Nisam se puno lomio oko Goluže, za mene tu oupće nije bilo dileme. Svaki normalni čovjek bi isto postupio. Bio je sa Červarom dugo, bio je tu kao igrač. Drago mi je da imaju kontakt, da se savjetuju oko reprezentacije i mislim da nismo pogriješili
Danas je nezaobilazna persona hrvatskog rukometa. Zaokružiti sliku bez spominjanja Zorana Gobca, u razno-raznim kontekstima, gotovo je nemoguće. Jedni ga se boje, drugi ga cijene, treći ga ne vole, četvrti ga ne mogu gledati, ali zapravo nismo sigurni kakav bi nam rukomet bio bez njega.
Možda bi liga bila jača, izjednačenija, možda više ne bi bili jedini u Europi samo s jednim prvakom, možda igrači i predsjednici ne bi odlazili sa željom da se više ne vrate, a možda bi sve bilo u ‘banani’, bez ustroja i reda. Kako bilo Gobac je glavni šef, bez njegova amenovanja ništa važno ne može krenuti. Uoči još jednog velikog natjecanja, popričali smo malo o svemu i svačemu. Švedska je najaktualnija.
– Meni je prvi cilj kvalificirati se na Olimpijadu, znači biti među prvih 7, izboriti kvalifikacijski turnir – reći će na prvu, ali svi znamo da i on razmišlja šire.
Meni je prvi cilj kvalificirati se na Olimpijadu, znači biti među prvih 7, izboriti kvalifikacijski turnir
– Sve ovisi o našim golmanima, ako budu od 14 do 16 lopti po utakmici, teško možemo izgubiti od bilo koga. Kad smo gubili, ako se pogledaju statistike, bili smo na 6, a protivnik na 18 obrana. To je teško nadoknadiva razlika. Sva tri dobro rade, mislim da će biti dobri i ne bi smjelo biti problema.
Posebnu prijetnju vidi u susjedima.
– Realno velika opasnost je Srbija, ako dobro starta i dođe do euforije može biti jako opasno. Ima po meni najjačeg šutera na svijetu Vujina, ima Ilića, više nego solidan u svjetskim razmjerima, ali mi imamo sastav s iskustvom koji će se znati tome othrvati. Danska je izuzetno jak protivnik, nije ono što je bila, ali su jaki.
Hrvatska je jača nego u Austriji?
– Na Austriju možemo nadograditi Lackovića i Valčića, koji igraju u vrhunskoj formi, imamo jaku bekovsku liniju s Balićem, Vukovićem, Buntićem, Duvnjakom, spomenutim dvojcem, Kopljarom, Gojunom u fazi obrane, imamo osam vanjskih, a to nema niti jedna reprezentacija. Kopljar i Gojun su bili relativno novi u Austriji, s velikim bremenom očekivanja.
Jeste zadovoljni njihovim razvojem?
– Prezadovoljan. U klubu bi ih morali malo više koristiti. Posljednje utakmice Lige prvaka su pokazale da se iskristalizirala naša obrana, iz koje su krenule igre.
Izbornik je novi. Je li bilo teško Goluži reći “vrijeme je, preuzimaš”, jeste se dugo lomili?
– Nisam se puno lomio, za mene tu uopće nije bilo dileme. Svaki normalni čovjek bi isto postupio. Bio je sa Červarom dugo, bio je tu kao igrač. Drago mi je da imaju kontakt, da se savjetuju oko reprezentacije i mislim da tu nismo pogriješili.
Goluža nije htio riskirati sa Sulićem, mada je igrač želio.
– Ne možemo preuzeti toliki rizik na sebe, trebaju garancije igrača i liječnika, a to je teško dobiti.
Červar je otišao na ljeto, jeste razočarani kako je to sve ispalo, koliko se otezalo?
S Linom Červarom nemam nikakav problem. Ostali smo u više nego dobrim odnosima, čujemo se svaki drugi-treći dan.
– S Linom Červarom nemam nikakav problem. Ostali smo u više nego dobrim odnosima, čujemo se svaki drugi-treći dan. Jako cijenim individualne trenere, prvo Joška Vlašića i Kostelića, ali oni treniraju jednu osobu, Lino je imao 15 ili više olimpijskih i svjetskih pobjednika. Treba sve te psihe, sujete, različite karaktere posložiti. Svakoga postaviti tamo gdje mu je mjesto. Ovo što je Blanka uradila je čudo, Janica je bila čudo, Ivica što radi je čudo, ali Lini nije bilo jednostavno…
…tu nas je malo nasmijao i još više iznenadio slijedećim riječima:
– Imamo problem “južine” i u klubu i savezu.
Kakve sada južine?
– Puno je tu Dalmatinaca. To je problem koji vuku iz mjesta od kuda su, možda zvuči smiješno, ali treba vidjeti njihovo ponašanje kada je južina, kad vidiš jesu usta gore ili dolje. Izgleda smješno, ali je jako bitan detalj. Lino se sa svim tim problemima trebao nositi.
Kolika mu je greška bila što se nije izgubila utakmica u Njemačkoj 2007. godine, a s porazom bi se izbjegla kobna Francuska?
– Nije to Lino napravio. Nije on rekao na poluvremenu “idemo dobiti”, rekao je netko drugi.
Tko je rekao?
Imamo problem “južine” i u klubu i savezu. Puno je tu Dalmatinaca. To je problem koji vuku iz mjesta od kuda su, možda zvuči smiješno, ali treba vidjeti njihovo ponašanje kada je južina, kadvidiš jesu usta gore ili dolje. Izgleda smješno, ali je jako bitan detalj
– Ne treba otvarati rane. Ima samo jedna istina. Linu su rekli “nemoj da postaviš momčad da izgubimo utakmicu”, a to je velika razlika. Zna se točno koji igrač je došao, koji je napravio nered u toj utakmici. Isti onaj kojeg sam u Portugalu ostavio na kraju klupe. Nama ta utakmica nije bila bitna, da smo izgubili bili bi u finalu SP-a. Jedini smo bili spremni dobiti Njemačku u finalu.
Pa zar Červar, kao trener, nije mogao odrediti tko će igrati, a tko ne?
– Toliko smo bili kvalitetni da smo mogli dobiti bez desetorice.
Dobro, i nije baš tako…
– Znaju oni svi koji tko je tražio da pobijedimo. Ja mislim da je bolje da smo bili prvaci svijeta sa 9-1, nego drugi ili peti sa 9-1. Ovako smo imali najbolji umjetnički dojam i tu se kod mene prelomilo da igrači više neće odlučivati o nekim stvarima. Oni su tu da igraju. Mi smo tu da ih platimo koliko možemo, a mogu voditi nakon karijere. Igrač kad počne razmišljati kao član uprave ili kao član saveza više ne može biti igrač. Kad igrači počnu voditi savez i klub, a bilo je pokušaja, to se mora presjeći u startu.
Spomenut će i Červarovu političku involviranost, od koje je ipak očekivao više.
– Nije se kroz politiku uspio izboriti za korektan odnos prema rukometu. Rukomet objektivno od njegove politike nije dobio koliko je očekivao. Više je dao svojoj stranci, nego je stranka dala rukometu. Imali smo tu dosta problema, naročito kada je ostao u saboru, tu je bilo medijskog linča prema savezu, klubu.
Dio oko bivšeg izbornika će završiti riječima…
– Otišao je duboko razočaran iz hrvatskog rukometa, što ne znači da se neće vratiti.
Kad je Červar preuzimao Savez je bio na dnu, na odlasku je slika ipak puno bolja, mada se Gobac baš i neće složiti.
Napravili smo brand koji objektivno poštivaju navijači, imamo kult navijača, obični ljudi ga poštivaju, sponzori ga poštivaju, a neki drugi, koji bi trebali, ne poštivaju ga
– Sada situacija nije ni malo bolja. Što smo sve napravili od 2003. čak je i gora. Od 16. mjesta u Europi, postali smo olimpijski pobjednik, svjetski pobjednik, dva puta europski i svjetski viceprvak, a što smo dobili za to, neka to netko objasni? Pet puta je gora situacija.
Dobili ste jedan brand kakav malo tko ima…
– Napravili smo brand koji objektivno poštivaju navijači, imamo kult navijača, obični ljudi ga poštivaju, sponzori ga poštivaju, a neki drugi, koji bi trebali, ne poštivaju ga. O tim ‘drugima’ čitajte u dijelu pokraj gdje govori o klubu.
Koliko danas taj brand vrijedi?
– Brand saveza i kluba ne bi smio vrijediti ispod pet milijuna eura godišnje, a mi smo smanjili proračun i saveza i kluba, saveza negdje na tri, a kluba na 3,5 milijuna.
Koliki je bio saveza uoči Portugala?
– Milijun.
Pribojavate se što će se dogoditi kada odu Ivano, Vori, Lacković, Valčić, Zrnić…?
– Teško će ih se nadoknaditi, ali imamo kontinuitet. Imamo zlatnu medalju ‘88. godišta, pa ‘90. pa ‘92. godište, čega bi se trebali bojati. Što drugi imaju? Duvnjak ima 22, Čupić 23, Gojun 23, Kopljar 24…, imamo Štrleka, Marića, Musu, golmani su mladi. Ivano Balić je teško nadoknadiv, Tonči, Lac, Vori teško je nadoknaditi takve igrače, ali neće ni drugi imati stalno iste. Već smo korak ispred svih, u Austriji se to vidilo.
Često ste imali trzavica s medijima?
Nije ni Mamiću lako. Ima nas koji slično mislimo, ali zadržavamo mišljenje za sebe
– Nisam čovjek koji će se dodvoravati bilo kome, bolje da sam maknuo se od konferencija.
Opet niste reagirali kao Mamić. Može vam se dogoditi nešto slično?
- Nema teorije, ali nije ni Mamiću lako. Ima nas koji slično mislimo, ali zadržavamo mišljenje za sebe.
Često vam se, vama i direktoru Kalebu, odnosi prema igračima, naročito onima na odlasku. Vjenceslav Somić je posljednji primjer. Nije igrao cijelu sezonu, ali nije ni primao plaću.
– Klub ima ograničen budžet, Somić i njegov menadžer su najavili odlazak na vrijeme, mi smo doveli drugog golmana, u suprotnom ga ne bi dovodili. Nismo mogli povećati budžet za pet golamana, a nismo mi najavili njemu odlazak.
