Mile Pađen, koji je nedavno proslavio 50. rođendan, jedini je stanovnik Šaina već 33 godine. I nije se žalio sve dok u susjedstvo nisu stigli vukovi koji mu kolju ždrijebad
ŠAINI Kako je živjeti sam u okruženju vukova i medvjeda? Da bi otkrili »čari« takvog života vjerojatno bi trebali potegnuti put Kanade. Ili barem Like. Uzalud bi putovali. Brže se stigne do sela Šaini i njegovog jedinog stanovnika Mile. Punim imenom Milana Pađena.
Posljednji susjedi iz Šaina su iselili 1979. godine. Nije bilo ceste i odlazak je bio jedino rješenje za većinu seljana. Mile već 33 godine živi sam. Bez struje. Odnedavno ga je napustio i mobitel. Jedini prijatelji u Šainima su pas Garo i radio.
Radio u DIP-u
– Televiziju odem pogledati kod susjeda, udaljenih dva kilometra. Nemam neku omiljenu emisiju ili seriju. Pogledam sve, najmanje politiku. Ne volim ta prepucavanja i pretakanja iz šupljega u prazno. Mile je nedavno proslavio 50. rođendan. U civilizaciju, kaže, ne želi.
– Ne znam kako bih se snašao. Imam neku godinu. Radio sam u DIP-u u Novom Vinodolskom 23 godine. Bez posla sam ostao 1997. godine. Otad živim od blaga. I dalo se preživjeti. Sve donedavno. Dok se nisu pojavili vukovi. Imao sam 20 ždrijebadi, ostalo ih je pet-šest. Ne znam kako dalje s vukovima. Da ih nema, da ih se potamani, lako bih živio s konjima. Ne možeš ništa ni posaditi, divljač sve potamani. I medvjedi šeću oko kuće. Ne mogu Garu pustiti s lanca, vukovi bi ga razderali, tuži se jedini stanovnik sela udaljenog 25 minuta vožnje od Novog Vinodolskog odnosno deset minuta od Batera.
– Žao mi je što su mi lovci ubili šarplaninca i hrvatskog ovčara na cesti. Da mi samo odgovore zašto, pita se Mile.
Jednom tjedno u Novi
Što pitati jedinog stanovnika sela nego da li mu je monotono.
– Nije. Uvijek se nešto oko kuće radi, uvijek ima posla. Dan mi počinje u šest ujutro, a na spavanje idem oko deset. Jednom tjedno se spustim u Novi. Malo je teže zimi. Zimus je bilo minus 20, nema puno snijega jer ga vjetar odnese. No, zato je bura gadna.
I ako bi pomislili da je ljeti bar lišen temperaturnih muka, pogriješili bi.
– Šaini su na nekih 650 metara nadmorske visine. No, ljeta su vruća. Ovo ljeto je temperatura došla do 38 stupnjeva. Noći su ipak ugodne, kaže Mile.
Mile će reći da živi sam, ali da nije usamljen. Baš kad smo ga posjetili, stigao je i njegov rođak Anton Pemper. – Pokažite mi jednog 64-godišnjaka koji se može popeti od Novog Vinodolskog do Šaina. Od Novog ima nekih 18 kilometara, no ja sam krenuo naokolo. Evo, vidite na brzinomjeru na biciklu. Lijepo stoji: vozim tri i pol sata i prešao sam 38 kilometara, pokazuje nam rođak s osmijehom na licu.
