Rekordno slab odziv slovenskih birača – do 16 sati glasalo je manje od 31 posto birača, što je čak pet postotnih poena manje nego u prvom krugu, kojeg je također obilježio povijesno nizak izborni odziv – zasigurno će ponovno obnoviti ideje o izboru predsjednika u parlamentu, a ne na neposrednim izborima. Od 1,7 milijuna registriranih birača – na što je vjerojatno utjecalo i loše vrijeme i snijeg – o predsjedniku države odlučilo je tek nešto više od trećine birača, što svjedoči o nezainteresiranosti Slovenaca za te izbore. U Sloveniji predsjednik države ima malo ovlasti, i one su isključivo ceremonijalne, no predsjednici su uvijek uživali poziciju moralnog arbitra, a time i znatan utjecaj, zbog čega je pozicija predsjednika države uvijek bila jedna od najpoželjnijih.

Pahor je četvrti predsjednik od osamostaljenja: dva mandata na toj dužnosti bio je Kučan, a po jedan pokojni Janez Drnovšek i Türk.

Završnicu predizborne kampanje zasjenili su masovni prosvjedi i krvavi neredi na ulicama Ljubljane i Maribora, najvećih slovenskih gradova, kao i u drugim mjestima diljem Slovenije, zbog čega je Slovenija ponovno došla u žižu zanimanja europske i svjetske javnosti. Iako se pretpostavljalo da bi od prosvjeda, na kojima se posebno apostrofirala suglasnost Pahora i aktualnog premijera Janeza Janše, trebao više profitirati Türk nego Pahor, to ipak nije imalo znatnijeg utjecaja na ishod glasanja. 

Građani su na ulicama slovenskih gradova žestoko prosvjedovali protiv vladajuće slovenske političke elite i aktualne vlade desnog centra premijera Janeza Janše, no na jučerašnjim izborima – i to je zapravo najveći paradoks posljednjeg političkog izjašnjavanja slovenskih birača – građani su dali potporu upravo omraženoj politici Janšine vlade. Naime, smjenom u slovenskoj predsjedničkoj palači najviše profitira upravo Janša. Pahor nikad nije skrivao opčinjenost Janšom i njegovom političkom snagom, ni kada je bio u premijerskom uredu, a Janša u opoziciji, ni kada ga je Janša zamijenio u premijerskoj fotelji, a on otišao u opoziciju.

Tako će Pahor u predizbornoj kampanji ponavljati kako Janšina vlada nema alternative i kako bi njezin pad gurnuo Sloveniju u tešku političku krizu, za razliku od Türka, koji nikad nije krio da bi gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića puno radije volio vidjeti na Janšinom mjestu. Türk je Jankoviću zato dvaput ponudio priliku da formira vladu, nakon relativne pobjede na izvanrednim parlamentarnim izborima, ali to ovom nikako nije polazilo za rukom, pa je priliku dobio Janša, ali ne tako što je dobio mandat od Türka, nego ga je dobio u parlamentu.

O Pahorovom suglasju s Janšom svjedoče i prve izjave novog predsjednika nakon pobjede. »Ovo je početak nečeg novoga, nove nade i novog vremena«, kazao je Pahor, koji će u sljedeće četiri godine biti predsjednik države, poručivši kako Slovenija treba »međusobno povjerenje, međusobno poštovanje i strpljenje«. »Ne postoji niti jedan problem što ga ne možemo savladati zajedno«, istaknuo je Pahor.

 Dakle, Pahor se zauzima za politički dijalog te suradnju vlasti i opozicije, što je posve oprečno od onog što zagovara Janković, najveći Janšin politički oponent i formalni vođa opozicije, ali i njegov politički mentor i bivši predsjednik Milan Kučan, čija je politička zvijezda na ovim predsjedničkim izborima naprasno ugašena.

Stoga je Janši Pahorova pobjeda bila puno prihvatljivija opcija, premda Pahor formalno – ali samo formalno – pripada suprotnoj, lijevoj opciji. Janša svoje želje na kraju nije ni skrivao, otvoreno tvrdeći nakon glasanja kako je jučer prvi put glasao protiv, a ne za.

Umjesto hladnog i distanciranog Türka Pahor je sigurno bolja opcija za Hrvatsku. Dok je dosadašnji predsjednik žestoko kritizirao Janšinu vladu u svemu osim u politici prema Hrvatskoj, zauzimajući se za podjednako tvrd kurs kao što je i Janšin, Pahor se otvoreno protivi novoj slovenskoj blokadi Hrvatske.  Međutim, situaciju s ratifikacijom hrvatskog pristupnog ugovora mogla bi dodatno zakomplicirati daljnja politička destabilizacija Slovenije, a posebno pad Janšine vlade i politički vakuum koji bi nastupio, što nije moguće potpuno isključiti.

_______________________________________________

Borut Pahor rođen je 1963 u Postojni. Diplomirao je 1987. godine na Fakultetu političkih znanosti u Ljubljani s temom »Angažman nesvrstanih u mirnom rješavanju sporova među članicama Pokreta« za koju je dobio dvije najviše državne nagrade za studente. Angažiran je odmah nakon studija kao stručni suradnik u centralnom komitetu Saveza komunista Slovenije koji je tada vodio Milan Kučan, a 1989. postaje sa 26 godina života njegov najmlađi član. Kao slovenski delegat sudjelovao je i na zadnjem kongresu jugoslavenskih komunista u siječnju 1990. godine u Beogradu koji je slovensko izaslanstvo napustilo.

Iste godine postaje delegat u tadašnjoj slovenskoj republičkoj skupštini. Za zastupnika u parlamentu nakon slovenskog osamostaljenja biran je na izborima 1992, 1996. i 2000. godine, a od 2000. do 2004. je predsjednik parlamenta.

Na čelo stranke Udružena lista socijaldemokrata (ZLSD) dolazi 1997. godine, promijenivši joj ime u Socijalni demokrati (SD), s tezom da se ona treba pomaknuti prema političkom centru, onako kako se to u Velikoj Britaniji dogodilo Laburističkoj stranci u traženju »trećeg puta« pod Tonyjem Blairom.

U lipnju 2004. na prvim izborima za Europski parlament održanima u Sloveniji nakon njenog ulaska u EU Borut Pahor je izabran za zastupnika i odlazi u Bruxelles, ali ostaje na čelu stranke. To mjesto napušta 2008. godine i vodi stranku do njene pobjede na parlamentarnim izborima u jesen iste godine, kada postaje predsjednik koalicijske vlade lijevog centra.

Pahorov premijerski mandat došao je u vrijeme kad zemlju zahvaćaju posljedice globalne ekonomske krize. Slovenski BDP u 2009. godini pada za velikih 7,8 posto, nezaposlenost, vanjski dug i proračunski deficit se povećavaju. Vlada u 2011. godini gubi presudne referendume o reformi mirovinskog sustava i tržišta rada, te izlaskom jedne od stranaka u koaliciji ostaje bez parlamentarne većine, pa na inzistiranje nezadovoljne oporbe koju vodi Janez Janša dolazi do prijevremenih parlamentarnih izbora.

Pahorovi Socijalni demokrati (SD) u novom parlamentu ostaju na samo 10 mandata, ali odbijaju ući u koaliciju s novoosnovanom strankom Pozitivna Slovenija (PS) ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića koja je na izborima dobila najviše glasova. To je Jankovića koštalo premijerskog položaja. Vladajuću koaliciju desnog centra nakon toga je s četiri manje stranke formirala Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše.

Pahor se za predsjednika države želio kandidirati i na predsjedničkim izborima 2007. godine, ali je od toga odustao na želju svoje stranke koja ga je vidjela kao budućeg premijera. Upravo je Pahor tada nagovorio Danila Tuerka da se kandidira za predsjednika.

Iako je nakon dolaska na čelo vlade 2008. godine više mjeseci blokirao hrvatske pristupne pregovore s EU-om, Pahor smatra da je izuzetno zaslužan što je kasnije Arbitražnim sporazumom načelno riješio granični prijepor s Hrvatskom, a zajedno s tadašnjom hrvatskom kolegicoma Jadrankom Kosor i trasirao put poboljšanju bilateralnih odnosa.

Borut Pahor je u svom zadnjem nastupu pred biračima na Slovenskoj televiziji u petak navečer kazao ne bi bilo dobro da se Slovenija nađe među zadnjim članicama Europske unije koje će ratificirati hrvatski pristupni ugovor.

Pahorovi kritičari koji u Sloveniji nisu rijetki zamjeraju mu ponekad njegovu prpošnu retoriku i »želju da se svima sviđa«, kako je to definirao bivši predsjednik Milan Kučan s kojim se Pahor u zadnje vrijeme razišao, te verbalne gafove u javnosti koji mu nisu bili strani ni dok je bio premijer. Dodao je da su odnosi s Hrvatskom i pravodobna ratifikacija sporazuma za Sloveniju važni ako želi održati svoj renome u regiji, te da bi u slučaju kašnjenja ratifikacije međunarodna zajednica teško mogla razumjeti Sloveniju.

S druge strane, desnica u Pahoru kao relativno mladom političaru vidi mogućnost prekida »kadrovskog kontinuiteta« koji su kadrovi stare (komunističke) ljevice navodno imali prilikom zaposjedanja najvažnijih pozicija u državi, a premijer Janez Janša smatra da će mu kohabitacija s Pahorom biti lakša nego da je izabran Tuerk.