POVLJANA U Povljani na otoku Pagu, mjestu pedeset kilometara udaljenom od Zadra, u zimskim se danima na ulici rijetko koga može sresti. U samom centru mjesta pred kućom smo ipak, zahvaljujući visokoj temperaturi neprikladnoj za ovo doba godine, zatekli mještanku Milku Bačić. Ona je izišla na sunce »da uhvati malo zraka i vidi svita«, te kako bi prela vunu.

Milka se inače bavi uzgojem ovaca. Sedamdesetdvogodišnja vitalna starica ima 35 ovaca. Osim mlijeka i mesa koristi i njihovu vunu. Sama ih striže i zatim ostriženu vunu pere, suši, češlja te na kraju prede, odnosno ovčju vunu pretvara u konac za pletenje. No, ono što s tom vunom potom radi, nemalo nas je iznenadilo, iako ne i mještane Povljane koji znaju za Milkin popularni hobi.

Osim zimskih čarapa baka Milka, naime, plete i nakurnjake. Nakurnjaci su dio odjeće muškaraca, i to prvenstveno onih iz bosanskih planina, a više je ili manje poznat na cijelom dinaridskom prostoru. Ne zna se točno kad su »došli u modu«, ali u Bosni kažu da su stariji nego stećci.

– Nema mista na ovom svitu di nema mojih nakurnjaka, od Amerike, grčke, Njemačke, ma svugdi!, kaže Milka čiju kuću u ljetnim mjesecima opsjedaju većinom strani turisti koji nakurnjake nose u svoje zemlje kao suvenir ili uspomenu s ljetovanja. Naši ljudi većinom ih kupuju kao rođendanski poklon, kako bi nasmijali i razveselili svoje prijatelje.

– Došla mi je ovo lito jedna naša ženska s mužem, a on je Francuz, da bi i oni jedan. On se oduševio, odmah je rekao da će ga uokviriti i staviti na zid, priča Milka smijući se. Nakurnjake plete zadnjih deset godina. Nakurnjacima je izvorna namjena kroz povijest bila grijanje muškog spolovila u zimskim mjesecima.

– Ja mislim da je ovo dobra stvar, i da onaj koji ga nosi neće dobiti bolest na prostatu. Naši vojnici su ih nosili u ratu, zimi po Velebitu gdje je veliki led, da nisu ko zna što bi bilo i kako bi završili, kaže Milka i pozdravlja nas iz dvora u kome nastavlja presti vunu, među ostalim i za nakurnjake.