijevu vojsku” (bez uvrede što su “pjesnikovi jahači” bili crnokošuljaši…), napao je i osvojio Rusanovu, ali ne misli trajati poput Talijana njegovih korijena.


Štimac nije avanturist, ima jasnu viziju budućnosti hrvatskog nogometa i – vojsku istomišljenika. Marković je, bez obzira na ishod “dopisivanja” sa silnim Uredima, dobio udarac u bradu na početku svog četvrtog mandata.

Zabava tek predstoji, o svemu su danas pune sve novine. Svako nudi svoju istinu. Nažalost, javnost je spremno zgrabila kost. Dvorske borbe za vlast zasjenile su sve probleme klubova i igrača na rubu štrajka. Županijski zastupnici u skupštini postali su traženija (i skuplja!), roba od nogometa. Vrbuje se na sve strane. Pa tko će koga prevesti žednog preko rijeke…


Sumnjam da će Marković ponuditi Štimcu podstanarsku sobu u Rusanovoj. Od vampira brani se europskim češnjakom (Uefe i Fife). Namjerno nisam spomenuo Zdravka Mamića. Kao ni Renu Sinovčića.


Jedan i drugi navukli su boksačke rukavice i čekaju u – zasjedi.

Jadan li si hrvatski nogomete!