Pobijedila smrtonosnu bolest i s devet godina postala seniorska odbojkašica!

Tragajući internetom i dostupnim mi sportskim informacijama zaključio sam da je ona najmlađa odbojkašica, a možda i sportašica koja je s devet godina nastupila za neki seniorski sastav u Hrvatskoj pa i šire, objašnjava ponosni tata Radovan 

Martina Bačić debitirala je u dresu odbojkašica ŽOK »Crikvenica« u drugoj odbojkaškoj ligi u Poreču protiv istarskog Novigrada. Štura vijest možda bi bila od važnosti samo za Martinu, odbojkašice Crikvenice i pedantne statističare da nema jednog »ali«. Taj »ali« su Martinine godine. 

  Mala crikvenička odbojkašica debitirala je u seniorskom sastavu s devet godina. Logično je za pretpostaviti da je debitanticu barem malo uhvatio strah kad je trener Željko Vučković, stisnut ozljedama igračicama, izustio: »Martina, ulazi«. 

  – Ne baš. Nije me bilo strah, smije se Martina koju je na parketu dočekala njena četiri godine starija sestra Valentina, standardna članica prve postave. 

  – Tragajući internetom i dostupnim mi sportskim informacijama zaključio sam da je ona najmlađa odbojkašica, a možda i sportašica koja je sa devet godina nastupila za neki seniorski sastav u Hrvatskoj pa i šire, objašnjava Martinin tata Radovan.  

Već je kompletna igračica

Martina ravnopravno igra sa svojim suigračicama, bez obzira što su najstarije igračice već studentice, 12 godina starije od nje. Uostalom, već neko vrijeme trenira sa prvotimkama tri puta tjedno.   – Čim sam prohodala, tata me vodio u dvorane jer je bio košarkaški trener.

Sa sportom sam se počela baviti u vrtiću kroz sportsku igraonicu kad sam počela osvajati prve medalje. Odbojku sam počela trenirati u prvom razredu, sa sedam godina, kod trenera Zvonka Brozića. Moj uzor je starija sestra Valentina sa kojom sam i počela ići na treninge.

Volim trenirati i igrati, a kod kuće i sama puno vježbam. Hvala mom sadašnjem treneru Željku Vučkoviću što mi je dao šansu da igram za obje selekcije. Hvala i mojim suigračicama iz ekipe što su me dobro prihvatile u ekipi iako sam puno mlađa, priča Martina i kaže da joj je sport »broj dva« skijanje. 

  Pun hvale za Martinu je njen trener, dugogodišnji igrač i trener, Željko Vučković. 

  – Martina je nevjerojatna. U svom debiju smečira, napravi poen. U drugom setu sam je stavio u prvi sastav. Martinu treba snimati. Ona je minijatura jedne prave odbojkašice, kompletna igračica, sa svim tehničkim elementima koje jedna odbojkašica mora imati, oduševljeno objašnjava trener odbojkašica Crikvenice koje u A-2 ligi Zapad s vrlo mladim sastavom drže peto mjesto u konkurenciji 12 ekipa. 

Sportski putevi otvoreni

Svaki put kad neki talent zakorači na sportske terene teško je ne zapitati se dokle će dogurati. Gdje su Martinini sportski horizonti. Novinarska glad za nečim posebnim nije mogla izdržati, a da se ne zapita hoće li Crikvenica jednog dana imati odbojkašku reprezentativku. 

  – Uzaludno je bilo što prognozirati već sada. Sigurno je da su Martini široko otvoreni horizonti. I tko zna dokle će dogurati, svi putevi su joj otvoreni. Tvrdim da nema ovakve igračice u ovoj dobi, neka mi je netko dovede. Nema šanse, tvrdi trener Vučković za 150 centimetara visoku učenicu Osnovne škole »Vladimir Nazor« koja je ponos 3. a razreda i učiteljice Tatjana Vukić. 

  Zanimljivo, Martina igra u drugoj ligi i za svoju kadetsku ekipu, no za školu ne nastupa jer škola nema odbojkaške ekipe. A ekipa bi sigurno bila klasna s dvije tehničarke Bačić.   – Starija sestra Valentina je standardni prvotimac, debitirala je s 12 godina, kaže trener Vučković kojem nije teško dolaziti na treninge u Crikvenicu iz Rijeke.  

Najvjerniji navijači

Martina nije ušla u prvu ekipu tek tako. Niti je ušla u bilo kakvu prvu ekipu. 

  – Bili smo četvrti, imali smo jednak broj bodova kao i druga ekipa. Sad smo malo pali, što i nije čudo jer se radi o mladoj ekipi. Nakon što nam je otišlo nekoliko igračica, imali smo skromnije planove. Uprava je smatrala da bi u 11 utakmica mogli uhvatiti pet do šest pobjeda.

Mi smo s ovom mladom ekipom uspjeli upisati devet pobjeda, objašnjava trener ŽOK Crikvenice Vučković. 

  Treba li uopće napominjati tko su najvjerniji navijači? Tata Radovan, mama Renata, nona Vera i deda Ivica. Ipak, navijačka skupina je propustila debi u kojem su Crikveničanke tijesno izgubile 2:3.   – Kad su cure putovale u Poreč na utakmicu protiv Novigrada rekao sam sebi:

Ovo ne smijem propustiti, ali ispriječila se obaveza koju zaista nisam mogao odgoditi, žali tata Radovan koja sa nestrpljenjem čeka Martinin debi na crikveničkom parketu.

Priča male Crikveničanke nije čudo samo kad je riječ o sportskim okvirima. Priča o Martini nadilazi sportske okvire. Kad je imala tri godine izliječila se od smrtonosne bolesti.   – Martina je s tri godine oboljela od rijetke smrtonosne bolesti, aplastične anemije.

Nešto gore od leukemije. I tada, tako mala, u borbi za život je pokazala da je pravi borac i ta njezina volja za životom joj je pomogla da ostane s nama i ne preseli se anđelima. Taj period liječenja smo se Martina i ja preselili u Zagreb i ostali tamo šest mjeseci.

Liječila se na Odjelu dječje hematologije i onkologije bolnice Šalata, sada KBC Rebro. Neizmjerna je naša zahvalnost tim predivnim liječnicima i sestrama pa im se i ovom prilikom zahvaljujemo. Sada je Martina zdrava i nema nikakvih posljedica od tako teške bolesti, čemu je umnogome pridonijelo i njeno bavljenje sportom.

Kao roditelj, bivši košarkaš i trener toplo savjetujem svoj djeci: bavite se sportom jer to će vam biti nešto najljepše u životu, priča Martinin tata Radovan.