Nakon što je ministar Željko Jovanović prozvao Crkvu zbog neodgovornog ponašanja i dezinformacija koje širi Hrvatska biskupska konferencija putem svojih letaka, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta sastavilo je dokument pod nazivom “Istina o zdravstvenom odgoju” kao odgovor na crkvene napade.

“Kurikulum zdravstvenog odgoja promiče znanstvene činjenice o zdravlju i ljudskoj spolnosti i nastoji pomoći mladim ljudima u donošenju odgovornih odluka da bi očuvali svoje zdravlje. Zdravstveni odgoj promiče nenasilje, spolnu ravnopravnost te toleranciju spram različitosti, što su temeljne vrijednosti zajednice europskih naroda kojoj se Hrvatska uskoro pridružuje”, poručuje MZOS.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta citira dijelove letaka HBK-a i redom ih demantira točnim navodima iz Kurikuluma zdravstvenog odgoja koji se uvodi u škole. Kurikulum je javan i svatko ga može pročitati na internetskim stranicama Ministarstva. 

“Istinu o zdravstvenom odgoju” prenosimo u cijelosti:

        Letak Tajništva Hrvatske biskupske konferencije tvrdi da će djeca “učiti o masturbaciji kao sastavnom dijelu ljudske spolnosti”, pri čemu se navodi rečenica iz knjige Martyja Kleina koja je pisana kao naputak roditeljima koji žele sa svojom djecom razgovarati o seksualnosti. Za razliku od teze iz letka, Kurikulum zdravstvenog odgoja govori samo o tome da masturbacija nije štetna, što je znanstvena činjenica.

       Letak tvrdi da će „vaše dijete učiti o pornografiji u dobi od 11-12 godina u 6. razredu“, pri čemu navodi rečenicu iz sveučilišnog udžbenika američkih autora, u kojoj se o pornografiji govori isključivo u kontekstu terapeutskog rada s klijentima koji imaju neki seksualni problem. Kurikulum ni na koji način ne promovira pornografiju već nastoji potaknuti kritičku distancu spram problematičnog i nerijetko ponižavajućeg prikaza seksualnosti kojem su djeca i mladi ljudi izloženi (nedavna istraživanja pokazuju da se prvi kontakt s pornografijom događa između 10. i 11. godine, naravno bez znanja roditelja).

       Letak sugerira da se pod odgovornim spolnim ponašanjem u Kurikulumu isključivo smatra stalna uporaba kondoma. To je pogrešno, jer se u programu pod odgovornim ponašanjem misli na donošenje promišljenih i odgovornih odluka, bez obzira je li riječ o odgađanju seksualne aktivnosti ili, kod onih koji su već seksualno aktivni, uporabipouzdane zaštite. Kurikulum jasno upozorava na rizike preranog stupanja u spolne odnose i nastoji razviti vještine koje to sprečavaju. Naravno, s razumijevanjem odgovornog ponašanja nužno je – kao što sve dostupne znanstvene studije pokazuju – početi prije no što dobar dio mladih ljudi postane spolno aktivan (u Hrvatskoj prosječna dob pri prvom odnosu iznosi 17 godina). Inzistiranje na odgađanju spolnih odnosa (apstinencija) do ulaska u brak je nerealistično – jer više od 90% mladih započinje spolnu aktivnost prije braka) – i neodgovorno jer mladim ljudima ne pomaže da se zaštite. 

      Letak tvrdi da će „vaše dijete učiti o spolnome činu kao posve normalnom za 15-godišnjaka, o spolnome odnosu koji sam po sebi nema nikakvo značenje i nikakve povezanosti s općeljudskim vrijednostima, poput ljubavi i vjernosti…“ Upravo suprotno, Kurikulum jasno i na nekoliko mjesta upozorava na rizike preranog stupanja u spolne odnose. Jednako tako, na nekoliko mjesta u Kurikulumu raspravlja se važnost intimnosti i emocionalne povezanosti (ljudsku spolnost je, zapravo, nemoguće odvojiti od emocija), kao i značenje trajne veze te roditeljstva.

     Letak tvrdi „da će vaše dijete učiti da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i spolni čin između muškarca i žene“. Kada je o toj temi riječ, Kurikulum iznosi znanstveni stav prema kojem homoseksualnost nije bolest. Također, u skladu s demokratskim načelima, odredbama EU i stavu Katoličke crkve, nastoji potaknuti toleranciju spram osoba različite seksualne orijentacije i razumijevanje njihovog prava na dostojanstven život. Umjesto nametanja ideje o (ne)prirodnosti, Kurikulum informira mlade ljude o društvenim stavovima prema homoseksualnim osobama tijekom povijesti te pruža uvid i u religijsku perspektivu i u perspektivu pobornika ljudskih prava.

    Letak tvrdi da Zdravstveni odgoj indoktrinira „rodnom ideologijom“, ističući radikalnu i neznanstvenu rečenicu iz jedne od knjiga ponuđene nastavnicima na izbor. Kurikulum, valja to jasno reći, ne nudi nikakvu rodnu ideologiju već samo razlikovanje između spola kao biološke i roda kao društvene kategorije. Žene u Saudijskoj Arabiji nisu u istom položaju kao žene u Hrvatskoj, zar ne? To su rodne razlike, odnosno posljedice različitog društvenog definiranja rodnih uloga (prava žena i muškaraca) – koje ne počivaju na biološkim razlikama. Razlikovanje spola i roda je nužno da bi djeca i mladi ljudi razumjeli razvoj ideje spolne ravnopravnosti, odnosno promjene u položaju žena u posljednjih pedesetak godina.

U Ministarstvu navode kako nije neobično da većina mladih ljudi, ali i njihovih roditelja, smatra da spolni odgoj treba biti prisutan u hrvatskim školama budući da imaju u vidu rizike kojima su izloženi – od spolno prenosivih bolesti, maloljetničkih trudnoća do seksualnog zlostavljanja…  

“Pozivamo hrvatsku javnost da pročita tekst predviđenog programa i ocijeni jesu li predviđeni sadržaji doista neprihvatljivi ili su, pak, temelj za uspješan razvoj djece i mladih, sustavno im pomažući da postanu zdrave, zadovoljne, samosvjesne, tolerantne i odgovorne osobe”, navodi se na kraju dokumenta Istina o zdravstvenom odgoju“.