Zapisnik s jučerašnje rasprave na sjednici Uprave prenosimo u najzanimljivijim detaljima. 

Dražen Guštin je u uvodu obrazložio kako je prije nekoliko mjeseci stigao nalaz sudskog vještaka iz kojeg je vidljivo kako postoji puno spornih ugovora iz 2008. i 2009. godine, zbog čega je potrebno razriješiti ljude koji su u tome sudjelovali. Narcizo Dalsaso je kazao kako je nepotrebno i poslovno problematično nekoliko mjeseci prije restrukturiranja mijenjati rukovoditelje, tim više što je riječ o stručnim ljudima, koji jedini mogu izgurati priču do kraja, a to se odnosi na informacijske tehnologije, koje će biti potrebne nakon izdvajanja tvrtke kćeri. Stoga je u potpunosti protiv odluke o razriješenju i imenovanju novog šefa. Za nalaz sudskog vještaka ima sasvim oprečno mišljenje od predsjednika Uprave, jer isto pokazuje da nije bilo većih odstupanja u smislu troškova i preporuka, da se zajedno s vještakom izvrše korekcije u načinu opisa tendera javne nabave, što je i učinjeno kod otvorenih natječaja. Ne ulazi u odgovornost dvojice, koja su predložena za smjenu, ali po ugovorima, oni nisu dugo na rukovodećim mjestima, pa ukoliko se sumnja u neke protupravne radnje, onda postupak treba pokrenuti na neki drugi način, a ne samo smijeniti rukovoditelje. Protiv je imenovanja Marka Liperta za šefa Samostalnog odjela za informatiku i telekomunikacije. 

Juro Bajić ističe da je po poslovniku Uprave rad Samostalnog odjela za informatiku u nadležnosti Narciza Dalsasa, te uvažava njegovo obrazloženje i misli kako je nekorektno prethodno ga ne obavjestiti o smjenama i novim imenovanjima radnika iz područja njegove nadležnosti. Guštin zatim ponavlja da su svi članovi Uprave dobili nalaz sudskog vještaka, koji je ozbiljan materijal i glasa za smjenu kao i Nikola Bačurin. U zaključku je i izjava Dalsasa kako se od tog trenutka više ne smatra odgovornim za rad Samostalnog odjela za informatiku i telekomunikacije, te dodaje kako nadležnost treba prenijeti na drugog člana uprave, jer on više neće potpisati niti jedan dokument vezan za taj Odjel.

Analiza ostalih ugovora nedvojbeno pokazuje na užasno napuhavanje cijena te besramno isisavanje novca iz HAC-a o čemu se upravo jučer raspravljalo na sjednici Uprave HAC-a, koja je razriješila dužnosti Bernarda Gršića s pozicije šefa Samostalnog odjela za informatiku i telekomunikacije (imenovan Marko Lipert). Razriješeni su i pomoćnici šefa Samostalnog odjela za informatiku i telekomunikacije Robert Matković i Tomislav Cviljak. 

Nije išlo glatko

Međutim, stvari na sjednici Uprave nisu išle glatko, te je ponovo došlo do preglasavanja. Za smjenu spomenutih bili su predsjednik Uprave Dražen Guštin i član Uprave Nikola Bačurin, dok su protiv glasali riječki kadrovi u HAC-u, Juro Bajić i Narcizo Dalsaso. Suština sukoba u Upravi koja se inače etiketira podijeljenom na kadrove Radimira Čačića, gdje navodno spadaju Guštin i Bačurin, te kadrove Slavka Linića, gdje se vode Bajić i Dalsaso, bio je upravo nalaz sudskog vještaka o preplaćenim uslugama HAC-a. Prema zapisniku sa sjednice, kojeg posjeduje naša redakcija i donosimo ga nešto konkretnije u okviru teksta, Guštin je smatrao kako je nalaz sudskog vještaka ozbiljan materijal, koji ukazuje na sklapanje niza spornih ugovora iz 2008. i 2009. godine, dok je Dalsaso ponudio sasvim suprotno mišljenje od Guština. Pat pozicija je ponovo razriješena preglasavanjem u kojem je prevagu imao Guštinov glas kao predsjednika Uprave. 

Od toga je daleko zanimljiviji sadržaj nalaza sudskog vještaka, odnosno izvanredno visoke cijene usluga pojedinih dobavljača. Primjerice, za održavanje sustava BIAS (za pohranu i arhiviranje podataka), shodno ugovoru od 5.11.2008., koji je skopljen s tvrtkom King ICT utrošeno je 6,5 milijuna kuna, iako usporedba pokazuje kako Sustav za sigurnosno kopiranje podataka (Legato extender) kod dobavljača STORM Computers košta 284.133 kune za jednu godinu iz čega je očito koliko je ogroman nesrazmjer cijena kod oba sustava. 

Nadogradnja sustava

Taj ugovor kao da nije bio dovoljan, već je ugovorena nadogradnja istog sustava vrijedna 1,06 milijuna kuna za kojeg sudski vještak konstatira kako bez detaljnog  troškovnika nema pregleda troškova, pa je skrivena i marža. Ista iznosi oko 8.000 posto, jer je riječ o proširenju sustava na 9 terabajta i 2 terabajta (TB), a danas cijena jednog TB podataka iznosi okvirno oko 600 kuna za kućnu i 1.200 kuna za serversku upotrebu. Do sulude marže od 8.000 posto dođe se ako se uzme u obzir da je postavljeno svih 11 terabajta za cijenu od 1.200 kuna. Posao je takav da je slanje svake datoteke u BIAS sustav u stvari ugovoreno kao održavanje softvera, pa tako King ICT naplaćuje svaki podatak u istom sustavu.

Primjerice, stvar funkcionira identično kao kada bi bilo tko kupio fotoaparat, a onda bi svaka pohranjena fotografija u memoriji potpadala pod održavanje, te bi tako trebalo platiti naknadu za svaku fotografiju, što bi automatski višestruko premašilo vrijednost samog fotoaparata. Za King ICT zanimljiv je i ugovor vrijedan 9,4 milijuna kuna za uslugu nadogradnje i održavanja SMS nadoplate i naplate putem web portala, jer se prema stručnim procjenama takvi sustavi kreću do maksimalno nekoliko milijuna kuna ukoliko je riječ o jako zahtjevnim i kompliciranim sustavima. King ICT također održava nezavisni analitički izvještajni sustav NAIS, što je HAC koštalo oko 6 milijuna kuna.  

Ti poslovi naravno nisu i jedini, jer su usluge HAC-a same po sebi komplicirane. Ova tvrtka koristi čak 19 servera, iako bi bilo sasvim dovoljno i racionalno imati samo jedan, pa je stoga i broj angažiranih tvrtki na opremanju i održavanju jako velik. Tako je tvrtka Storm Computers u razdoblju 2005.-2011. naplatila 38 milijuna kuna za usluge od čega je većina održavanje opreme i licenci za Cisco i Microsoft. Ukupno je ova tvrtka naplatila 48 milijuna kuna. HAC-u je očito bio neophodan i Oracle sustav za kojeg u RH postoji samo jedan dobavljač, pa je riječ o monopolu na tržištu. Uslugu Oracle platforme baze podataka HAC je u šest godina platio 20,4 milijuna kuna. Uspostavljanje sustava naplate cestarine na 5 lokacija uz zamjenu dijelova sustava i njegovu nadogradnju koštalo je 31 milijun kuna po ugovoru iz listopada 2008. s tvrtkom GEA/CSSI, što je također izuzetno visoka cijena. 

Evidencija radnih sati

Zanimljiva je i usluga tvrtke CS computers za uvođenje ISO 27001 certifikata vrijedna 1,672 milijuna kuna, što je također višestruko skuplje od onoga što se može dobiti na tržištu.    Integralni informacijski sustav Hrvatskih autocesta održavaju tvrtke Infosistem i TEB informatika, koje su zajedno svoje usluge naplatile 17,15 milijuna kuna, te veliku većinu troškova vlastitog poslovanja obje tvrtke pokrivaju upravo ugovorima s HAC-om. Tvrtki CompING održavanje informatičke opreme plaćeno je 3 milijuna kuna za jednu godinu i to za poslove nadzora HP poslužitelja i upravljanje poslužiteljima te nadzor HP printera.

       Poseban problem kod pojedinih sustava odnosi se na evidenciju radnih sati u popravku različitih kvarova i smetnji, jer dobavljači najčešće mogu bez kvalitetnog nadzora prijavljivati usluge i naplaćivati cijene. Na kraju je u cijeloj šumi raznoraznih sustava, tvrtki i usluga teško, ako ne i nemoguće govoriti, o jedinstvenom učinkovitom sigurnosnom sustavu, što je upravo posao kojim se bavila tvrtka Soboli i naplatila svojih 12,45 milijuna kuna usluga. 

Nevjerojatna rasipnost

Rasipnost Hrvatskih autocesta apsolutno je nevjerojatna. Gora je samo spoznaja kako nitko za ništa od navedenog nije odgovarao, iako je pojedine ugovore istraživao USKOK i DORH. U svemu je sporna i odlučnost i namjera za raščišćavanjem cijele situacije, čak i kad je riječ o nižoj razini upravljanja i odgovornosti, kao što je slučaj s jučer smijenjenim šefovima Samostalnog odjela za informatiku i telekomunikacije.

Priča o informatičkoj opremi i uslugama u HAC-u nije jedina takva u Hrvatskoj, jer su neke od spomenutih tvrtki najveći i najvažniji pružatelji tih usluga u svim državnim institucijama, počev od opremanja škola i bolnica, pa sve do ministarstava. King ICT i M-SAN grupa imaju ugovore s Vladom RH vrijedne gotovo pola milijarde kuna. Soboli imaju daleko manje, ali i za njih također vrijedi kako nisu radili samo u HAC-u, već u cijelom nizu drugih tvrtki i institucija u Hrvatskoj, koje nisu mogle bez njihovih sigurnosnih procjena i projekata, iako isti uopće nisu bili jeftini.